Podsjetnik na legendarnog WALTERA NEUGEBAUERA i moju suradnju s njime, povodom 100 godišnjice rođenja; uz njegova SJEĆANJA na “opsjednutost stripom i crtanim filmom”

101

Fatalistički ili ne, ali ponedjeljak je upravo onaj dan u tjednu u kojem je WALTER NEUGEBAUER započeo, ali i završio svoj ovozemaljski život, naposlijetku – ponedjeljak (15.6.) bio  je i dan kada smo se s njim oprostili uz prolom oblaka, sasvim neuobičajen za to razdoblje u godini, na zagrebačkom groblju Mirogoj.  

Junak naše „priče“ rođen je (u znaku ovna) 28. ožujka 1921. u Tuzli, u Bosni i Hercegovini. Tri godine kasnije obitelj Neugebauer (mama, tata – fotograf po profesiji i skoro četiri godine stariji brat Norbert, od milja zvan Nobika) se seli u Zagreb.

WALTER NEUGEBAUER preminuo je 1. lipnja 1992. u Munchenu, bavarskoj prijestolnici, od srčanih problema. Tek je bio navršio 71 godinu i imao je još puno planova i ideja koje je namjeravao realizirati.

Između Tuzle, Zagreba i Munchena proživio je WALTER NEUGEBAUER intenzivan i kreativnošću ispunjeni život, kao rijetko koji primjenjeni umjetnik, ne samo s ovih prostora.  Prije svega, bio je profesionalac 111 posto, brz i – dobar crtač! Riječ mu je predstavljala, kažu, „svetinju“.

Neovisno od toga i najkraće, WALTER NEUGEBAUER  je legendarni crtač stripova, jedan od najvažnijih stripaša s ovih prostora (s „istaknutim“ mjestom i važnom ulogom u međunarodnim okvirima), među pionirima je i stripa i crtanog filma u Hrvatskoj i nekadašnjoj Jugoslaviji.

U svom „domaćem razdoblju“, od 1935. kada je kao „dečko u kratkim hlačama“ debitirao kao strip-crtač na stranicama tjednika „Oko“ (i uprihodio svoj prvi profesionalni honorar) do svog preseljenja u Njemačku, u Munchen, 1958. godine (gdje je najprije radio kao glavni kreativac u kompaniji  Rolfa Kauke, tada jedne od vodećih na Starom kontinentu; a od ranih 70-ih u vlastitom studiju), nakon što je odradio posao glavnog animatora u crtanom filmu „Bušo – hrabri izvidnik“ (kojeg kritika nije dobro primila), WALTER NEUGEBAUER je de facto cijelu tu svoju karijeru ostvario u simbiozi s  bratom Norbertom, scenaristom i tekstopiscem/stihotvorcem u stripovima, a u slučaju crtanih filmova i – njihovim redateljem.    

Walter Neugebauer podjednako je uspješan bio u karikaturalnim i realističkim stripovima, a njegova stripografija iznimno je bogata i raznolika. Nažalost, nije do kraja obrađena i sistematizirana.

Ako već trebam izabrati svoje favorite, uza sve ograde vezane za ujednačenost i vrsnoću cjelokupnog opusa, onda je to ono nastalo u vrijeme NDH-aškog „Zabavnika“ (kolorirane strip-bajke „Patuljak Nosko”, „Gladni kralj” i „Mali Muk”, te „Tarzanovim stopama“, „Rođak iz kamenog doba“), te genijalne crno-bijele adaptacije književnih djela „Prvi ljudi na mjesecu“ i „40.000 milja pod morem“ iz sredine 50-ih godina.

Naposlijetku, tu je svakako i „Snjeguljica“ – najbolji, najduhovitiji i najzabavniji pornografski (ili erotski, kako vam drago) strip „all time“. Zajedno su Norbert i Walter imali svega 42 godine kada je stvorena „Snjeguljica“!

Na moj poticaj porno „Snjeguljica“ je imala i svoju „legalnu“ premijeru – na duplerici kulturnjačkog časopisa „Oko“, skoro pola stoljeća nakon svog nastanka, a legitimitet objavljivanju integralne verzije (za to se založio i književnik Borivoj Radaković, jedan od urednika „Oka“) svakako su doprinijeli i popratni tekstovi Ranka Munitića i mene.

Inače, da nije bilo WALTERA NEUGEBAUERA vjerojatno ne bi ni bilo „Velikog mitinga“ (1951.), koji je u vrijeme nastanka izazvao svojevrsnu „senzaciju“ u kulturi, pa i politici toga vremena, a zapravo je prerastao u „kamen temeljac“ animacije na ovim prostorima,  znači i za „zagrebačku školu“, za Vukotića, Kristla, Mimicu, Kostelca, Dovnikovića i ostale prvake, za nagradu Oscar, etc, etc…

Nema dileme da sama umjetnost, pa i karijera Waltera Neugebauera zavrijeđuje akademske katedre, studije, knjige, monografije…

Jedna od stvari koja me posebno fascinira kod njega odnosi se na njegov  entuzijam – dva tjedna lista je još prije punoljetnosti na ovaj ili na onaj način pokrenuo i uređi­vao: „Veseli vandrokaš” (1938-1939) i „Novi vandrokaš” (1940), a tu je i „Zabavnik” (1941, 1943-1945) – ponajbolji strip-list u sveukupnoj povijesti strip-izdavaštva na ovim prostorima.

WALTERA NEUGEBAUERA upoznao sam 1984. kada sam pripremao monografiju „Hrvatski poslijeratni strip“. Iako je bio triput stariji od mene (tada sam tek bio navršio 21. godinu), iz prve me je „osvojio“ svojom vitalnošću, energijom,  sijasetom novih ideja, stalno je bio u pokretu, u akciji… I da ne zaboravim, Walter Neugebauer je bio izrazito „dobronamjeran“. Imam dojam da mi je „na slijepo“ vjerovao, jer se potrudio specijalno za monografiju u Munchenu napraviti nove „papir-kopije“ stripa „Prvi ljudi na mjesecu“ kojim sam ga odlučio predstaviti.

Kada sam s Darkom Glavanom pripremao retrospektivnu izložbu „Strip u Hrvatskoj 1867. – 1985.“ (prvu tog opsega i cjelovitosti i prvu u nekom od tzv. „elitnih“ galerijskih prostora) u Muzejskom prostoru Zagreb početkom 1986. potrudio se osigurati svoje originale, od kojih je dio njih imao u svojoj kući, odnosno u svom studiju u Njemačkoj. 

Usput da spomenem kako je Walter Neugebauer u svojoj „arhivi“ imao i originalne table stripova još nekih svojih kolega (Andrije Maurovića, Ferda Bisa…) iz razdoblja prije rata i iz vremena NDH, tj. lista „Zabavnik“, te je i njih ponudio za posudbu za izlaganje na izložbi.

U svibnju 1986. trebao je („na svoj trošak“, kako je sam rekao) doći na dva dana u Pariz na otvaranje izložbe „Jugoslavenski strip 1866. – 1986.“, ali je zbog iznenadne narudžbe za jedan propagandni crtić morao otkazati.

Na poziv Zdravka Zupana, umjetničkog direktora, i Milana Obajdina (ispred organizatora), Walterov sin Robert i ja napravili smo opsegom popriličnu „Izložbu stripa braće Neugebauer“ na trećem Salonu jugoslavenskog stripa u studenom 1986. godine u Vinkovcima. Neposredan povod – Grand prix. Za tu priliku g. Neugebauer je došao  iz Munchena, nažalost bez brata Norberta (koji je živio u Offenbachu).  

Napomena, Grand Prix dobili su u Vinkovcima oba brata, Walter i Norbert.

Odluku je donio stručni žiri Salona u sastavu Vasa Pavković, Robert Emil Tanay, Zoran Đukanović i Branislav Kerac, s obrazloženjem da su u „svojim najznačajnijim djelima ostvarili teško dostižan sklad scenarističke i crtače komponente stripa“.

U Vinkovcima smo redatelj Đorđe Janjatović i ja napravili 15-minutni prilog za emisiju TV Zagreb o Walteru Neugebaueru, što je „odobrio“ tv-urednik Milan Rakovac, a uspio sam „nagovoriti“ njegova prijatelja i profesionalnog suputnika iz „Duga filma“ i humorističkog lista „Kerempuh“ oskarovca Duška Vukotića da dođe u Vinkovce i da u ime Salona uruči laureatu nagradu za životno djelo na području stripa…   

Za katalog Salona napisao sam prikaz karijere braće Neugebauer.

U prvom broju strip-magazina „Oscar“ (izdavač „Čvor“ iz Bjelovara, 1987.), koga sam uređivao, objavio sam manje poznati, ali crtački izniman Neugebauerov strip „Neznanac iz svemira“ iz 1954. iz „Globusa“.

U to vrijeme bio sam započeo pripremati i monografiju „Neugebauer“ za „Istarsku nakladu“ iz Pule, dobar dio materijala je bio već spremljen, osigurao sam bio i recenzije Fadila Hadžića i Vukotića, ali na kraju je taj projekt ostao – nerealiziran.

Razlog – Robert Neugebauer je „inzistirao“ da „Istarska naklada“ prije monografije tiska „Winnetoua“ u koloru, ali problem je nastao jer su se direktorica gdja Elda Čerina i Robert „razišli“ u nakladi u kojoj se je album trebao tiskati!

Neovisno od toga, ponosam sam što stojim iza prve knjige stripa Waltera Neugebauera (nažalost – posthumne) objavljene u Hrvatskoj. 

Radi se o knjizi „Miškecove zgode i nezgode“ koju je nakladnik „Azur Journal“ (vlasnik Josip Zebić, glavni i odgovorni urednik Marijan Grakalić) objavio krajem 1992. godine, čime je započeo svoj novi bibliotečni niz „Zagreb u stripu“. Ja sam se tu našao u funkciji  priređivača i urednika. Uspio sam dogovoriti da se promocija „Miškeca“ održi u prostoru Društva hrvatskih književnika na Jelačićevom trgu. Kao kuriozitet mogu spomenuti da je na ovoj knjizi kao grafički oblikovatelj strip-izdanja „debitirala“ Melina Mikulić, a da je jedan od suradnika (kao autor teksta o „junaku“ Neugebauerovog stripa koji je 1938. Izlazio u „Mickey stripu“) bio i Rudi Aljinović, veliki Walterov prijatelj.  

Spomenimo da su u proteklih pola stoljeća pojedini njegovi stripovi reprizirani još u „ZOV“-u, „Našem stripu“, „Plavom zabavniku“, „Plavom vjesniku“ (kojeg je uređivao Ivo Miličević), „Boomu“, „Strip reviji“, „Strip reviji Večernjeg lista“…

Inače, WALTER NEUGEBAUER još uvijek nije dobio svoju ulicu u Zagrebu, a najviše što mu se njegova domovina dosad „odužila“ na svemu što je dao i pridonio je – retrospektiva u Galeriji Klovićevi dvori od 30. siječnja do 3. ožujka 2013., koja je obuhvatila njegov rad  na stripu, animaciji, karikaturi, ilustraciji, dizajnu. Autor koncepcije izložbe je bio Frano Dulibić, a kao kustosi još su surađivali Branka Hlevnjak, Koraljka Jurčec Kos, Daniel Rafaelić i Iva Sudec Andreis.

U nekoliko navrata sam napravio i intervjue s Walterom Neugebauerom, a s ove vremenske distance nepobitno je da njegovi odgovori, prosudbe, pa i razmišljanja predstavljuju vrijedna i „važna sjećanja“, kako na njegovu osobnu karijeru, tako i na razvoj stripa i animacije u njegovom Zagrebu.

Evo, fragmenata iz sjećanja Waltera Neugebauera:

O LJUBAVI PREMA STRIPU – Strip me je počeo zanimati onog trenutka kada sam se prvi put susreo s njime. To je za mene, za mog brata, za svo moje društvo, zapravo za sve klince bilo pravo otkriće, nešto što dolazi sa Zapada i nešto u čemu se može uživati… I nekako je samo po sebi došlo da ih pokušam crtati… Nitko me nije uputio kako se to crtaju stripovi. Počeo sam ih crtati po nekakvom osjećanju kako to treba raditi… Istina, masovno sam čitao stripove koji su tada izlazili. Posebice one iz „Politike“, ali i one koje je Maurović objavljivao u „Novostima« i „Oku«… Naravno, bio sam premlad, da ne kažem da sam bio zelen,  da ih analiziram…

ANDRIJA MAUROVIĆ –  S njim sam se prvi put susreo u redakciji „Novosti«, koja je bila sa­mo pet soba dalje od redakcije „Oka«, lista u kojem sam surađivao. Mislim da se to dogodilo početkom 1936. godine. Andrija mi je tada, to se dobro sjećam, kazao: „Znači, ti si taj koji crta stripove! Onda smo kolege. Govori mi ti!« … Iako je bio stariji dvadeset godina, postali smo dobri prijatelji, U poslu smo se dobro razumjeli.  Kao suradnik u “Zabavniku” bio je veliki profesionalac. Pun energije, bio je vrlo ažuran. Nikada nije kasnio. Znao je sjediti  mjesec dana za crtaćim stolom i završiti strip.

UTJECAJ WALTA DISNEYA – U početku je Disney imao utjecaja, jer su njegovi stri­povi bili jedini  što se iz tog pravca moglo vidjeti u jugos­lavenskoj štampi. S vremenom sam sa svojom stilizacijom ipak otišao u drugom smjeru… Jedino što je medvjed ostao medvjedom…

ALEX RAYMOND – U to je  vrijeme bio neprikosnoven.  U dinamici, prije svega, a stilizaciju koju je postigao u izvedbi „Jima iz iz džungle“ i “Flash Gordona” je nenadmašna…

POSAO UREDNIKA – Od svoje petnaeste godine motao sam se po redakcijama dnevnih i tjednih novina. Gledao sam sve faze nastajanja novina i učio, pa je nekako automatski došlo do toga de se okušam i kao urednik… Nije to jednostavno. Trebalo je pažljivo određivati  sadržaj, odabirati suradnike, osluškivati puls čitatelja… Kada sam uređivao “Vandrokaše” i „Zabavnik” primali smo veliki broj pisama, a budući da Zagreb – iz koga se je regrutirao najveći dio naše publike  – tada nije bio velik mogli smo direktno komunicirati s čitateljima…  Njihova mišljenja smo uvažavali i nastojali smo kako kroz stripove, tako i putem tekstova zadovoljiti ih…  Nisam žalio ni vremena ni truda da u redakciji i tiskari budem toliko vremena koliko je bilo potrebno… “Zabavnik“ je imao veliki uspjeh i danas se često spominje. To mi je potvrda da sam ga relativno dobro uređivao…

JACK JACKSON I BIMBO BAMBUS –  Kada je Fuis 1938. pripremao pokretanje “Mickey stripa”  pozvao je mene i Norberta i predložio namsuradnju.  Dao nam je odriješene ruke… Otuda Bimbo i Jack, za kojeg sam ideju imao još odranije. Radnju smo namjerno smjestili u džunglu koja je sa svojom egzotičnošću interesantna za publiku. Brat i ja bili smo uvjereni da takva jedna serija ime svoju perspektivu i mogućnosti za daljnju nadgradnju… Publika je ovaj strip  odlično primila, pa smo ih kasnije obnovili u dužim epizodama u “Zabavniku” i “Horizontovom zabavniku”. Namjeravali smo nacrtati još jednu epizodu, Norbert je već bio počeo raditi na scenariju, ali je “Horizontov zabavnik” ukinut.

„ZABAVNIK“,  GODINA  1941. – za probu, za ogled odštampali nekoliko stotina primjeraka prvog broja „Zabavnika“, odni­jeli smo ga pokazati vlastima… i nisu nam dali… Nije nam pomogao ni„Hrvoje Vukčić Horvatinić“…Svima  u redakciji je bila jasno da trebamo ići s jednim stripom čija će tema biti hrvatska povijest i da s tim stripom trebamo otvoriti list. Dakle, da ide na prvu stranu. Stanku Radovanoviću, kojeg sam upoznao godinu-dvije prije rata u »Zagrebačkom listu«, gdje sam radio tehničko uređenje, a on objavljivao roma­ne u nastavcima,  što ih je publi­ka – sjećam se – dobro primi­la, dao sam da piše scenarij, a ja sam se prihvatio crtanja…

O INTERESU ZA ANIMIRANIM FILMOM – Prije svega, strip i animacija su bliski. Ono što je u neku ruku presudilo da se hoću baviti animira­nim filmom su 1943/1944. godina kada sam crtao „Gladnog kralja” i „Malog Muka”. Zanimala me je ideja da ti crteži ožive… Prilika mi se pružila nakon oslobođenja, i to u obliku kratkih animiranih propagandnih filmova. Makar smo te prve filmove, „Usmene novine” i „Svi na izbore” („Narod odlučuje“ – op. V. K.) radili na „partizanski način“. Em smo bili početnici, nismo imali ni materijala za rad, pa oni ispali pri­lično oskudni. No, najvažnije je da su ti filmovi napravljeni i da su imali odjeka… „Svi na izbore” je i rađen s namjerom da se populariziraju izbori, dakle bio je propagandnog karaktera, a prikazivan je javno na Trgu Republi­ke. Nami­jenjen je bio mlađima, a svi su ga rado gledali… Sjećam se da je meni i cijeloj ekipi bilo zgodno stajati na Trgu i promatrati kako masa gleda film, reagira na pojedine scene i kako ga uopće prima. To je bio dobar barometar. A i samo prikazi­vanje filma uživo je predstavljalo poseban štimung…

„VELIKI MITING“ – Ideja je potekla od mene. „Kerempuh”, koji je radila jedna zaista sjajna ekipa, ljudi koji danas predstavljaju nešto u našem javnom i kulturnom životu, dobro je stajao, imao je veliki suficit, pa sam predložio da ga iskoristimo u rad na crtanom filmu. Tema se nametala sama po sebi. Aktualan je bio sukob s Informbiroom, naše nesuglasice s Albanijom oko Skadarskog jezera… Danas, „Veliki miting” izgleda prejednostavno i pravolinijski, ali razdoblje rada na njemu jedno je od najljepših perioda u mom životu…

O AUTORSTVU „VELIKOG MITINGA“ – „Veliki miting” je bio zajednički rad. Svi smo surađi­vali na izradi scenarija, svi smo animirali. Ja sam, recimo, najviše radio na karakterima likova i crtanju, ali i drugi su mi pomagali… Ukratko, svi  smo imali taj osjećaj kolekti­va, osjećaj zajedništva… Ne treba zaboraviti da smo bili samouki. Bez tog zajedničkog duha „Veliki miting” vjero­jatno ne bi bio ni urađen…

NOBIKA? – Norbert je pisao scenarije i dijaloge.. Kada bi došao s nekom idejom ili sinopsisom,  zajednički bismo ju išli raz­rađivati i zajednički bismo je konkretizirali za strip…

SAM SVOJ SCENARIST –  za  novu verziju “Winnetoua“, za “Mišu u svemiru“,  te za “Inku fakinku” koja je izlazila u “Večernjaku”, moji su bili sadržaji i grubi dijalozi. Ispočetka sam pisao scenarije i za strip “Tom i Malo Medvjeđe Srce”, ali su zbog moje prezauzetosti to kasnije preuzeli moji suradnici.

DOKUMENTACUA – Nisam je puno koristio. Gdje je trebalo. Prije svega sam se oslanjao na pamćenje i na svoju vizualnu fantaziju… U stripu, ali i u animiranom filmu najvaž­nije je da čitalac vjeruje u autentičnost onoga što vidi… U današnjim stripovima imate tolike detalje, pazi se na svaki šaraf da to postaje tehnički crtež. Medutim ti sitni de­talji za dramaturgiju nisu toliko važni… Mnogo je bitnija impresija, cjelokupni dojam, autentičnost, dramaturška uvjerljivost… Osim toga, strip ne čini samo crtež, nego i fabula… Najvažnije za strip je da je tema interesantna i da jescenarij dobar…

“KEREMPUH”  –  nema dvojbe, ovaj list je  bio fenomen svoje vrste. Iako je imao neprikriveni propagandni karakter dosezao je prvorazrednu nakladu od 150 i više tisuća primjeraka, u čemu je vrlo veliku ulogu odigrao urednik Fadil Hadžić… A ne treba zaboraviti da su tada kod nas izlazili i drugi listovi takvog tipa… U njemu sam objavljivao “Tomu Funtaša”, koji je, sjećam se, imao izuzetno veliki uspjeh kod publike. Uz velike napore smo ga dugo radili, jer je bilo teško svaki tjedan smišljati novu dogodovštinu koja je dobrim dijelom bila zadana…

POUKA U STRIPU – U stripu mora postojati pouka, jer strip bez toga  nema smisla… Ta pouka mora logično proizlaziti iz sadržaja, ako je izrečena na kraju, ili mora u toku stripa biti zgodno prezentirana.

NAJBOLJI STRIP –  “Tarzanovim stopama” i “Gladni kralj”. Vidite, u svakom stripu koga sam crtao našao sam barem nešto interesantno, ne­ki šarm, ali ta dva stripa su mi posebno prirasla srcu.. U “Gladnom kralju” oduševilo me  to što moj junak u snovima doživljava raz­ne peripetije I upada u različite situacije, a na kraju stripa vraća se ocu,  u stvarnost« Za taj strip vadio sam boje u cinkografiji, što je bio brži i jednostavniji način nego da sam sam ucrtavao boje.  U “Tarzanovim stopama” me je ponajprije privukla ta persiflaža…

NEREALIZIRANE  ŽELJE – u stripu  obrada znanstveno-fantastičnog romana ruskog književnika Beljajeva koji govori o propasti Atlantide. Taj roman je odlična opće socijalna kritika. Priča je izuzetno dinamična, nije pravolinijska, sa zanimljivim i neo­bičnim junacima za čiju sudbinu bi se čitate­lji zasigurno vezali. Ukratko, prava tema za strip. Premda je danas uobičajeno da se stripove rade u serijama, u više epizoda s istim likom, mislim da bi i takva jedna pojedinačna, albumska strip-priča imala svoju publiku… U crtanom filmu da nastavim rad na cjelovečernjem projektu „Izbori u 2001″. To je trebala biti jedna duhovita parodija na dana­šnju tzv. „kompjutorsku demokraciju”, na baruna Minhauzena i tome slično, ali nakon što smo uspjeli jednu trećinu filma završiti, producent je zbog financija obustavio rad na njemu…