John N. Buscema,
Rođen 11.prosinca 1927.u Brooklyn-u, New York.
Najveći umjetnički utjecaj na njegova najranija iskustva ostavili su ljudi poput Hal Fostera (Princ Valijant), Alex Raymonda (Flash Gordon) i Burne Hogarth-a (Tarzan). Iako je pohađao visoku školu glazbe i umjetnosti na Manhattnu, usporedo je učio crtanje i dizajn u večernjoj školi na Pratt Institute. A kao dodatak svom redovnom obrazovanju, John je mnogo vremena posvetio muzejima odnosno proučavanju djela slavnih velikana kao što su primjerice bili: Michaelangelo, Da Vinci, Rubens i Raphael. Kasnije, kada se počeo profesionalno baviti tim poslom bio je pod velikim utjecajem slavnih ilustratora četrdesetih i pedesetih godina.
Između ostalih bili su tu: Al Dorne, Norman Rockwell i RobertFawcett. John je započeo svoju karijeru u Marvelu 1948.god. kada su još bili poznati kao (Timely Comics). Bio je član osoblja ili radne ekipe oko godinu i pol dana a kasnije je kao “vanjski suradnik” surađivao s mnoštvom različitih kompanija. Kako se je pedesetih godina tržište stripa počelo smanjivati, 1958 John je odlučio napustiti taj posao i posvetio se “reklamnom oglašavanju”. Time se bavio do 1966. kada ga je iznenada nazvao njegov bivši šef Stan Lee i ponudio mu da se vrati raditi za Marvel, od tada nije napuštao Marvelovu ekipu. Sudjelovao je na svim važnijim projektima i u kreiranju novih Marvelovih likova. 1970. osnovao je svoju vlastitu školu i napisao Besstseller (How to Draw Comics The Marvel Way) u suradnji sa Stan Lee-om.
1996. nakon gotovo 50 godina bavljenja stripom, John se tiho povukao u mirovinu. 5 godina nakon njegovog “umirovljenja” pokazalo se da je još uvijek prisutan i zaposlen. U srpnju 2001 bio je poseban gost na “San Diego Comic.con”. Tom prilikom objavljeni su crteži iz njegove osobne zbirke neobjavljenih radova pod nazivom “The John Buscema Sketchbook”.
U rujnu DC Comics objavili su dugo očekivanu knjigu “Just Imagine Sten Lee with Jon Buscema Creating Superman”. U tom trenutku nitko nije znao da će to biti njegova posljednja knjiga, jer je u jesen 2001. Johnu dijagnosticiran rak. Unatoč svojim zdravstvenim problemima John je ispunjavao svoje obaveze, čak je nacrtao i prvu knjigu sa 5 mini serija za DC Comics po scenariju Roy Thomasa. Iznenada 10. siječnja John je podlegao bolesti. Za sobom je ostavio ženu Dolores, sina johna, kćer Dianne i unuke.
Bucema: Da naravno, mislim da sam imao otprilike dvanaest godina. Prvi roman koji sam pročitao oborio me s nogu, bio je to Supermen. Negdje sa 14 ili 15 god. prestao sam čitati stripove, mislim da je to bilo negdje oko 1939 – 41.
Intervju John Buscema
TJCK: Sjećate li se, jeste li kao dijete voljeli Kirbyeve radove?
Buscema: Ne, koliko se sjećam ali vidio sam njegove radove kada sam 1948. počeo raditi kod Marvela. Vidio sam neke njegove skice u olovci, koje su se nalazile u studiju. Moram priznati da su me crteži prilično impresionirali. Potpuno drugačiji stil nego što je radio kasnije – vrlo opušteno.
TJCK: Jeste li bili strastveni čitatelj stripova?
Buscema: Iskreno nikada me baš nisu zanimale same priče, nekako su crteži uvijek više privlačili moju pažnju. Nekako su se izdvojili trojica crtača čijim sam stopama nastojao krenuti a to su u prvom redu bili: Hal Foster, Alex Raymond, Burne Hogarth. Ni sam ne znam koliko sam imao sačuvanih stripova ali onda 1957. sve sam bacio u koš (smijeh), bio sam toliko ljut. U to vrijeme posao je bilo teško pronaći, radio sam za Marvel, radio sam i za “Western Printing”, ni sam više ne znam za koga sve nisam radio. I na kraju su se svi porušili, kao efekt domina. Dobio sam “dvojku” otkaz, sve stripove kao i sve ostalo vezano uz to bacio sam u smeće, toliko godina marljivog skupljanja otišlo je u vjetar. Sada kad se toga sjetim, suze mi navru na oči.
TJCK: Jeste li imali ambicija da postanete strip crtač?
Buscema: Ne, zapravo to nisam nikada želio. Moja istinska želja bila je da postanem slikar, ali tko može živjeti od toga.
TJCK: Kako ste onda postali crtač?
Buscema: Da, to je zanimljivo. Inače nisam bio sretne ruke obilazeći vrata dok jednom nisam pročitao oglas u “New York Times”, Timely je tražio crtača i tada sam upoznao Sten Lee-a.
TJCK. Kakav je bio Sten Lee ?
Buscema: Isti kao i danas, jedino što je imao malo više kose nego sada. Bio je vrlo energičan, čovjek s jakim karakterom , moglo bi se reći. U to vrijeme smatrao sam ga genijem ali tada sam i ja znao vrlo malo o stripu, bio sam član osoblja studija. Radili smo u velikoj prostoriji s grupom umjetnika: Carl Burgos, Syd Shores, Denny Decarlo i Gene Colan bili su neki od članova ekipe. I Bill Everett je tamo radio ali on nije bio član stalnog osoblja.
Bilo je tamo i mnogo drugih nadarenih crtača ali trenutno mi imena ne padaju na pamet. Radili smo na četrnaestom katu Empire State Building-a. zakupili smo skoro polovicu kata i bilo je tamo nekoliko velikih prostorija koje smo koristili. Počeo sam 1948. sa kriminalističkim stripovima, a diplomirao sam na westernima. Radili smo štošta, sve što je bilo popularno i što su ljudi tražili mi smo radili. Radio sam za Timely otprilike oko godinu i pol kada su nas sve stavili na honorar (ugovor)Priča koju sam ja čuo glasila je otprilike ovako. Jednog dana Martin Godman je otvorio ormar i pronašao na stotine nagomilanih radova koji nikada nisu bili objavljeni. To su uglavnom bili radovi s kojima urednici nisu bili zadovoljni te su ih jednostavno gurnuli “pod tepih”.
I tako je Martin Godman odlučio da nema više “stalnog osoblja” samo “vanjski suradnici” i svi smo bili postavljeni kao vanjski suradnici. Moram priznati da mi se to svidjelo. Radio sam kod kuče a čak sam mogao raditi i s drugim izdavačima. Jednom sam radio s toliko izdavača da sam morao zaposliti ljude da rade za mene. Ja sam samo skicirao a oni su bojali i tuširali. Ali u podsvijesti oduvijek sam znao da ču jednog dana definitivno napustiti svijet stripa. I napokon nakon 48 godina mi je to uspjelo. Nikada nisam bio stvarno sretan sa stripom.
Ponekad mi se činilo da ako sam plaćen dovoljno biti ću sposoban okrenuti stranicu svaka dva, tri dana i biti ću sretan , ali nije bilo tako. Uvijek sam forsirao i radio što sam najviše mogao dok je Jack Kirby to obožavao, zbog toga je živio i disao, to je jednostavno bio njegov život. Sve što je u životu radio bilo je na neki način povezano sa stripom. Neprekidno je smišljao nove zaplete, nove likove. Ja za to nisam imao interesa, jedino što me je zanimalo koliko mogu zaraditi i koliko mogu napraviti. U jednom sam razdoblju radio tri do četiri stranice na dan. Poznavao sam kolege koji su vječito bili u financijskim nevoljama, to je uobičajena stvar u svome poslu. Teško je biti discipliniran svako jutro ustati i napraviti “x” stranica u danu
TJKC: kako ste upoznali Jacka?
Buscema: Bilo je to 1965. ili 1966, dobio sam poziv od Marvela, željeli su da se vratim natrag. Biti ću iskren s vama, bojao sam se ali ipak mi je bilo primamljivo jer nisam bio toliko vezan s njima. Mogao sam raditi kod kuće. Bilo mi je jako teško donijeti odluku ali ipak sam 1966 počeo raditi za njih. A Jacka sam upoznao jednog dana u uredu Stan Lee-a. Stan i ja radili smo na nekom zapletu kad se on (Jack) pojavio na vratima. Što se susreta sa Jackom tiće, mislim da bi ih mogao nabrojiti na prste jedne ruke. Vidio sam ga u par kratkih navrata. Susreli smo se na konvenciji u San Diegu, izmjenili smo nekoliko neobaveznih riječi a vrhunac naših susreta bio je kada nas je Don Heck vozio kući na Long Island. Iako nisam nogo kontaktirao sa Jackom moram priznati da ne bi opstao u svijetu stripa da nije bilo njega. Kad me je 1966 Stan pozvao natrag dobrano sam se namučio da uhvatim “štih”. Možete znati ilustrirati, možete “Tiskati” ali to ne znači da ste sposobni nacrtati strip. Bila je to posve drugačija “utakmica”. Stan mi je zadao prvi zadatak, mislim da je to bio “Hulk”. Priznajem, obavio sam to prilično loše. Stan je smatrao da moram proučiti Jakov način rada te mi je nabavio “brdo” Kirbyevih stripova. Na kraju krajeva svi su dobili Jackove stripove. Tada sam stvarno prvi put pomnije pogledao njegove radove, počeo sam raditi učenjem od njega, to me je spasilo.
TJKC: što ste naučili od njega ?
Buscema: Za boga miloga! Kopirao sam ga! Svaki put kada mi je trebala šablona pogledao bih kako je to on napravio, malo bih preuredio i to bi bilo to. Pogledajte samo neke od mojih ranijih radova, znam reći čete gdje ste vidjeli da Kirby ima eksploziju sa mnoštvom ljudi koji lete na sve strane, obrisao sam ih do boli (smjeh). Stan je bio sretan, urednici su bili zadovoljni stoga sam i ja bio zadovoljan.
TJKC: Jeste li dobili povišicu kada ste preši na stripove?
Buscema: Porasla je plača ali ne znatno. Ali ja sam stalno zapitkivao pa dokle će to trajati? Ali Stan je znao biti vrlo uvjerljiv. Govorio je “John stvari su danas drugačije, napravili smo velik povratak. Stvari kreću na bolje, napravili smo prve velike korake”:
TJKC: jeste li odlazili u ured svaki tjedan?
Buscema: Prvih par stripova donio sam onako kako sam ih radio. Ali nakon nekoliko mjeseci sam kad mi se prohtjelo. Bilo je razdoblja kada sam u ured išao samo tri – četiri puta godišnje. Radove sam uglavnom slao poštom i rijetko sam navraćao u grad.
TJKC: Jeste li ikada što izgubili u poštanskoj dostavi?
Buscema: Ne, ali Don Heck jest. Jednom zgodom cijela pošiljka zagubila se u poštanskoj dostavi, to ga je jako pogodilo.
TJKC: Jeste li bili bliski s Donom?
Buscema: Da, bili smo vrlo bliski. Stanovao je oko petnaestak minuta od mene. Imao sam mnogo prijatelja u branši ali mnogi su već umrli ili otišli u mirovinu a neki su otišli dalje.
TJKC: kako ste se Stan i vi dogovarali oko priča ?
Buscema: U početku smo se nalazili i razmjenjivali ideje. Kasnije kada je Stan stekao povjerenje u mene znao me je samo nazvati ili bi ja nazvao njega: “Stan spreman sam za zaplet imaš li štogod na umu”? Posljednji put smo surađivali na “Srebrnom Letaču” nakon toga sam radio sa Roy Thomasom a i mnoštvom drugih pisaca.
TJKC: Čuo sam da je bilo nekih poteškoća sa projektom “Silver Surfer” ?
Buscema: Da, tako je. Stan i ja radili smo na priči, bio sam vrlo uzbuđen. Razmišljao sam kako je ovaj strip prava prilika da pokušam nešto novo, da se odmaknem od Kirbyevih šablona. Bilo je to nešto posve drugačije od mojih prijašnjih radova, ljudi su mi čestitali i bili oduševljeni ali Stan nije tako mislio. Potrgao je strip na komadiće! Počeo je sa prvom stranicom: “pa dobro nije tako loše” a onda kako je listao list po list tako je govorio “ovo ne valja” ili ” to je trebalo napraviti ovako ili onako”. To mi je bilo previše, otišao sam iz tog prokletog ureda, nisam znao gdje se nalazim bio sam potpuno uništen. Otišao sam do ureda Johna Romite.
Pogledao me i vidio da sam jako uznemiren. Rekao sam mu samo: “Johne, kako dovraga ti radiš stripove”? Od toga je prošlo možda nekih sedam – osam godina kada me Stan ponovno nazvao. Razmijenili smo nekoliko riječi i nisam izdržao a da ne pitam “no Stan, kako je? Što sam sada napravio krivo”? On je odgovorio sjećaš li se onog stripa što smo radili? Ja se jako dobro sjećam! Johne moram ti reći da je to najbolji strip kojeg si ikada napravio i najbolji kojeg sam ja uništio. Mislio sam da me zeza, nisam mogao vjerovati stoga sam nisam progovorio ni riječi. “John, jesi li još tu?” začuo sam Stanov glas. “Stan, zar ti to ozbiljno, ne šališ se sa mnom?” “Ne John ne šalim se, strip je stvarno dobar, ne znam kako sam uopće mogao . . .
Rekao sam to već mnogo puta, koliko je crtaća uništeno samo zato što je urednik toga dana ustao na krivu nogu. Teško je kada vas tako povrijede nakon što unesete cijelog sebe u posao. To se dogodilo i Don Hecku, točno se sjećam kada je došao do mene i rekao “Johne pomozi stvarno ne znam što da radim više”
TJKC: Jeste li crtali iznova?
Buscema: Ne, strip je objavljen. No, što se dogodilo. Iz nekog razloga Silver Surfer nije “išao”, prvo izdanje se prodalo fantastično ali svaki sljedeći nastavak prolazio je sve lošije. To je vjerojatno najviše mučilo Stana. Kasnije, nakon mnogo godina bili smo na ručku i Stan mi je rekao: “Johne, jednostavno nisam znao što dovraga učiniti s tim vražjim stripom. Nisam mogao vidjeti u kojem smjeru idemo.”
TJKC: Već smo spominjali da je Jack bio vrlo uzrujan zbog serijala “Silver Surfer”, on je imao neke svoje vizije?
Buscema: Da naravno, mogu u potpunosti razumjeti njegovo zamjeranje, to je bilo njegovo dijete, njegova ideja, njegova kreacija, a sve mu je to oduzeto i povjereno meni.
TJKC: Mislite li da se Marvel nepošteno odnosio prema Jacku?
Buscema: Pa vi znate tu priču bolje nego ja, sve što sam ja čuo je iz druge ruke. Svi smo znali kako tretiraju Jacka. Smanjili su mu plaču, pa čuli ste to već?
TJKC: Ne.
Buscema: Ovo je isto nešto što i sam čuo od nekog , ne sjećam se od koga. Znate, Jack Kirby je bio vrlo brz. Martin Godman je bio jako uznemiren što Jack zarađuje toliko novca. Palo mu je na pamet: “kad već toliko zarađuje hajdemo mu smanjiti honorar” Tada je Jack napustio Marvel i počeo raditi za DC. To je priča kako sam je čuo. Nikada neću zaboraviti kada sam došao u Stanov ured i čuo da je Jack otišao. Pomislio sam “bože, morat će zatvoriti”. Po mom mišljenu Jack je bio osovina Marvela.
TJKC: Jeste li se morali boriti sa stripovima koje je Jack ostavio iza sebe?
Buscema: Ne, nisam morao raditi ništa brže. Dana mi je “Fantastic Four”. Bilo je zastrašujuće naslijediti najboljeg
TJKC: Jeste li imali neke omiljene tušere?
Buscema: Frank Giacoia, moj brat Sal je radio fenomenalan posao. Tom Palmer je radio upravo nevjerojatne stvari. Jedino nisam bio baš previše oduševljen sa George Kleinom imao je nekako tešku ruku.
TJKC: Jeste li vi bili na svom popisu tušera?
Buscema: Znao sam točno što želim. Ali nikad nisam znao tuširati baš dobro, tu sam bio osrednji. Jednostavno ako se time ne bavite, izgubite osjećaj. Mislim da je tu Joe Kubert bio najpametniji čovjek u branši, on je sam i crtao i tuširao i nitko to nije radio bolje od njega.
