France Zupan, koji je u svojoj domovini tretiran kao “alpinistička legenda”, bio je u tridesetoj godini života kada je 1969. u ljubljanskim “Problemima” (u podnaslovu “revija za kulturu in društvena zprašanja”) objavio studiju “MASOVNA KULTURA – STRIP”, dotad najtemeljitiju analizu stripa, i teorijsku i historiografsku, na području cijele tadašnje države Jugoslavije.
Nevjerojatno je da ta studija (koja je naredne godine u prijevodu u dva nastavka objavljena u beogradskom časopisu “Kultura”) više-manje ostala “prikrivena prašinom”.
Ništa manje nije nevjerojatan podatak da France Zupan nije bio jedan od dobitnika nagrade “Andrija”, koju je dodjeljivalo društvo “Klub devete umetnosti” iz Ljubljane od 1978. do 1988. godine!?
Tek odnedavno Zupanova studija na društvenim mrežama, ponajprije zahvaljujući angažmanu Iztoka Sitara, dobiva pažnju kakav je taj pionirski rad na području povijesti i teorije stripa odavno i zavrijedio.
Ima u njoj i faktografskih pogrešaka i nepreciznosti, ali za 1969. kada je napisana u cjelini gledano djeluje “fantastično”.
Popriličan dio svoje studije France Zupan je posvetio jugoslavenskom stripu, pogotovo tadašnjoj recentnoj produkciji. No, prema njoj je imao poprilično kritičan odnos.
Stoga možda i ne treba iznenaditi kako Maurovićev “Povratak Starog Mačka” u toj studiji nije prošao dobro, dok je Zupan puno više simpatija iskazao za Radilovićevog “Šerloka Holmsa”.
Konkretno, za strip “Povratak Starog Mačka” , scenarist Rudi Aljinović, Zupan je napisao (citiram):
“Ljubitelji neuništivog junaka Divljeg zapada,dovitljivog pustolova i jahača “Starog Mačka”, koji su se oduševljavali njime, njegovim prijateljem “Pesnikom” i “Crnim jahačem” pre drugog setskog rata – danas su ljudi srednjih godina. Verovatno se sadašnji čitaoci “Plavog vjesnika” – koji je, prema vlastitim rečima, namenjen mladima od 13 do 19 godina – sećaju ovog našeg domaćeg zagrebačkog stripa.
“Starog Mačka” crta, kao i pre rata, Andrija Maurović; ne crta loše. Međutim u tom stripu nema više one nekadašnje primamljivosti. Ili je takvo mišljenje, možda, samo nostalgično gunđanje čitalaca starih stripova kojima se čini da je i strip nekada bio bolji…”
Za strip “Šerlok Holms” Zupan piše (citiram):
“Ako za domaće stripove obično važi da su dosadni i diletantski crtani, onda povodom stripa “Sherlock Holmes na dvoru kralja Artura”, koji crta J. Radilović, a piše Z. Furtinger, treba da promenimo mišljenje.
Strip je parodija na doživljaje slavnog detektiva i tehnički je izvanredno crtan, u humorističkom i karikiranom stilu.
Strip su, kažu, otkupili Englezi, što je već lepo priznanje za njegov kvalitet.
Uz put rečeno: poznatiji crtači stripova imaju običaj da se potpišu na posljednjem crtežu u svakom redu i numerišu ga. I naš J. Radilović se potpisuje. Međutim, pošto je strip internacionalna stvar ili pošto je svakako ugledniji ako nosi englesko ili francusko ime, Radilović se potpisuje s “Jules”. (Strip je u bojama.)
France Zupan je u bolja prisjećanja otišao 2019. godine. Nije bio u nekakvom rodu s Zdravkom Zupanom.
PS
ilustracija je iz epizode “Jedan Artur i još sedam drugih”.
