Znaj, o prinče, da između godina u kojima oceani potopiše Atlantidu i blještave gradove i godina uspona Sinova Arje, bijaše Doba o kojem se i ne sanja, kada sjajna kraljevstva ležaše raširena po svijetu kao plavi ogrtači pod zvijezdama, Nemedija, Ofir, Brintunia, Hiperborea, Zamora sa njenim tamnokosim ženama i tornjevima misterija paucima opsjednutim, Zingara sa svojim viteštvom, Kot koji je graničio sa pastoralnim zemljama Šema, Stigija čije grobnice sjenke čuvaju, Hirkanija čiji jahaći svi nosiše čelik i svilu i zlato. Al’ najponosnije kraljevstvo svijeta bijahu Akvilonija vladajući nad svima na uspavanom zapadu. Tamo dođe Konan, Simerijanac, crnokos, zlovoljnih očiju, s mačem u ruci – lopov, plačenik, ubojica – dođe sa svojom golemom tugom i golemim veseljem da nogama i sandalama gazi po draguljima posutim prestoljima Zemlje…
Nemedijska kronika Robert Howard/ L.S.DeCamp
KONAN je rođen 1932. u glavi i pod pisaćom mašinom ROBERTA ERVINA HOWARDA i izlazio je, za jedan cent (!) po riječi na stranicama jeftinog magazina WEIRD TALES. Howard je za desetak godina izbacio nezamislivu količinu literature: sport, detektivske, vestern, povijesne, i orijentalne avanture, priče užasa i o duhovima ne računajući poeziju i mnoge fantazije.
Pogledajmo malo povijest. Fantastične priče postoje od kada postoji pričanje. Odiseja, Artur i društvo, Orlando…svi imaju karakteristiku da se svijet u kome se odvijaju predstavlja kao realan. Englezi, posebni obožavatelji fantazija razvili su Gotski Roman i sanjarske priče (Dream Tales) koje se niti ne trude da budu išta drugo osim fantazija. I, naravno, Englez WILLIAM MORRIS je prvi napisao (1986.) fantastičnu romancu (izvor na kraju svijeta) u kojoj se potpuno izmišljen svijet predstavlja kao stvarnost. Moris je imao nekoliko nasljednika posebno R.E.Edisona i njegov suludi! Crv ouroboros i, naravno E:A:Poa ali je ova vrsta literature eksplodirala u Americi u pop magazinima sa često ekscentrično briljantnim ali još češće morbidnim piscima kao što su GRIFFIT, LOVECRAFT itd. pored odličnih fantazija i divno naivnog ranog horor (SF-a) Weird Tales je bio vrvio od jeftinih priča o duhovima u kojima u mračnim i bezizlaznim kućama izbezumljeni junaci drhtavom rukom do zadnjeg groznog trenutka ispisuju dnevnik koji se obično završava: “Nešto grozno dolazi! Ah, ta ljigava (dlakava, rožnata) ruka ! nema nade! U pom…”( Zamislite KONANA u toj situaciji! Teško si ga tom NEČEMU…)
Ovakvi magazini su bili namijenjeni specijaliziranoj publici. Poslije drugog svjetskog rata tržište za ovakvu vrstu literature se suzilo i izgleda da mašinerija ubila fantastiku. Sve do pojave Tolkinovog (Gospodara prstenova) u pedestim! Konan ( i ostali Howardovi junaci, njemu slični) su od početka postigli status kulta posebno zahvaljujući obožavateljima koji su izdavali i fanzin Amra (posvećen isključivo Howardovim junacima. Ipak najzaslužniji je pisac L.SPRAUGE DECAMP. Uredi je nekoliko zbirki i dokopavši se Howardove ostavštine ( a on je čuva sve, čak i testove iz škole) pronašao nekoliko ne objavljenih i nedovršenih Konanovih saga. Iako je pored priča Howard objavio samo jedan kraći roman, kontinuitet o Konanu bio je očigledan a izazov da se praznine popune bila je prevelik. Počelo je prepravljanjem neobjavljenih priča sa drugim junacima (što nije bilo nimalo teško) a zatim dodavanje potpuno novih na osnovu kratkog Howardovog eseja (skica za karijeru Konana barbara). Na kraju su De Camp , Lin Carter i šveđanin Bjor Nyberg (koji je još ranije, oduševljen Konanom samoinicijativno napisao jedan roman) dodali više riječi sagi od samog Howarda. Mnoge od ovih priča već ste čitali u Marvel verzijama.
Kakav je Konanov svijet? Za razliku od GOSPODARA PRSTENOVA njegova veze “stvarnošću” su očiglednije. Na osnovu jednog Howardovog eseja (objavljenom u fanzinu PHATAGRAPH, 1938.) saznajemo da je Konan živio 8000 godina poslije propasti Atlantide i 5000 godina prije početka Egipatske civilizacije, u oblastima koje će poslije pomicanja kontinenata postati Europa sa okolicom. Očigledno je da je Stigija-Egipat, Hirkanija-Mongolija plus Sahara, Aesir i Vanir-Nordijske zemlje, Zingara-renesansna Italija, Turan-Turska, Vendhija-Indija itd. howard je sa uživanjem uzimao imena, zemlje i ideje sa svih strana. Arčeron, Punt i Ofir su legendarne biblijske zemlje, Lemurija i Valusija potonuli kontinenti mističara, Cimeriju i Hiperboreju možete naći kod Homera, Kitaj je srednjovjekovni naziv za Kinu a Pikti su predstanovnici Britanije, Stiks je rijeka mrtvih iz grčke mitologije a na Howardovim kartama ima skoro isti tok kao Nil, nemedija je Irska legenda,itd.itd. pa i samo ime KONAN je ime nekih anglosaksonskih poglavara s početka naše ere! Svim tim se Howard igrao kao razdragani dječak, gradeći nove blještave slike koje kao da izviru iz podsvijesti, kao da se sjećate nečeg što vam se nije dogodilo u ovom životu.
Međutim Konanovo doba nije onakvo kakvo je bilo već onakvo kavo je trebalo da bude što ga povezuje sa pričama čiji je vrhunac Gospodar prstenova, koji i sam odiše podsvjesnim sječanjima. To je idealan svijet gdje jedan barbar veći od života može biti lopov, pustinjak i bandit, pirat, plaćenik, poglavica duboko u džungli, kraljev general i napokon da sa mačem u jednoj i djevojkom u drugoj ruci izbori prijestolje, ostavljajući za sobom gomile neprijatelja “natprirodnih i ovozemaljskih”! da to je mjesto gdje magija funkcionira, gdje je trava zelenija, krv crvenija, more i nebo plavije. Konanov svijet je stvoren za njega i obrnuto, i predstavlja očigledno izdvajanje od ostalog žanra te vrste.
Možete li zamisliti Konana u GOSPODARU PRSTENOVA.
KONAN je svojevrsna preslika ROBERTA HOWARDA. Ovaj je svoj kratki život proveo u gradiću Cross Plains u sred Teksasa. Svom specifičnom intelektu i početnoj sitnoj grđi može da zahvali ono što takvi dječaci, posebno u Teksasu dobivaju od ostalih maltretiranje. Najviše zbog toga postao je fanatik sporta i vježbanja, dobar boksač i jahač. To je prekinulo zlostavljanje, pogotovo što je u zrelosti bio visok dva metra i težak skoro sto kilograma, uglavnom mišića. Bio je nekonvencionalan, usijanog temperamenta, podložan emocionalnim ekstremima i nasilnim eksplozijama bijesa. Psihički nestabilan, nekoliko godina pred smrt govorio je o samoubojstvu. Sa trideset godina 1936. na vijest da mu je majka, za koju je bio izrazito vezan, na samrti, pucao je sebi u usta. Prvu priču o KONANU (feniks na Maču) (događa se u doba kada je Konan več bio kralj Akvilonije) objavio je 1932. i naravno čitaoci su zavapili “još!” i danas 68 godina kasnije još uvijek viču “JOŠ!”. Za samo četiri godine Howard je stvorio legendu i novi žanr.
Čitajući Konana sjetite se neprilagođenog čovjeka, lika, stasa i temperamenta istog kao njegov junak, koji je sjedio za pisaćom mašinom usred prašnjavog Teksasa i sanjao i sjećao se za sve nas. Ovo su njegove riječi:
A čini se da je KONAN najvećim djelom sam HOWARD kakav je trebao biti.
