Gary Larson

93

“The Far Side”

Gary je rođen 14. kolovoza 1950. u Tacomi, gradu u saveznoj državi Washington kao najmlađi sin prodavača automobila Verna i sekretarice Doris Larson. Kao dijete Larson je i sâm bio strastveni čitatelj stripova.

“…Volio sam crtati kao dijete. Ali moram priznati da nikada nisam pomislio da ću postati karikaturist. U skladu s tim nisam studirao umjetnost. Pohađao sam samo redovnu i srednju školu. Moja ljubav bila je znanost-posebno biologija, sjećam se da mi je omiljeni pokus bio staviti dva organizma u staklenku i gledati razvoj situacije.


Gary je 1972 diplomirao na Washingtonskom sveučilištu dobio diplomu iz komunikacija. Planirao je nastaviti karijeru kao autor TV-reklama. Ipak, nakon što je diplomirao formirao je jazz duet. On je svirao gitaru i banjo dok je njegov prijatelj svirao trombon i klavijature. Duet se raspao nakon tri godine a Gary je našao posao u trgovini muzičke opreme u Lynwoodu, država Washington.
Ubrzo je shvatio da taj posao definitivno nije za njega, i odlučio se usredotočiti na crtanje karikatura.

“Nekoć davno, prije mnogo vremena u trgovini gdje sam radio skoro godinu dana, imao sam neočekivanu viziju. Dok sam zurio u prazno stojeći pored blagajne, nebo se odjedanput otvorilo i hrpa predivnih anđela doletjela je do mene. Njihovi veličanstveni glasovi govorili su mi: ” ti mrziš svoj posao, ti mrziš svoj posao…” I onda su otišli. Ali znao sam da je to istina-anđeli ne lažu.”
Nakon što je spoznao da mu je sudbina vezana uz crtanje pokazao je dijelove svojih radova uredniku magazina zvanog “Pacific Search” u Seattlu. Uredniku se svidio njegov rad i Larson je dao ostavku u trgovini muzičke opreme te se počeo ozbiljno baviti crtanjem.

“The Far Side”

Neki njegovi crteži u razdoblju kada je Larson još uvijek tražio i razvijao svoj stil dokazuju da je i on sposoban nacrtati konvencionalno normalne ljude, ako želi. Srećom, napustio je ovaj dosadni, uobičajeni pristup i okrenuo se posve novom dobu karikature. Njegovi šepavi, čupavi likovi sa velikim nosevima i izbuljenim očima obilježili su Larsonov stil, volio je crtati i životinje, također izmišljajući neke “svoje” vrste.

1979. Larson je želio udvostručiti svoje prihode (sada je već dobivao 19 dolara po karikaturi) tako da još jedne novine objavljuju njegove karikature. Izabrao je ” San Francisco Chronicle” , nakon tjedan dana čekanja, zvanja dva puta dnevno jeli netko uopće pogledao njegove radove, čak su ga i tajnice počele sažaljivo gledati. Dobio je odgovor, Larsonu su odgovorili da “Chronicle” želi njegove karikature ali pod novim nazivom ” The Far side”, ali neka zaboravi karikature jednom tjedno, željeli su jednu karikaturu dnevno. Čak su to ponudili u tridesetak novina širom zemlje.

Kada se ” The Far side” počeo objavljivati nastale su i silne pritužbe. Napredovao je vrlo sporo, urednicima su se radovi čak i sviđali ali nisu bili sigurni hoće li ih čitatelji moći prihvatiti. U nekoliko navrata su novine pokušale raskinuti suradnju sa Larsonom ali onda su dobili još više pritužbi tako da su na kraju odustali i njegove karikature su se nastavile objavljivati.
1983. godine “The Far Side” objavljivao se u osamdesetak novina, a 1985 Larsonove karikature objavljivane su u više od 200 novina širom zemlje. Zanimljivo je da su u anketama Larsonove karikature zauzimale prva mjesta i na listama najomiljenijih i najomraženijih karikatura.

Ponekad su čitatelji bili vrlo zbunjeni, npr. Sa karikaturom “Cow tools” na kojoj, uključujući i samog Larsona nitko nije mogao dokučiti o čemu se zapravo radi čemu to služi. Neki su bili šokirani i osupnuti idejom humora u kojem se životinje muče, makar i imaginarno, bilo im je to šokantno i neprihvatljivo. Ljudi su se žalili na njegov nehuman i mučiteljski umjetnički izražaj a on je na to jednostavno odgovarao jeli “Wizard of Id” dobiva ovakva pisma.

Uobičajena reakcija čitatelja uglavnom je bila ovakva: “kužim, sjajno je ali ne mogu vjerovati da to netko drugi može shvatiti”, to je bio jedan od “The Far Side” šarmova. Larson je vjerovao u nas i naše znanje, vjerovao je da znamo zašto što je stvarno a što ne. Računao je da svi znamo da omraženi pauci ostavljaju iza sebe trag paučine pa je pomislio da bilo smiješno i zabavno vidjeti Bizona kako radi istu stvar.


Naravno, Larsonovi su crteži takvi da i ako ne bismo shvatili što Bizon na slici radi dobili li zanimljiv prizor, koji bi izgledao komično. ” The Far Side” je jednostavno iskren o prirodnoj borbi za opstanak, krvavi zubi i kandže, bitke krvavije od bilo čega u “Princu Valiantu”. Lavovi ubijaju i jedu Zebre, ljudi koji se voze presporo u brzom traku izgarajući u vječnom plamenu. Mnoge ” The Far side” šale su tako neobične, kao naprimjer pauci koji gube kontrolu nad svojim mrežama ili gorući hidranti koji izbacuju plamen. Zanimljivo je promatrajući njegov rad i njegove poglede na život, ljude i životinje, smrt i tako dalje. Zanimljivo je da nema puno govora o seksu. Nekako ostavlja dojam suzdržanosti u tom pogledu.


Njegova omiljena tema za crtanje je “Krava”. Nema više situacije koju možemo zamisliti a da se Larsonova junakinja u njoj već nije našla. Jednom je zgodom nacrtao Kravu psihološki neuravnoteženu koja se sprema ma skok s mjeseca pred očima obeshrabrenih…Kada je pogledao svoj rad, bio je zadovoljan. Rekao je: “ovo nije samo obična krava ovo je cijela karijera koju upravo gledam”, od tada nadalje krave su vozeći se na trakoru, tražeći terapiju, izvodeći kojekakve ludorije utrčale su u živote i srca mnogih čitatelja.


Znanstvena zajednica obožavala je ” The Far Side”. Ponekad su mi dobronamjerno skretali pozornost na neke propuste kao npr.da polarni medvjedi i pingvini nisu pronađeni u istoj hemisferi; da ljudi i dinosauri nemaju suživot; ili da ženski komarac dolazi kući umoran od cjelodnevnog širenja malarije. Nisu to činili jer im je to uistinu smetalo, nego da podsjete. “On ilustrira na izopačen način” govorili su. California Academy of Suence prezentirala je izložbu koja je putovala po svim prirodoslovnim muzejima širom zemlje prikazujući oko 400 Larsonovih karikatura.

1987. godine Larson je u svojim intervjuima govorio da mu je prenaporno raditi i crtati 7 karikatura tjedno. “mislim da gubim na kvaliteti, ali potajno u sebi moli za to” govorio je. 1987. Larson se oženio arheologinjom Toni Carmichel. U 1988. uzeo je manju pauzu u crtanju ” The Far Side”, 14. mjeseci odmora proveo je putujući Afrikom i Amazonom. Svirao je “Jazz gitaru” sa Jimom Hall, objavio je “Prehistory” i pregovarao sa izdavačima da pri povratku crta samo pet karikatura tjedno.

Obožavatelji su bili oduševljeni njegovim povratkom za radni stol 1990. godine. Ali pet godina kasnije, u siječnju 1995. godine Larson je prestao crtati ” The Far Side”. Govorio je da osjeća kako gubi na kvaliteti i da ne želi postati još jedan član na groblju “Medicore Cartons-a” iako je izgarao za crtanjem, što nije nikakvo čudo jer je nacrtao više od 4 000 brilijantnih karikatura od 1979. godine. Stripovi daju crtaču više vremena da pripremi materijal ali pojedinačni crteži su daleko zahtjevniji. Možda da je Larson crtao stripove, možda se ne bi tako brzo izmorio ili jednostavno nije njegova vizija građena u tom smislu. Jedno je sigurno, ” The Far Side” se počeo ponavljati. Istina je, crteži poput: kada se krava ne može javiti na telefon jer nema ruke ili kada zmija kaže da se ne može javiti na telefon jer upravo guta svinju, imaju sličnosti ali svaki je na neki način poseban. Mnogi njegove karikature uspoređuju sa Jazzom, improvizacija na istu temu.


No, uđite u bilo koji biološki odjel, zaista u bilo koji znanstveni odjel zemlji i vidjet ćete da ” The Far Side” nije prestao živjeti. Njegovi crteži još uvijek pronalaze svoje mjesto na njihovim zidovima. Iako je prestao crtati ” The Far Side” nije se potpuno povukao od crtanja, napravio je dva animirana filma: “Tales From the Far Side” i “Tales From the Far Side II”. 1998. godine Larson je objavio knjigu pod nazivom “Thare’s Hair in My Dirt: Worm’s Story” koja je ponovo pažljivo ilustrirana njegovim radovima.

A ovo je ruka koja me hranila