O Andriji Mauroviću snimljena su dva dokumentarna filma (namijenjena za prikazivanje u kinima i festivalima, oba je režirao Joja Remenar); četiri dokumentarna televizijska filma (dva od strane zagrebačke televizije; po jedan u produkciji beogradske i podgoričke televizije); izdano je više od dvadesetak albuma i knjiga stripa; jedna strip-monografija; njegova biografija; spomenar; organizirane su brojne samostalne izložbe (neke od njih u najelitnijim muzejskim i galerijskim prostorima); napisano je više od tisuću (bibliografskih) tekstova; zabilježen je u enciklopedijama; predmet je sveučilišnih katedri i diplomskih radova… jednom riječju „zaštitni“ je „znak“ stripa stripa na ovim prostorima.
Sada je Andrija Maurović postao i tema – „znanstvenog skupa“. Ne u Zagrebu, nego u rodnoj Crnoj Gori.
To se dogodilo u okviru trodnevne, sada prvi put organizirane manifestacije „Dani Mula“, od 21. do 23. travnja u Kotoru, jer u samom Maurovićevom rodnom mjestu nema infrastrukture za takvo događanje. Kotor ima status općine, a Muo Mjesne zajednice, a mjesta su međusobno udaljena petnaestak minuta šetnje.
Prvi dan manifestacije u cjelosti je bio posvećen Andriji Mauroviću, a putem zooma bio je dostupan svima koji su ga željeli direktno pratiti, neovisno od mjesta gdje su se tada nalazili.
Gdja Stanka Janković Pivljanin je autor koncepcije i glavni organizator „Dana Mula“. Kaže:
„Riječ je o prvom događaju ove vrste, posvećenom istoriji, kulturi i nasljeđu ovog malog mjesta, kao i obilježavanju 120 godina od rođenja i 40 godina od smrti Andrije Maurovića (1901 – 1981: obilježavanje je pomjereno u 2023. zbog pandemije koronavirusa), čuvenog slikara, ilustratora i strip-crtača, rođenog upravo na Mulu, kome je posvećen prvi dan manifestacije pod nazivom „Maurović: od Mula do Mula“. O Maurovićevu životu i stvaralaštvu govoriće vrsni poznavaoci njegova lika i djela.“
Deset je bilo sudionika znanstvenog skupa.
Imena sudionika i nazivi njihova izlaganja su:
Srdjan Marlović – Maurovićev portret: kroki i karakterizacija; Ješa Denegri – Maurović: klasik umjetnosti stripa; Tanja Petrović – Baština Andrije Maurovića i Maurović kao baština; Goran Duplančić – Slikar koji je zalutao u strip i ušao u legendu; Zoran Đukanović – Metodološki razlozi digitalne restauracije klasika „Grička vještica“ autora (ne crtača) Andrije Maurovića; Alija Balta – Neprevaziđeni majstor strip-crteža: u potrazi za suštinskim odrednicama koje Maurovića čine genijem strip-crteža; Veljko Krulčić – I novo i nepoznato iz Maurovićeva života i stvaralaštva; Luka Rakojević – Strip u boci i Boka u stripu; Srećko Gall – Od Maurovića do Njujorka i Borisav Čeliković – Maurović u Srbiji.
Simpozij je otvorio arhitekt Srđan Marlović iz Herceg Novog, izlaganjem u kojem je „otkrio“ kako se došlo do idejnog rješenja za postavljanje spomen-ploče na rodnoj kući Andrije Maurovića na adresi Muo br. 79. Ukazao je na okolnosti i rezultate istraživanja koji su prethodili osmišljavanju idejnog rješenja. „U cilju očuvanja materijalne i kolorističke homogenosti uzimane su u obzir ambijentalne okolnosti, sam lokalitet i graditeljska cjelina kojoj pripada, kako bi odabrali materijal, odredili veličinu ploče i njenu poziciju.
Istraživanjem umjetnikova života, lika, djela, pokreta i mimike na dostupnim fotografijama došlo se do odluke o tome na koji će se način predstaviti Maurovićev lik i karakter, ali i odrediti stilizacija.“
Prof. dr. Jerko Denegri (umirovljeni profesor s Filozofskog fakulteta iz Beograda) je istaknuo ključne osobenosti Maurovićevog rada – specifičnost njegovog stripovnog jezika i one crte koje ga čine klasikom stripa. Ukazao je i na povijesni trenutak u kojem je Maurovićevo djelo nastajalo, teme i žanrove kojima se vraćao, junake koji su otjelovljavali specifičan pogled na svijet, te je pokazao umjetnikov put od masovne kulture prema visokim dometima umjetnosti, koja je prevazišla povijesni trenutak u kome je nastala.
Dr Tanja Petrović, ravnateljica Instituta za studije kulture i sjećanja, iz Ljubljane je istakla: „Više od četiri desetljeća nakon smrti Andrije Maurovića, njegov status prvog i najvažnijeg umjetnika na području stripa na našim prostorima postao je neupitan. Tokom ovih desetljeća taj status je utvrđivan kroz znanstvene i publicističke tekstove, diplomske i magistarske radove, posebna izdanja njegovih stripova (albume, uključujući i kolekcionarska, luksuzno opremljena izdanja), te brojne izložbe. Možemo reći da su Maurović i njegovo stvaralaštvo danas nedvosmisleno inkorporirani u okvire kulturne i umjetničke baštine.
Cilj ovog izlaganja je problematizacija ovog naizgled neproblematičnog procesa inkorporacije Maurovića u kulturnu baštinu i povijest umjetnosti započetog sredinom 70-ih godina 20. stoljeća. U izlaganju osvjetljavam ambivalentnosti i tenzije koje su obilježile ovaj proces i koje proizlaze iz: a) specifičnosti razumjevanju i vrednovanja stripa u socijalističkoj Jugoslaviji; b) specifičnosti produkcije i cirkulacije stripa jugoslavenskom razdoblju; te c) ekonomskih, geopolitičkih i društvenih promjena u 80-im i 90-im godinama 20 stoljeća i njihovog utjecaja na baštinjenje stvarlaštva Andrije Maurovića, ali i jugoslavenskog stripa uopće.
Dr Goran Duplančić (u strip-javnosti najpoznatiji po ostvarenju „Vojna“, strip koji je u godinu i po dana imao i svoje drugo hrvatsko izdanje, ali i prijevod na slovenski jezik), zaposlen kao fizičar na zagrebačkom Institutu „Ruđer Bošković“, je primijetio kako se uz Maurovićevo ime vežu dvije laskave titule: genija stripa i oca hrvatskog i jugoslavenskog stripa, no da je njegov „utjecaj“ na strip-stvaralaštvo, čak i lokalno, praktički zanemarivo, pa ga zanima „kako je moguće da otac nije ostavio nasljednike, a genij sljedbenike?“
Duplančić je podsjetio kako je u jednom od zadnjih intervjua koje je dao, Maurović rekao: „Za mene je prava kritika ona koja piše je li slika tehnički dobra, je li slika dobra psihički?“ I motiviran upravo tom izjavom, tehnički je sagledao Maurovićeve stripove i pokušao odgovoriti na gornje pitanje. Točno na pola puta između slikarstva i stripa. Jednako dobar slikar, koliko i stripaš. Ni naš, ni njihov. Jedan i jedini.
Zoran Đukanović, strip-kritičar i estetičar iz Amsterdama (Nizozemske), je u sažetku svog izlaganja naglasio da „bez obzira na to što i koliko duguje scenaristima (a ovi, opet, literarnim uzorcima na kojima zasnivaju svoje scenarije), postoji jasno razaznavanje Maurovića kao izuzetno jake stvaralačke ličnosti, njegove totalne predanosti poslu, svojim djelom da objavljuje vlastitu ideologiju, pogled na svijet i na čovjeka“. Zatim, da su „žanrovi za njega uvijek „ljušture“ kroz koje se probijaju njegovi konstantni lajt-motivi iz kojih se čitaju njegovi životni nazori, njegova životna filozofija“. Tu je i „istorijat istraživanja vezan za „Gričku vješticu“; razlozi za i protiv digitalne restauracije strip-klasika u svijetu i na primjeru „Gričke vještice“ – stavljeni u istraživačku perspektivu.“
Alija Balta (likovni umjetnik, urednik i vlasnik sarajevskog strip-časopisa „Bosona“, koji je za knjigu stripa „Grička vještica“ netom prije dolaska u Kotor na 34. Internacionalnom Sajmu knjiga i učila u Sarajevu dobio nagradu za izdavački poduhvat godine, ali i nagradu za ilustracije knjige) navodi kako se u stripu „Grička vještica“ (uz „Zavišu“ tandema Furtinger – Beker, to mu je najomiljeniji strip) dva svijeta crno-bijelih grafema likovno nadopunjuju, prožimaju i isprepleću, te su tako svijetu stripa „donijeli jednu novu likovnu senzaciju stripovnog izraza i kao rijetko kad u svijetu devete umjetnosti porađaju jedinstvene likovne vrijednosti“.
Za sarajevski period u Maurovićevom životu 1921. do 1922. godine, Balta ističe da je „kratak, ali i značajan! U njemu je sa svojom dubrovačkom družinom proveo šest mjeseci u Društvenom domu (u istoj je zgradi 17. studenog 1921. osnovano Narodno pozorište Sarajevo), glumeći u Shakespearevom „Snu ljetne noći“. Tako je na pravom mjestu „ispekao zanat“ igranja karakternih uloga, vođenja dijaloga, kao i mimike, pokreta, načina situiranja grupnih scena… Upoznao se i sa kostimografijom i scenografijom, ali i sa svjetlom, osvijetljenom scenom na pozorišnim daskama! (Glumio je i u jednom češkom filmu u okolici Dubrovnika.) Tako su našeg maga stripa za cijeli život „zarobile“ čari svjetla i sjene.
Veljko Krulčić je u svojem izlaganju govorio o svoja dva susreta koje je kao srednjoškolac imao s Andrijom Maurovićem u njegovu stanu, ujedno i ateljeu; o Mauroviću kao čovjeku; o tome kako je živio; kakav je bio prostor u kojem je živio i stvarao. Nadalje, o svojoj fasciniranosti njime kao ličnošću i umjetniku, što je kasnije jednim dijelom odredilo i Krulčićev životni put. Istražujući građu za knjigu na kojoj upravo radi „Maurović: od Mua do Mua“, došao je do novih i zanimljivih otkrića – stripove koji su mu izlazili u Francuskoj sredinom prošlog stoljeća; Maurovićevu suradnju s Marijom Jurić Zagorkom (koja je prethodila „Gričkoj vještici“ (ilustrator romana „Plameni Križari“ 1928/29. u „Jutarnjem listu“; autor naslovnih strana za „Republikance“ 1945/46.); te Maurovića kao „crtača primorskih motiva i ilustratora mora“.
Dr Luka Rakojević (iz Herceg Novog), mladi povjesničar, je u svojem izlaganju govorio o nekoliko primjera iz stripovskog svijeta, kojima je zajednička točka Boka Kotorska. U taj odabir ušli su stripovi zasnovani na stvarnim ili imaginarnim događajima i ličnostima. Obrađena su pojedina djela i detalji iz biografija: velikog slikara i karikaturiste Miloša Vuškovića; najvećeg jugoslavenskog strip-crtača Andrije Maurovića; majstora stripa s tematikom iz prošlosti Zdravka Sulića i Nikole Mitrovića – Kokana; autora jednog od najdugovječnijih stripova na ovim prostorima Lazara Sredanovića; crtača povijesnih i riplijevskih momenata Ahmeta Muminovića; kreatora prizora zbilje i sna Saše Rakezića – Aleksandra Zografa; kao i gigantskog talijanskog umjetnika Attilia Micheluzzija. Zaključak ovog kratkog i jezgrovitog, ali raznovrstnog pregleda je da se „Bokokotorski zaliv ispostavio kao izuzetno zanimljiv ambijent za strip-autore“,
Srećko Gall (karikaturist i likovni umjetnik, koji je živio i stvarao u Zagrebu i New Yorku, a sada je stanovnik Herceg Novog) je govorio o utjecaju koji su na njega imali strip i Andrija Maurović, kao i o činjenici da je ljubav prema umjetnosti stripa odredila njegov profesionalni životni put. „Moj otac i ja voljeli smo strip. Odrastao sam i ostario uz strip. Posebno sam obožavao „Trojicu u mraku“ od Maurovića, kao i Alexa Raymonda („Rip Kirby“, „Flash Gordon“) i Hala Fostera („Princ Valiant“).“
Na simpoziju je trebao sudjelovati i Borisav Čeliković (urednik, Beograd – Gornji Milanovac), ali je zbog bolesti otkazao dolazak. U sažetku svog izlaganja naveo je da će se u njemu baviti Maurovićevom suradnjom sa strip-izdavačima u Srbiji, koja je imala nekoliko faza. Prva je bila 1939/40. godine sa Aleksandrom Ivkovićem („Mika Miš“ i „Mali zabavnik Mika Miša“); druga je bila 60-ih godina kada u „Strip magazinu“ i „Kekecu“ Maurović premijerno objavljuje svoje stripove; treća je bila suradnja s izdavačem „Dečje novine“ iz Gornjeg Milanovca , koje su 80-ih godina objavile prva tri strip-albuma s Maurovićevim stripovima i distribuirale jedan od njih 1983. godine na francusko tržište u izdanju „Dargauda“; dok četvrta faza predstavlja objavljivanje specijalnog broja časopisa „Gradac“, 2012. godine posvećenog ovom velikanu jugoslovenskog stripa, a kojeg je uredio Zdravko Zupan.
Svako od navedenih izlaganje je bilo zanimljivo. Mogli smo proširiti saznanja o Mauroviću, a zanimljivo je da su neka izlaganja i reinterpretirala u nekim segmentima umjetnikovo djelo i natuknula nove „rukavce“ za nova istraživanja. Čekamo zbornik gdje će izlaganja biti ukoričena.
U okviru tog prvog dana, prikazana su i dva dokumentarca. Jedan je snimljen u profesionaInoj produkciji – “Mag stripa”, iz 2017. godine, 30 minuta, proizvodnja – crnogorska televizija (scenaristi Bogić Rakočević i Derviš Selhanović, režija – Saša Terzić), a drugi je – studentski: “Zvonimir Šepat o Andriji Maurovicu”, 12 minuta, iz 2016. godine, zajednički seminarski rad Frana Šepata i Ivana Kovača iz Zagreba. Ovom potonjem filmu, to je bilo i prvo javno prikazivanje.
U drugom dijelu u Staklenoj galeriji Kulturnog centra „Nikola Đurković“ je predstavljena knjiga “Maurovic, od Mua do Mua” autora Veljka Krulčića, te je otvorena izložba „Maurović se vraća doma!“.
Izložbu kao autori zajednički potpisuju gdja Janković Pivljanin i Veljko Krulčić. Likovno ju je oblikovala gdja Aleksandra Drašković (i sama stanovnica Mula), te Goran Ratković (iz Beograda).
Janković Pivljanin je u uvodnoj riječi spomenula kako je „Andrija Maurović u jugoslovenskom prostoru prepoznat kao vrsni umjetnik. Njegov otac je bio Slovenac, a majka iz naših krajeva. Umjetnik je ovdje rođen, živio je u Hrvatskoj, gdje dvije nagrade nose njegovo ime, a cijelo njegovo djelo danas predstavlja kulturno dobro Republike Hrvatske.
Ideja izložbe je bila da kroz fragmente ispratimo Maurovićev život iz godine u godinu, iz desetljeća u desetljeće, te da kroz fotografije, crteže, stripove, naslovnice, imamo uvid u različite žanrove onoga što je umjetnik radio.
U toku rada na izložbi i na knjizi saznali smo, kontaktirajući Nacionalnu biblioteku u Parizu, da se u njihovom fundusu nalazi i dječji list s dva Maurovićeva stripa na francuskom jeziku „Grob u prašumi“ i „Velika glad u plemenu Gula-Gula“, za koje ni sam autor nije znao da su tamo izašli.“
Veljko Krulčić je spomenuo kako još uvijek postoje „neistraženi i nezabilježeni dijelovi stvaralaštva Maurovića; da je nešto od otkrića objavio u knjizi “Maurović, od Mula do Mula” i na izložbi“. Medijski će, smatra, najzanimljiviji biti crteži, odnosno portreti kralja Aleksandra Karađorđevića, Ante Pavelića i Josipa Broza Tita.
I zaključio, kako Maurović i njegovo djelo i dalje živi, što putem izložbi, novih izdanja stripova, ali i tako što pojedini izdavači posežu za umjetnikovim ilustracijama, koje postaju naslovne strane novih izdanja raznih romana. Sada i znanstvenim skupom u punom značenju te riječi, sa sudionicima „od formata“.
Izložbu „Maurović se vraća doma“ je otvorila dr Tanja Petrović:
“Kada pogledam ovu izložbu jasno mi je da se radi o jednom čovjeku i jednom vijeku i da se istovremeno radi o svima nama. Taj vijek je bio vijek ratova, različitih imperija, različitih država, nevjerovatnih prevrata i u svemu tome Maurović je sve vrijeme uspijevao da ostane izvan jasnih podjela i nikad nikom, meni se tako čini i svojim radom i svojom ličnošću, nije dozvoljavao da ga jasno neproblematično smjeste u bilo koju kategoriju.”
I dodala: „Maurović bio kompletan i kompleksan autor. Ako samo pogledate odnos između raznih njegovih djela koja svi imamo u sjećanju samo možda nismo znali da se radi o njemu baš za sve i svih ovih godina i na oko lako tekuće linearnog protoka vremena, biće jasno da zapravo ta nemogućnost da se stvari gledaju kao nešto što je dobro spakovano i neproblematično izbija iz svakog detalja i ove izložbe, a izbijalo je i iz svakog detalja Maurovićevog života.”
Izložba se mogla razgledati zaključno sa 7. svibnjem 2023. godine, a moguće je da će biti prenesena i u druge gradove.
Organizator cijele manifestacije, koja je izazvala poprilično medijsko i kulturološko zanimanje (TV Crne Gore je čak snimila polusatnu emisiju „Zapis“), bila je Mjesna zajednica Muo.
