Zvonimir Gavranović Gaga

Zvonimir Gavranović Gaga, karikaturist, novinar, sportski djelatnik i pjesnik, rođen je 29. rujna 1937. godine u Lovreću. Njegova se obitelj 1939. godine preselila u Zagreb. Nakon Drugog svjetskog rata, Zvonimir je ostao bez oca kojeg su komunističke vlasti, iako nije sudjelovao ni u vojnim ni u civilnim formacijama NDH, odvele u nepoznato.

Nikad se nije vratio — vjerojatno je pogubljen bez suđenja. Obitelj nikad nije doznala njegovu sudbinu niti gdje mu je grob.

Objavio je više od 15.000 karikatura, ilustracija, portreta, dječjih crteža i stripova. Njegove su karikature, osim u matičnom listu, objavljivane i u mnogim domaćim i stranim tiskovinama.

Prvu samostalnu izložbu imao je 1976. godine u Zorin domu u Karlovcu, a o njoj je dr. Vladimir Maleković u „Vjesniku“ napisao: „Njegova karikatura postiže veliku efikasnost poruke, osvaja originalnu jezičnost koja Gagi može osigurati zaseban položaj u sazviježđu velikih karikaturista“.

Sudjelovao je na skupnim izložbama u inozemstvu „Salon internationale dela caricature Montreal“, Festival De L’Humor et de la satire“ te drugima.

Usto sudjelovao je na brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj, a 1991. godine, zajedno s karikaturistom i prijateljem Alojzom Ševčikom, imao je izložbu „Warikarikature“ u zagrebačkom Kulturno informativnom centru. Pod naletom otvorene agresije na Hrvatsku Gaga i Ševac, kako su ih kolege zvali, iz dana u dan su u „Večernjem listu“ humorom odgovarali na mržnju, klevetu i strahote prljavog rata nametnutog njihovoj zemlji.

Na izložbi je prikazan izbor od 160 karikatura.

Izložba je postavljena u mnogim hrvatskim gradovima te je izazvala veliko zanimanje. Postavljanje izložbe u Sarajevu 1992. godine nasilno je spriječeno, a mnoge su karikature uništene.

„Ovo je direktan napad ne samo na mene, što je manje važno , nego i na redakciju u kojoj radim 33 godine. Ovakvo nešto nikada nisam doživio. Strahovito sam ljut jer karikatura sadrži u sebi isključivo moralne poruke, a odgovornost karikaturista ljudski je moral“,  izjavio je tada Gaga.

U knjizi Waricatura Croatica u izdanju Ministarstva informiranja Vlade RH Gaga je jedan od najzastupljenijih   autora.

Najdraža stvaralačka djelatnost bila mu je portretna karikatura. Objavio je više od 1.000 portretnih karikatura političara, znanstvenika, sportaša, glumaca, pjevača i novinara.

„Portretna karikatura ljudski je vrlo osjetljiva jer je u pitanju konkretna ličnost. Karikaturist-portretist mora pogoditi naglašenu sličnost, uočiti treću dimenziju, unutrašnjost čovjekove osobnosti sa svim manama i osobinama, ali naglašavajući ljudsku toplinu i dobronamjernost“, isticao je Gaga za svoje portrete.

Kao sportski novinar izvještavao je sa Svjetskog prvenstva u Ljubljani i Strasbourgu te s Olimpijskih igara u Munchenu.

Osim karikature, njegova velika ljubav bila je sportska gimnastika. Svoje znanje prenio je mnogim trenerima, a odgojio je niz reprezentativki koje su sudjelovale na svjetskim i europskim prvenstvima, svjetskim kupovima i Olimpijskim igrama. Bio je izbornik ženske gimnastičke reprezentacije SFRJ i prvi izbornik hrvatske ženske gimnastičke reprezentacije.

Zvonimir Gavranović Gaga autor je i zbirke pjesama „Moj grad je navek neispričana priča“ posvećenih Zagrebu. Mnoge od tih pjesama uglazbio je šansonijer i dobar mu prijatelj Ivica Percl.

Dobitnik je mnogih novinarskih i sportskih nagrada.
Do kraja života ostao je vjeran svom „Večernjaku“ objavljujući karikature i ilustracije sve do smrti 26. rujna 1998. godine.

Goran Gavranović

Na početku je bio „Kerempuh“

Zvonimir Gavranović Gaga karikaturom se počeo baviti 1956. godine kada je u „Kerempuhu“ objavio svoj karikaturistički prvijenac. Otad je Gaga i te kako prisutan u zagrebačkom tisku, poglavito u „Večernjem listu“…

Ne samo što crta nego i piše o karikaturi — te su njegove misli, poput definicija. Pisao ih je usput, ponekad najavljujući svoje te izložbe svojih kolega, ali s namjerom — da ostanu.

 I po tome je Gaga jedinstven jer je znao riječima opisati što radi, približiti gledatelju/čitatelju nje(zi)no veličanstvo — karikaturu:

Karikatura je moderna čarolija. U sebi ima sve ono što ljudi vole. Ističe istinu u prvi plan na sebi svojstven način, brzo komunicira, izrazito je vizualna, ima poruku i stav, a pri tome je duhovita.

U izričaju je gotovo svemoguća. Za nju nema zapreka. Nemoguće stvari postaju moguće, a moguće — nemoguće. U osnovi je humanistička disciplina, jedan je od najistaknutijih i najžilavijih boraca za pravdu. Brani čovjeka, brani pravdu, brani istinu, oružjem koje se zove moral i poštenje. To čini ismijavajući i uveličavajući ljudske mane, pakosti i gluposti.

Zvonimir Gavranović Gaga

Vanjska politika

Moderna ptica rugalica — karikatura — u službi je pameti. Ona ništa ne rješava, ali zato upozorava, ismijava, otvara oči… Ona je životni stav s osmijehom koji potiče na akciju.
Moralna je snaga pravednih i nezaštićenih. Promicatelj reda u neredu stvari.
Karikatura je konkavno i konveksno ogledalo, ona uveličava, pretjeruje i postaje surogat ljudske pokvarenosti. Ona se pretvara u pticu rugalicu da bi bolje uočili — istinu.
Ona ništa ne rješava, ali i te kako upozorava, otvara oči onima koji glupost i zaslijepljenost ne žele, ne vide, ona potiče na akciju. Komunikacija joj ima brzinu misli…

Zvonimir Gavranović Gaga

Oto Reisinger o Gagi

Zvonimir Gavranović Gaga bio je karikaturist u „Večernjem listu“, a ja u „Vjesniku“. Ja sam bio stariji, a njegov sam talent zapazio netom je došao u redakciju, zapravo, čim je počeo raditi. Znao bih često navraćati u tehničku redakciju „Večernjega lista“, gdje bismo razgovarali, družili se... Nikad jedan drugoga nismo smatrali konkurencijom. 

Nikad! Dapače, znali bismo se posavjetovati, ispitivati jedan drugoga, korigirati... Veliko je to bogatstvo i svakako drago sjećanje na talentiranoga kolegu. Jer Gaga je bio izvrstan karikaturist. Uza sve čime se bavio. Jer bio je i urednik, trener... Njegova prerana smrt bila je strašan šok za mene. I ne samo za mene, za sve nas koji smo ga poznavali i poštovali. Moje sjećanje na Gagu nije prigodno, nego iskreno.

 Zaista smo se svakodnevno družili, zabavljali, komentirali ljude i pojave. A bilo je još nešto što nas je, mene i Gagu, povezivalo — ribičija. Tu smo zaista bili jako bliski, tema za razgovor bilo je napretek, a zajedničkoga ribarenja pogotovo (uostalom, moja karikatura prikazuje Gagu s ribičkim štapom u ruci). Treći mušketir bio je naš. kolega Alojz Ševčik zvani Ševac. Znao je Gaga dolaziti k meni na more, u Osor. Tamo bismo na jesen išli u lignje. 

Kako su to bili sretni dani, nikad ta druženja neću zaboraviti! 

Zahvala Milanu Lekiću Lex-u na ustupljenoj literaturi
Izvor: GAGA ime koje traje … Zvonimir Gavranović Gaga
Knjigu je obradila i priredila Anči Fabijanić. Knjiga je izdana 2010. godine u Zagrebu.
Nakladnik ERASMUS NAKLADA d.d.