Bilo bi lijepo napisati da je svijet stripa krajem prošle godine uzdrmalo gašenje, nakon više od dva desetljeća redovitog izlaženja, stripa Overkloking Dubravka Matakovića. Rubni svijet stripa je, međutim, toliko smežuran – čak ni komparativno titanski odsječak kojeg u stripu zauzima Matakovićev opus ne zaslužuje vjesticu u medijima – da je taj potres u najboljem slučaju nalikovao udarcu malim nožnim prstom o hrastovu komodu: na trenutak vidite zvijezde pred očima, čini vam se da je svanuo sudnji dan, ali pravih posljedica nema, ili ih barem još dugo nećemo biti svjesni.
U svjetlu stripa, danas, što nam je pak tema, Overkloking je zapravo bio atavizam i dobrim dijelom paradoks: novinski strip bez novina, underground autor koji se nametnuo kao epitom matice, poput sata redovit rad u svijetu koji više pozornosti pridaje lažnom novumu no marljivosti, a ni za satove, borami, uskoro neće znati što su. Sam naziv Overkloking ga datira u početak stoljeća, kad je taj kompjuteraški termin bio pomodan, a prijelaz stoljeća je ujedno i trenutak (kažem, svjestan da se povijest rijetko događa u trenutcima, iako se često tako prepričava) kad su redom nestali dvadesetostoljetni uzusi stripa: papir, popularnost i honorari autorima.
Iznimke, dakako, postoje i Dubravko Mataković djeluje kao prvoklasna iznimka, manje čovjek koji se iscrpljuje plivajući protiv struje, a više gromada koja u struji stoji dok je trendovi oplahuju. Ne želim reći da je Mataković gašenje Overklokinga primio stoički, jer je njegova fejsbuk objava zvučala i razočarano i uvrijeđeno: „Sutra će biti objavljen posljednji Overkloking. Nakon 21 i pol godine Uprava je odlučila da im ovaj strip više nije zanimljiv. 1122 epizode, 1122 scenarijumuma, 1122 radnih vikenada, 21 godina radnih godišnjih odmora …” Notu olakšanja pred neumitnim vjerojatno samo učitavam da bih ublažio šok, ne od gašenja Dubravkova stripa, već od činjenice da je postojao koliko je postojao.
Za vrijeme tog postojanja, strip se u svijetu prekobicnuo i dočekao na novi par nogu: nema više novina, nema više revija? Nema veze, zvat ćemo se grafički romani, bit ćemo duži, veći, ljepši, crknut će podjednako oni koji ih budu morali crtati kao i oni koji će ih s rasprodaje nositi kući! A ako vam je i to previše starinski, ako ste prozreli igru starog sranja u novom pakovanju, imamo još starije u još novijem! Webtoons! Čitaju se na telefonu, vrte se palcem stoga su esencijalno humanoidni, a to što se javljaju u istim oblicima i s istim pripovjednim trikovima kao novinski stripovi otprije stotinu godina, to zanemarite …
… kao što ćemo zanemariti da je Dubravko Mataković to isto, samo bez crowdsourceane piramidalne sheme i vizualnog upliva mange i animea, radio svojeručno, u maloj zemlji koja trag u povijesti stripa može ostaviti samo slučajno. Glasine su da Overkloking nije gotov, da se našao novi financijer koji će ga uskrsnuti oko Uskrsa. Ne znam želim li to ili ne – bojim se da svaki Drugi dolazak zvuči bolje u zamisli nego što bi izgledao u praksi – ali Overklokingu, možda najdugovječnijem i najobimnijem hrvatskom stripu svih vremena, smjerno skidam kapu.
