Dubravko Mataković (66) ovogodišnji je dobitnik nagrade „Andrija Maurović“ za životno djelo na području hrvatskog stripa, koju od 2009. godine u kontinuitetu dodjeljuje udruga „Art 9“.
Stručni žiri koji je odlučio da upravo Mataković bude sedamnaesti po redu laureat nagrade „Andrija Maurović“ sačinjavali su Dušan Gačić, David Ivić, Raul Švarc, Želimir Kosović i Veljko Krulčić.
U obrazloženju se, među ostalim navodi kako se Dubravko Mataković u kontinuitetu bavi stripom, od svojih studentskih dana s kraja 70-ih i ranih 80-ih godina prošlog stoljeća (na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu) do danas, odnedavno u statusu umirovljenog profesora s Umjetničke akademije iz Osijeka.
U međuvremenu, zapravo od početnog bavljenja stripom Mataković se nametnuo kao originalan i jedinstven autor ne samo u domaćim okvirima, nego i na širem geografskom prostoru, autor koji je u svojim crtanim pričama (najveći broj njih ima formu od jedne table – stranice u novinama) uspijevao s jedne strane pomiriti ukus i zahtjeve čitatelja, a s druge prezentirati svoj osobeni umjetnički (crtački) izričaj i dramaturški diskurs.
Jednom riječju stvorio je svoj prepoznatljiv stil, underground stripa na “hrvatski način”.
Osmislio je cijelu galeriju junaka, od kojih su neki još u svom premijernom objavljivanju stekli kultni status, poput Malog Ivice, Protmana, Glištuna Gmižića, Tetka Trinaestog, Super Di, Obitelji Škakljikavdžija…
U dobrom dijelu strip-opusa Mataković se bavio aktualnim temama potvrđujući pritom kako kvalitetan strip može i jeste ogledalo vremena i prostora u kojem je nastao.
Posebice su bili zapaženi njegovi stripovi koji su nastali i objavljivani u razdoblju domovinskog rata i koji su se na jedan specifičan način njime bavili.
Dubravko Mataković jedan je od rijetkih kompletnih autora stripa (dakle, scenarista i crtač) u Hrvatskoj, a zanimljivo je istaknuti da je cijelu karijeru zapravo napravio na svom radnom stolu u Vinkovcima, odakle je stripove slao diljem zemlje.
Teško je nabrojati sve listove u kojima je objavljivao svoje stripove, ali spomenimo „Studentski list“, „Polet“, „Patak“, „Glasnik“, „Nedjeljna Dalmacija“, „Smib“, „Glasnik“, „OK“, „Panorama“, „Modra lasta“, „Mladost“, „Azur zabavnik“, „Vidici“, „Stari Mačak“, „Večernji list“, „Stripoholic“, „Total film“, „NON“, pa portal „Net.hr“…
Izlagao je na mnogim samostalnim, skupnim i tematskim izložbama stripa, kao i na onima retrospektivnog karaktera, počev od izložbe „Strip u Hrvatskoj 1867. – 1985.“ koja je održana 1986. u Muzejskom prostoru u Zagrebu.
Jedan je od autora s najvećim brojem izašlih strip-albuma (prvi je objavljen još 1986. – „Sabrana nedjela“ u izdanju lokalnog nakladnika „Privlačice“ iz Privlake) i strip-knjiga. Godine 2022. objavljena mu je monografija opsega 640 strana – izdavač je bila Gradska knjižnica i čitaonica Đakovo.
Osim samim radom na stvaranju stripova, Dubravko Mataković je važan doprinos stripu dao svojim učešćem u organizaciji vinkovačkog salona stripa (u nekoliko njegovih izdanja), ali i kao profesor na osječkom sveučilištu.
Podsjećam, kako su prethodnih godina nagradu „Andrija Maurović“ primili Mladen Bjažić, Jules Radilović, Borivoj Dovniković, Žarko Beker, Nedeljko Dragić, Oto Reisinger, Rudi Aljinović, Željko Lordanić, Ninoslav Kunc, Vjekoslav Đaniš, Krešimir Zimonić, Mirko Ilić, Joško Marušić, Pero Kvesić, Dušan Gačić i Jure Ilić.
Specijalna priznanja „Andrija Maurović“ dobili su pak Fadil Hadžić, Vladimir Pavlinić i Zvonimir Pliskovac, te posmrtno Ivica Bednjanec i Tomislav Čegir.
Veljko Krulčić
