Točno pet godina nakon pojave stripova o Tarzanu i Bucku Rogersu, 7. siječnja 1934., prve nedjelje u godini, u Hearstovim novinama diljem Amerike pojavio se strip koji će u povijesti umjetničke vrste biti zabilježen kao vrhunac strip-stvaralaštva, jedan od najljepših stripova ikad nacrtanih. Tog dana, Alexandar Gillespie Raymond (Alex Raymond) predstavio je čak dva svoja izvorna lika, Flasha Gordona i Džima iz džungle (Jungle Jim).
Stripovi su objavljeni u boji, popunjavajući cijelu stranicu novina “New York American Journal”, na dvije gornje petine stranice bio je “Džim iz džungle” (topper), a donje tri petine posvećene su udarnom naslovu, svemirskom junaku Flashu Gordonu.
Stripovska epopeja o Flashu Gordonu i njegovim prijateljima utemeljena je na romanu Philipa Wyliea i Edwina Balmera Kad se svjetovi sudare. Za scenarij stripa bio je odgovoran agencijski spisatelj Don Moore. U romanu, Zemlja u sudaru planeta nestaje u ognju, orkanskim olujama, poplavama i svim drugim kataklizmama, a odabrana skupina preživjelih seli se na svemirski svijet u prolaznom planetu koji je bio uzrok propasti. U “Flashu Gordonu” grupica brodolomaca stiže na Mongo, planet-prolaznik na kojem će povesti odlučujuću borbu protiv tiranije gospodara planeta.
Sljedeći prizori stripa prikazuju opću paniku koja je zavladala Zemljom. Dr. Hans Zarkov, poznati znanstvenik, u svom laboratoriju izgradio je raketu koju želi ispaliti prema dolazećem planetu, Mongu, i skrenuti ga s putanje. Flash Gordon, diplomac Yalea, poznati polo igrač i lijepa Dale Arden zajedno su putovali zrakoplovom koji se srušio blizu Zarkovljeva laboratorija, oteti su i zajedno sa znanstvenikom lansirani njegovom raketom u svemir. Flash preuzima kontrolu nad raketom i uspije sletjeti na nepoznati planet. Ubrzo su zarobljeni od čovjekolikih spodoba koji ih odvode pred gospodara planete Mongo, tiranina Minga, krajnje okrutnog tipa orijentalnog izgleda, istočnika svih zala s kojim će se Flash i njegova družina sukobljavati tijekom sljedećih godina.
U velikoj Flashovoj pustolovini s vremenom se pojavljuju, nestaju i ponovo iskrsnu i drugi likovi: princ ljudi lavova Thun, kralj Vultan, lijepa Undina, kraljica podvodnog svijeta, princ Barin, koji od neprijatelja postaje Flashov vjeran prijatelj, srodivši se s njegovim etičkim načelima, zavodljiva Fria, vladarica Ledene zemlje, Mingova kćer princeza Aura, najprije strastveno zaljubljena u Flasha, a poslije vjerna Barinova supruga. U cjelini, Gordonov svijet bogat je s jasnim i slikovitim karakterima, čiji je psihološki, pa i ideološki iskaz do te mjere potpun i čvrst, da ih lako prepoznajemo prema sličnostima sa svojim vlastitim obrascima. Svijet Flasha Gordona priča je o prošlosti koja nikad nije postojala. Je li to i naša herojska budućnost koja se nikad neće obistiniti?
U Raymondovu “Flashu Gordonu” imamo otkrića novih i čudnih predjela, imamo spasitelja koji dolazi iz drugog svijeta, i manihejski sukob između idealiziranog junaka i mračnih sila utjelovljenih u tiraninu Mingu. Svojstveno Raymondu, ali ne i nastavljačima na stripu, zbivanja se događaju u naizgled puno naprednijim svjetovima nego je Zemljin, ali je svijest o čovjeku i društvenom ustroju na Zemlji znatno naprednija nego na Mongu, gdje su sociopolitički gledano odnosi još na razini zemaljskog srednjeg vijeka. Raketni revolveri, uređaji s kojima se susreće Flash jesu savršeni vojno-tehnički pronalasci koji su u suprotnosti s očiglednom duhovnom zaostalošću sredine u kojoj je njihova brutalna upotreba uobičajena. Raymondov Flash Gordon samo formalno koristi futurističke tehnike, one su samo izlika za izlete u svijet mašte, pun vrlih junaka i opakih zlotvora koji se bore uz konotativne obrasce koje smo baštinili od prošlosti: srednjovjekovna čudovišta, viteški organon, žuta opasnost, strah od slobode i individualiteta, kao i neki tipični aspekti američke povijesti i mitologije.
Flash Gordon je odmah postigao uspjeh. Sljedećih godina snimljeno je nekoliko serija filmova (Buster Crabbe u naslovnoj ulozi), te radioemisija koje su emitirane i tijekom Drugog svjetskog rata, a započela je i velika komercijalizacija likova Gordona, Dale Arden, Zarkova i Minga, koja je obuhvatila i dječje i tržište za odrasle.
Poslije starta s dva spomenuta stripa kojim se King suprotstavio konkurenciji, tj. Bucku Rogersu i Tarzanu, dva tjedna poslije (22. siječnja 1934.) Alex Raymond je počeo i dnevni strip, Tajni agent X-9 po scenariju proslavljenog pisca krimića Dashiella Hammetta (roman “Malteški sokol”). Ovim stripom i Dick Tracy je dobio konkurenta u borbi s kriminalom. Alex je X-9 crtao do 6. studenoga 1935. kada je napor istovremenog crtanja triju stripova očito bio neizdrživ. Preuzeli su drugi nastavljači. Strip je potrajao do 1997. godine uz brojne izmjene.
Od 1940. do 1944. Flash Gordon je izlazio u nedjeljnim kolor stranicama (Raymond) i crno-bijelim dnevnim pasicama (Austin Briggs). Kad se ratni napor SAD pojačao pred završetak Drugog svjetskog rata, Raymond je prestao crtati, njegova posljednja stranica izašla je 14. travnja 1944. Postao je kapetan marinaca, sudjelujući u završnim operacijama na Pacifiku. Austin Briggs nastavio je crtati Flasha i Jima do 1948. godine. Flasha je potom preuzeo Emanuel Mac Raboy. Mac Raboy je nedjeljne stranice crtao do 1967. kad ih preuzima Dan Barry koji je već od 1951. radio novopokrenute crno bijele dnevne pasice. Dnevni nastavci prestaju izlaziti 1993. godine, a 2003. King Features Syndicate prestaje producirati i nedjeljne stranice. Ipak, “Flash Gordon” je obnovljen 22. listopada 2023. kombiniranjem dnevnih pasica i njihovih sažetaka u nedjeljnoj stranici. Autor nove verzije je Dan Schkade.
Od 1946. godine, poslije povratka iz vojske, Alex Raymond posvetio se novom liku privatnom detektivu, Ripu Kirbyju, kojeg će crtati do prerane smrti 1956.
U povijesti strip-umjetnosti nitko se nije uspio približiti Raymondovu majstorstvu u crtanju ljudskih likova. On je rodonačelnik posebnog fotorealističnog stila crtanja koji je uveo u stripove. Raymondov stil je evoluirao u kratkom vremenu, od nesigurnog, do ilustrativnog do konačno čistog, jasnog, elegantnog fotorealizma. U najzrelijem razdoblju, u Raymondovu “Flashu Gordonu” nema slabog poteza, niti manjkave cjeline. Sve je tu “kao u stvarnosti”: geste, grimase, pokreti, funkcionalna statika, ambijentalna raznolikost, kostimografija, pozadine, kadriranje i planovi (od totala do krupnog plana). Sve što je nacrtao je savršeno realistično do u zadnji detalj i ništa se ne bi moglo mijenjati, pogotovo u fantastičnoj projekciji. To je Flashu Gordonu dalo jednu posebnu vrstu grafičke naracije, ne dinamičke kao Hogartha ili puno poslije kod bravuroznih marvelovaca, ni statičke kao kod Fostera (koji je jedini u svijetu stripa u istoj umjetničkoj ravni s njim), već jednu eleganciju crteža i prizora koju nitko više nije postigao u svijetu stripa.
Grafička magija doći će do punog izražaja u njegovoj najzrelijoj fazi, radu na još jednom mega popularnom strip-junaku, Rip Kirbyju.
Flash Gordon bio je jedan od najpopularnijih stripova u svijetu i u Jugoslaviji. Tridesetih godina prošlog stoljeća izlazio je u beogradskim magazinima Strip, te Mika Miš i Zabavnik Mika Miša. Poslije Drugog svjetskog rata izlazio je u brojnim listovima: Mikijeve novine, Miki strip, Crtani magazin, Majin strip, Plavi vjesnik, Politikin zabavnik, Veseli zabavnik, u izdanju Dečjih novina (Biblioteka Nostalgija), Spunk novosti, Stripoteka, EKS almanah, Male novine, RS magazin, i drugima.
Mnoge epizode objavljene su kao knjige, a strip je u prevedenom izdanju objavljen u više od 50 zemalja.
