U petnaestoj godini postaje pomoćni crtač kod agencije udruženih izdavača, nastavljajući istovremeno sa školovanjem. Nije imao niti šesnaest godina kada mu je Agencija zatražila da sam crta rubriku “poznate crkve u svijetu” kao i da ilustrira dvije sportske rubrike. Kada mu je bilo osamnaest godina – 1929. godine-stvara za tvrtku “Bone-Braun” svoj prvi strip AJVI HEMANHO koji nailazi na slab uspjeh. Sljedeće godine nakon što je promijenio agenciju i žanr, objavljuje novu rubriku “neobična zanimanja i čudni događaji” kod agencije “Lids Fičers”. Nešto kasnije (1933 godine.) drži predavanja iz povijesti umjetnosti za Vorks Progres Administrejsn, jednu od institucija koje je predsjednik Ruzvelt osnovao kako bi se ublažile ozbiljne posljedice krize što je pogodila Sjedinjene Države 1929. godine. Iako mu je predavanje pružalo zadovoljstvo, Hogarth sanja samo o crtanju, te 1934 odlazi da iskuša sreću u Njujorku, jedino mjesto gdje je talent crtača stripova mogao dobiti pravo priznanje. Nakon nekoliko mjeseci koje je proveo kao pomoćni crtač u ateljeima agencije “King Fičers”, Hogart priliku pruža agencija “Mak Not”.
Godine 1935. preuzima strip REALI, gusarsku priču iz pera Čarlsa Driskola. Iako je Hogarthov stil još nezgrapan, prvi elementi njegovog specifičnog svijeta se mogu naslutiti u oštrim granicama po kojima raste ljigava mahovina, i pejzažima pratećih oblika.
Međutim, tek 1936.godine. Hogarth uspijeva da pruži sve od sebe. Kako je Hal Foster najavio svoju odluku da ostavi TARZANA, kojeg je još od 1929.godine crtao za agenciju United Features “, Hogart se, zajedno sa ostalim, prijavljuje za Fosterovo mjesto. Primaju ga poslije prve probe, na osnovu priloženog crteža. U trenu kada se Bern Hogart prihvatio crtanja TARZANA “gospodar džungle” postojao je u romanima Edgara Rice Burroughsa već dvadeset i dvije godine; filmski lik bio je stvoren prije osamnaest godina; a lik iz stripa prije osam godina. Teme TARZANA slijedile su do tada utvrđenu tradiciju – Afrika iz snova, mitska džungla, ratoborna plemena, izgubljeni gradovi, egzotika… Ostajući na prvi pogled vjeran ovim temama, Hogart im pridodaje i jednu autentičnu odliku neuobičajenosti, odliku koja je bila odraz neuobičajenosti Hogartove osobne vizije i stila.
Taj čuveni stil koji ga čini različitim od drugih crtača u početku je bio izveden iz Fosterovog stila, ali ubrzo počinje da se mijenja. Svu svoju umjetničku kulturu Hogart je izlio u TARZANA: svoje divljenje prema Mikelanđelu i velikim umjetnicima baroka, svoj afinitet za njemački ekspresionizam i svoje poznavanje umjetnosti istoka.
Od tog trena Tarzanov svijet postaje svijet bodljikavih, oštrih formi koje se sklupčavaju: šiljci lave oko vulkana, oštri vrhovi na horizontu, kljunovi i kandže grabljivaca, dugačko i šiljasto lišće, iskrivljene i prenaglašene kljove i rogovi. Osnovni motivi prisutni su posvuda. Radnja je u potpunosti natopljena tragičnim, što se posebice ogleda u likovima izmučenim starošću ili mržnjom. Sve Hogartove estetske ideje u Tarzanu pretaču se u vizualne forme. U želji da stopi formu i sadržaj, Hogarth razvija vještinu kompozicije do skoro pretjeranog stupnja točnosti, ali ne radi neke proizvoljne virtuoznosti već da bi odgovorio zahtjevima teme i naracije.
Nezadovoljan uslovima koje mu je nametala agencija “United Features ” Hogarth 1945. godine prepušta agenciji “Robert Hol” strip “Draga”, originalno ostvarenje, koje se po prvi puta pojavljuje iste godine. Priča “Drage” odvija se u Argentini, ali se ubrzo vrača u svijet drag autoru, sumorni pejzaži, zlokobne sjenke, ogromne siluete. Barokna imaginacija daje sebi maha u obilju ženskih kostima i fantastičnoj atmosferi. Nikada se Hogarthov talent nije uzdigao do takove ekspresionističke silovitosti, kao što je to bio slučaj u “Dragu”. Ovaj strip je bio kratkog vijeka. Krajem 1946. godine nestaje, ostavljajući za sobom osjećanje osobnosti i žaljenja za onim što je tek mogao postići. Naredne godine, popuštajući pred ponovljenim molbama agencije United Features ” Hogarth ponovo preuzima Tarzana, ali poda daleko povoljnijim uvjetima uključujući tu i pravo da sam piše scenarije.
Tada je stil “Tarzana” dostigao vrhunac savršenstva, a junak postaje najpotpunije uobličen vizijom svog tvorca. Usporedo sa radom na Tarzanu Hogarth stvara , također za “United Features”, svoj jedini humoristični strip “Miracle Jones”. Uskoro dolazi do novih sukoba između autora Tarzana i agencije “United Features” ovaj puta zbog autorskih prava na Tarzanu u inozemstvu. Nakon isteka ugovora, 1950. godine Hogarth odbija da ga obnovi. Konačno napušta Tarzana i strip, da bi se posvetio školi za vizualne umjetnosti, stasale iz jezgre koju su činili ljudi koji su se obraćali Hogarthu za stručne savjete i poduku. Od kako je napustio “Tarzana”, odluka je kako Hogarth naglašava, donesena bez žaljenja i sada se na nju bez žaljenja na nju obazire. Hogarth je svoje napore usredotočio na grafiku i, prvenstveno na slikarstvo. Sva djela su obilježena njegovim vrlo osobnim stilom. Autor je i dvije knjige “Dynamic Anatomy” i ” Drawing the Human Head”. Burne Hogarth je sada priznat kao jedan od najvećih živih umjetnika stripa. Ali Hogarthova tajna leži činjenici da je NJEGOV Tarzan prije nova kreacija nego li interpretacija. U tom pogledu on je iznad Hal Fostera, s kojim ga, oni koji mu priču vrijednost, neumorno uspoređuju. Burne Hogarth je možda ostario od onda kada je 1937. godine zamislio Tarzana, ali ćemo u njegovoj umjetnosti, kao i u mitološkom liku Gospodara džungle, uvijek nalaziti sjajnu potvrdu vječne mladosti
