Oton Reisinger biografija

61

Karikaturist Oto Reisinger, rođen 1927. u Rankovcima kraj Murske Sobote (Slovenija), od najranijih dana živi u Zagrebu, gdje je završio osnovnu i srednju školu te diplomirao na studiju arhitekture. Prve karikature objavio je još kao srednjoškolac u humorističkom tjedniku “Šilo” (Zagreb, 1943), da bi kao sudionik partizanskog ratovanja (borac Zagorske brigade i Desetog zagrebačkog korpusa) nastavio crtati u džepnim i zidnim novinama te u raznim prigodnim izdanjima. Kao karikaturist definitivno se afirmirao u humorističkom tjedniku “Kerempuh” (Zagreb), kojemu je bio stalan suradnik od 1946. do prestanka izlaženja 1958. (kraće razdoblje bio je i na dužnosti odgovornog urednika). Godine 1950. ulazi u uredništvo “Vjesnika”, u kojemu kao karikaturist i karikaturist-komentator djeluje do odlaska u mirovinu 1986. No karikaturom se intenzivno nastavlja baviti do danas.

Objavljujući karikature raznih žanrova, komentira politička zbivanja, kritički sagledava društvene probleme i brige malog čovjeka, kroz šalu opservira vječne ljudske slabosti, crta karikaturalne portrete i putopisne impresije, a s osobitim zadovoljstvom stvara tzv. “čisti humor”, prikazujući najrazličitije komične situacije, bilo apstraktne, bilo preuzete iz života. Od 1960. do 1993. svakodnevno je u “Vjesniku” objavljivao rubriku karikature “Pero”, kojom je duhovito komentirao aktualne događaje i prilike u društvu, stvorivši u liku popularnog Pere zaštitni znak lista (u kojemu se jednom tjedno pojavljuje i danas).

Po vlastitoj procjeni, Reisinger je do danas izradio blizu 30 tisuća karikatura, karikaturalnih vinjeta i ilustracija. Briljantan crtač i duhovit u stvaranju dosjetke, jasnoćom ideje i crteža podjednako lako nalazi put do “običnog” čitatelja kao i do zahtjevnog poznavatelja likovnog humora te se mnoge njegove šale i “gegovi” prepričavaju. Reisingerove komentar-karikature iz “Vjesnika” i “Vjesnika u srijedu” redovito su prenosili listovi u drugim republikama bivše Jugoslavije, a često i ugledni svjetski listovi. Podjednako virtuozan u crno-bijelom i obojenem crtežu, objavljivao je u nizu domaćih i stranih revijalnih izdanja (višegodišnja suradnja u “Startu”, nizozemskoj “Panorami”, švicarskom “Nebelsparteru”, njemačkom “Quicku”, britanskom “Punchu” i dr.). U inozemstvu mu je objavljeno nekoliko albuma s tematskim ciklusima karikatura (“Dobri ljudi”, “Visoko društvo”, “Sretan put!”, “Pet krugova”, “Amor, amor”). U albumu “Rat i mir” (Zagreb, 1995) predstavljena je njegova satirička kronika ratnih zbivanja u godinama raspada Jugoslavije, a u knjizi “Pero” (Zagreb, 1997) objavljen je izbor karikatura iz istoimene “Vjesnikove” rubrike.

Uz sudjelovanje na brojnim skupnim izložbama, više je puta samostalno izlagao u zemlji i inozemstvu, a u rujnu 2008. priređena je u Klovićevim dvorima u Zagrebu njegova velika retrospektivna izložba. Dobitnik je brojnih nagrada na festivalima karikature u Nizozemskoj, Belgiji, Španjolskoj, Portugalu, Turskoj, Japanu, Južnoj Koreji te u Hrvatskoj. Kao doajenu hrvatskih karikaturista dodijeljena su mu brojna društvena i stručna priznanja, među kojima se ističu državna Nagrada za životno djelo “Vladimir Nazor”, Nagrada grada Zagreba te Nagrada za životno djelo Hrvatskog novinarskog društva.

Svestrani likovnjak, vješt raznim likovnim tehnikama, Reisinger se uspješno bavio i novinskom ilustracijom, ilustriranjem i opremom knjiga, plakatom, reklamnim crtežom, filmskom scenografijom, izradom turističkih prospekata, industrijskim oblikovanjem i drugim vidovima likovne djelatnosti. Kao jedan od sudionika u pionirskim danima našeg crtanog filma, slikao je pozadine u filmovima “Veliki miting” i “Goool!” te izradio knjigu snimanja za  crtić “U cara Trojana kozje uši” (u kojemu je trebao biti glavni crtač, ali do realizacije nije došlo).

Od dječačkih dana zaljubljen u strip, Reisinger se okušao i u toj vrsti likovne naracije. U zabavnom tjedniku “Petko” objavio je 1952. strip povijesne tematike “Propast Kamen-Vrha”, po scenariju Nikše Fulgosija, što je bio njegov jedini izlet u tzv. realistični strip. Veliku popularnost doživjeli su njegovi stripovi o Štefeku i družini, objavljivani 1964-1966. u “Plavom vjesniku”.