Davor Štambuk

119

Osjetno uvrijeđen naslovom intervjua što ga je prošlog tjedna dao “Jutarnjem listu” koji, kako sam kaže, teži jeftinom senzacionalizmu, naš je novi sugovornik jedva pristao na razgovor za “Od uha do uha”. Ipak, taj se “svježi ” vitez, dobitnik francuskog odlikovanja imena Red viteza za umjetnost i kulturu, prema nama ponio viteški – kao vitez prema vitezu, davši nam prigodu za verbalno mačevanje. Dame i gospodo – proslavljeni karikaturist Davor Štambuk!

– JA SAM VITEZ OKRUGLOG KREVETA JER SAM ŽIVOT POSVETIO SEKSU –

I Kakav je osjećaj biti vitez?

– “Vrlo lijep, jer nagrada dolazi kao kruna mog rada u Francuskoj. U pitanju je, naime, visoko francusko priznanje što se dodjeljuje ljudima koji šire francusku kulturu svijetom,
ali i onima koji uspostavljaju veze Francuske sa svojim matičnim zemljama. Ja sam se oduvijek borio protiv stereotipa koji su u Francuskoj postojali o Hrvatima, a isto sam
Činio i u Hrvatskoj glede Francuza. Francusku, uz to, smatram drugom domovinom jer mi je mnogo pružila. Da ovaj svoj zanat – karikaturu – nisam izoštrio u Francuskoj, ne bih ni mogao egzistirati kao karikaturist koji je sudjelovao na gomili festivala i pobrao gomile nagrada. Uspio sam, srećom, dobro povezati baš taj profinjeni galski humor s mojim južnjačkim mentalitetom.

S obzirom na usmjerenost seksi karikaturi, možemo li vas zvati vitezom okruglog kreveta?

– He, he! A možda je Čak bolje da kažete – vitez vodenog kreveta.

Vodenog? Zašto vodenog?

– Zato što se oni katkad i dignu.

Jeste li ikad spavali na tom krevetu?

Ne, ali i da jesam, s obzirom na to koliko sam se ja ljuljao po krevetima, vrlo bih vjerojatno dobio i morsku bolest, ha, ha!

ZABRANJENE TEME SU UVIJEK SMIJEŠNE

Vaš je stil specifičan jer crtate karikature bez riječi. Zar smetaju?

– Ma ne, nego je Francuska 50-ih godina bila vodeći nositelj karikature bez riječi u svijetu pa sam joj se i ja priklonio. Uz ostalo i iz čisto praktičnog razloga – u to doba nisam znao ni riječi francuskoga! Karikatura bez riječi za mene je alfa i omega karikature. Ona mora biti crtana jednostavno da bi se geg odmah shvatio.

A što je to toliko smiješnoga u seksu da ste cijeli život posvetili baš toj temi?

– Pa zabranjene su teme uvijek smiješne. Sjetite se, o seksu se u novinama prije nije moglo otvoreno razgovarati, a kad sam ja 50-ih stigao u Francusku u kojoj se o tome govorilo nešto slobodnije, nije ni čudo što mi se to svidjelo. Kasnije sam se i raspojasao! Tek 60-ih godina, početkom seksualne revolucije, postupno se širila sloboda, iako sam i kasnije doživljavao velike neugodnosti od čitatelja “Ici Parisa” koji su masovno prosvjedovali protiv mojih karikatura. unatoč tome, nikad nisam težio prostotama i vulgarnosti, već sam tražio smiješnu stranu seksa. No, danas impotencija više uopće nije smiješna jer se liječi Viagrom bez ikakvih problema.

Ima li još nečega tužnog u seksu?

– što se mene tiče, u seksu nikad nisam imao tužnih stvari, ali sam ih zato imao što se sentimenta tiče – moj sentimentalni život nikad nije bio sređen. A što se pak seksa tiče Pariz je, je li, obećan grad. Zato sam se valjda toliko i zadržao u njemu.

Kako postati seksi karikaturist? Zar ste u školi crtali učiteljice s učiteljima i direktorom?

– Ne, ali je istina da sam odmalena dosta crtao, budući da se majka bavila slikanjem pa sam taj talent valjda naslijedio od nje. Ali, ni na kraj pameti mi nije bilo da ću jednog dana završiti kao karikaturist.

Kad ste nacrtali prvu seksi karikaturu?

– Prvu? Kad sam stigao u pariške novine “Ici Paris”. No, mene je zapravo u taj svijet lansirala najveća nagrada za karikaturu “Bellus” koju sam 1968. dobio na temu Napoleona – u njegovom sam držanju i pozama našao dosta smiješnih stvari pa sam ih i nacrtao. A poslije “France
Dimanchea”, stigao sam, dakle, u “Ici Paris” gdje je Lasalvy je već tada crtao zgodne, seksi bujne ženske. Kako sam ja tada već radio karikaturu bez riječi, automatski sam se prebacio na seksi karikature, iako na početku karijere nisam bio tako vješt crtač kao Lasalvya.

ŽIVIM OD SEKSA

Može li se na temelju vaše karijere zaključiti da ste – opsjednuti seksom?

– Umjesto odgovora ispričat ću vam vic. Jedan je čovjek imao seksualnih problema pa je otišao psihijatru. Ovaj nacrta trokut i pita ga na što ga podsjeća. “Na ženski spolni organ”. Nacrta psihijatar četverokut i pita ga isto. “Na ženski spolni organ “. Nacrta psihijatar krug, a ovaj će opet: “I to me podsjeća na ženski spolni organ!”. “Gospodine”, kaže liječnik, “vi ste seksualno opsjednuti “, a ovaj će: “Doktore, a tko crta ženske seksualne organe, vi ili ja?”.

Znate li točno koliko ste ukupno karikatura nacrtali?

– Preko 6000 – objavljenih.

A koliko ih nije objavljeno?

– Iskreno, rijetko koja nije vidjela svjetlo dana. Urednici su mi samo u nekoliko navrata odbili karikature jer – da su bile presmijele i da su izlazile iz mojih okvira. Znate, nikad nisam bio vulgaran, ja sam uvijek tu seksi karikaturu uspoređivao sa striptizetom koja se – ne skine do kraja.

Ima li karikatura kojih se sramite?

– Da, sigurno. Pa po ugovoru sam morao svakog tjedna proizvesti pet karikatura i jednostavno je nemoguće biti nadahnut svakog tjedna. Srećom, imao sam neke trikove….

Kopirali ste stare radove?

– Eh, to mi se zbilo samo jednom. Uzeo sam neke stare ideje, a kako ih se urednik prisjetio, skoro sam dobio otkaz. Bila je to stvaralačka kriza koja se više nije ponovila. Inače, ja nikad nikome nisam ukrao nijednu ideju, dok mnogi širom svijeta kradu moje ideje – i to tako drsko da čovjek ne povjeruje. No, možda je to i shvatljivo jer je sigurno da sam dugo vremena bio najplodniji karikaturist na svijetu na području karikatura bez riječi. Danas, pak, više ne crtam mnogo, zapravo živim od stare slave, a radim samo za festivale.

JA NISAM UMJETNIK

Smatrate li se umjetnikom?

– Ne. Karikatura je umjetnost kada je, recimo, radi jedan Oto Reisinger ili neka druga svjetska imena. Moje je crtanje zapravo anegdotsko crtanje pri čemu imam čist rukopis koji me razlikuje od drugih. To, dakle, nije umjetnost, već grafika bez neke vrijednosti. Ja sam samo humorist koji se izražava crtežima.

Mislite li da ste dosad rekli sve što ste imali reći crtežima?

– Ne znam za crteže, ali mislim da sam u seksu zbilja – rekao sve.

Vjerujem da volite viceve?

– Oh da, jako ih volim – i slušati i pričati. Kako nosim bračko prezime, evo vam par bračkih. Zbog čega Bračani ne bacaju petarde za Božić i Novu godinu? – A zašto bi trošili novac kad se i iz Splita dobro čuju. Ili, što Bračani rade s članom obitelji kad zimi dobije veliku temperaturu?
– Nose ga po kući da im zagrijava sobe. Ha, ha! inače, čista je fama da su Bračani škrti, u pitanju je zapravo škrtost čitavog otoka. Jako mi je drag i vic s Ircima za koje se zna da vole “žestice”. Dva Irca krenu u planinu, ali ih zatrpa lavina, sve do vrata. Odjednom, spaze da dolazi bernardinac s bačvicom oko vrata pa jedan Irac kaže: “Hvala Bogu, ide čovjekov najbolji prijatelj”. A drugi će: “zamisli, i pas je s njim”.

Na kraju, opišite nam, viteže, seksi karikaturu – s vitezovima.

– “često sam ja u karijeri crtao vitezove, ali se sad prisjećam jedne zgodne. ženska stoji odjevena u viteški oklop, a pristupa joj jedan vitez koji u rukama drži golemi magnet.


ANTUN KREŠIMIR BUTERIN

Intervju je u cijelosti prenesen iz “Nedjeljnog vjesnika” (15.lipnja 2003.godine)