Mislim da popularna kultura kao kamen temeljac svog postojanja može smatrati onaj dan kada je na stranicama dnevnih novina osvanuo strip. U ponekad suludoj trci za prestiž u mediju novina strip se ubrzo pokazao izuzetno jednostavnim i zahvalnim za eksploataciju. Iako već postoji oko stotinu godina, obuhvaća sve žanrove i podjele, ima masu specijaliziranih revija. Komercijalni strip je nezaobilazna stavka dnevnih i nedjeljnih listova. Ako su u pitanju novine – tu vladaju nevjerojatno strogi tiskarski zahtjevi. Strip crtači naravno nisu u povlaštenom položaju – od njih se najčešće traži ispunjavanje frekvencije od jednoj kaiša za dnevne i jedne table za nedjeljne listove. Strip je medij čiji su okviri prilično jasno definirani i omeđeni. U tim okvirima od stvaraoca se očekuje da prikaže intenzitet zbivanja, uzbudljiv i iznenađujući i da uz to slijedi osnovnu nit priče. Od najvećih se, na bilo kojem polju pa tako i ovdje, uvijek traži originalnost. U ovako surovim uvjetima naravno samo je nekolicina sposobna da zadovolji takove kriterije.

Frank Frazeta

Jedan od takovih zasigurno je Frank Frazeta. U njegovoj biografiji piše da se crtanja prihvatio vrlo rano, čim je prohodao. Sa tri godine već je radove prodavao članovima obitelji a neposredno poslije kupci su postali i susjedi iz Bruklinskog kvarta gdje je i rođen. Kada je napunio osam godina mnogima je već bilo jasno da se u tom dečkiću nalazi veliki talent, pa su profesori iz osnovne škole u koju je polazio uvjerili njegove roditelje da ga upišu u bruklinsku Akademiju lijepih umjetnosti čija su vrata bila otvorena za sve između osam i osamdeset i osam godina.

Tu je dospio u prave ruke, sljedećih osam godina njegov razvoj je pratio klasično orijentiran umjetnik Michael Falanga koji ga je naučio neophodnim tehničkim i zanatskim vještinama, pa i kako se sagledava stvarnost ne sputavajući ustreptali dinamizam koji će uskoro i postati Frazetinim zaštitnim znakom.

Negdje oko njegove šesnaeste godine voljeni i poštovani tutor Falanga umire i Frazeta je prinuđen da zarađuje za život. Taj trenutak označava njegov ulazak u svijet popularne umjetnosti. U to vrijeme realizira svoj prvi strip koji nosi još od djetinjstva. Bio je to “snježni čovjek” (Snowman) u Taly-Ho reviji. Po svemu sudeći baš ovaj trenutak treba uzimati kao početnu točku razvoja njegove izuzetno bogate karijere u kojoj se okušao u gotovo svim žanrovima, vesternu, humorističkom i pustolovnom stripu, pričama magije i strave, krećući se često na suprotnim granicama između povijesti i fantastike. Od tada skoro da nije bilo poznatije svjetske strip revije koja nije objavila neki od njegovih radova. Negdje oko 1950 radi paralelno čak za tri različite publikacije. U to vrijeme pojavljuje se i njegov drugi strip “Thun’da” za koju je napravio samo jedno izdanje, razradio lik i kasniju seriju prepustio svojim nasljednicima. Upravo je ovaj period karakterističan i po velikom broju ilustracija za naslovne stranice mnogih specijaliziranih strip revija. Po reakcijama bilo je očigledno da je seria o svemirskom junaku Bucku Rodgersu izazvala sve veće zanimanje publike. Nova narudžba veže ga za novinski strip i on sljedećih devet godina provodi crtajući već klasičan američki strip “Malecki Ebner” (L’Abner). Zatim sa “velikom trojkom”, Harveyom Kurtzmanom, Willom Elderom, Jackom Davisom (koji su se već proslavili u čuvenom “Mad ” magazinu) surađuje na stripu “Mala Eni Feni” (L’il Fannie) u poznatom muškom časopisu Playboy, gdje radi isključivo sa ženskim likovima. Sredinom šezdesetih njegove ilustracije za naslovne stranice knjiga i časopisa postaju toliko tražene da se on gotovo isključivo posvećuje toj vrsti posla.

Iako najviše pažnje posvećuje junaku koji je u centru slike i zbivanja na slici, Frazeta nikada ne zapostavlja i ostale dijelove na slici u kojima se akcija odvija, materijal kamena, oklopi, težina kovanog novca, struktura kostiju, perje itd. također su brižljivo nacrtani i oslikani . U svom radu Frazeta neprekidno varira dvije osnovne teme koje su već u prvom susretu s njegovim ilustracijama lako otkrivaju. To su kao prva i najvažnija, život, i odmah za tim kao pandan, njegov stalni pratioc, smrt. Njegovi su junaci, kao i u dobrim fantastičnim pričama, potpuno svjesni vrijednosti života i zbog toga se žestoko i neustrašivo bore za njegovo očuvanje.

Neustrašivi mitski junaci poput Howardovog Conana, niti jednog se trenutka neće premišljati da uskoče u borbu protiv višestrukog neprijatelja ili ogromne razbješnjele zvijeri ako od toga ovisi vlastiti život, ili život njegovih bliskih. Da bi se još više približio i upotpunio ono što je već rečeno o Frazetinim karakteristikama mora se istaći da on svoje subjekte, bilo tko da su oni, uvijek crta, većim, snažnijim, razmahnutijim, još zlobnijim, još hladnijim, u dvije riječi, UVIJEK JOŠ… Najbolje objašnjenje za to neprestano pretjerivanje i ovakav svoj postupak daje sam Frazeta: “vidim stvari onako kako one postoje, ali ih radije sikam po izgledu koji mi je ostao zabilježen u mislima, nego po tome kako se one prirodno manifestiraju. Na primjer, ako stvarno počnete istraživati svoje strahove koliko su oni predimenzionirani. Unutarnje oko konstantno stvara slike koje su pretjerane u odnosu na stvarnost. U svom radu pokušavam da uhvatim te osobine”

I o Frazetinim likovima i karakterima žene mogli bi se opisati eseji. Njegove predstavnice ljepšeg spola, pored mnogih zajedničkih osobina koje imaju i muški junaci (hrabrost, spremnost na akciju u svakom trenutku, požrtvovnost itd.), uvijek su omanje (pretežno crnke), jakih oblina i istinski sladostrasne. Za razliku od tipiziranog izgleda žene koji se susreće u suvremenom stripu, Frazetine su ljepotice odmah prepoznatljive , bilo da se nalaze na leđima konja, na ramenima nekog golijata, one su istovremeno i čarobnice, i žene, i djevice; putene, nepredvidljive, još od Rubensa žena nije imala ovakav tretman

Kako on sam kaže: ” Žena može biti erotična i u svojim tipičnim ovozemaljskim kretnjama, ali ja nastojim da uhvatim onaj precizni pokret ili pozu kada ona najviše ističe su svoju se erotičnost.” Spomenimo još i to da Frazeta nema nasljednika, ali da je utjecao na mnoge mlađe ilustratore. Od njega je najviše učio (čak ga direktno podržavao) danas također, vrlo poznati ilustrator Boris Vallejo. Međutim u usporedbi sa Frazetinim likovima koji su puni neobuzdane i razmahnute akcije Borisovi izgledaju previše ukočeno i statično. Slabost i mane u karakterizaciji Boris nadoknađuje pažljivijom obradom pozadine i materijala. Pa ipak, u direktnom uspoređivanju Vallejo ne može izdržati Frazetinu superiornost.

I na kraju jedna preporuka, ako vam do ruku dođe neki strip ili ilustracija Franka Frazete pogledajte ga pažljivo. Siguran sam da čete uživati. A da tome bude tako odabrali smo za vas nekoliko Frankovih djela.