Sibin Slavković, Slobodan Ivkov, Jovan Gvero (umjetnički voditelj manifestacije) i Veljko Krulčić, autor, u petak (13. rujna) s početkom u 19.30 h će otvoriti u Novom Sadu izložbu o povijesti “Plavog vjesnika”.
Neposredan povod izložbi je 70. godišnjica početka izlaženja “Plavog vjesnika” – 1. listopada 1954. u Zagrebu, u okviru kuće “Vjesnik”.
“Plavi vjesnik” je najdugotrajnije strip-izdanje u Hrvatskoj u kojemu su dominirali domaći stripovi. Sveukupno je izašlo 970. brojeva “Plavog vjesnika”, ovaj posljednji nosi datum 30. travnja 1973. godine.
Kustos izložbe Veljko Krulčić, koji je pokušao u ograničenom prostoru predstaviti ono najvažnije što se tiče stripa) je u prigodnom tekstu napisao i slijedeće:
Kada se kao najvažniji kriteriji uzimaju zastupljenost domaćeg stripa i domaćih autora, scenarista i crtača, na njegovim stranicama, sama kvaliteta tih ostvarenja, dvadeset godišnje izlaženje i utjecaj na strip-scenu (ili strip-zajednicu) „Plavi vjesnik“ je daleko najvažnije strip-izdanje koje je izlazilo u Zagrebu (i Hrvatskoj) u razdoblju socijalizma i jedno od najvažnijih na području tadašnje Jugoslavije.
Štoviše, upravo su domaći stripovi u prvih petnaestak godina „Plavca“ (kako su ovaj list čitatelji, ali i oni koji su u njemu radili – od milja nazivali) bili njegov glavni tržišni adut, nemojmo zaboraviti u jakoj konkurenciji sličnih listova koji su u poslijeratnom periodu izlazili u Beogradu, Novom Sadu, Gornjem Milanovcu, Sarajevu.
U pravilu, u „Plavom vjesniku“ radilo se o stripovima u nastavcima, koji su se iz tjedna u tjedan s nestrpljenjem čekali, najrazličitijih žanrova i tema, podjednako crtanih u realističkoj i karikaturalnoj maniri. Namijenjeni su bili za djecu mlađeg uzrasta, za tinejđere, ali i za odrasliju publiku.
Bilo je tu povijesnih tema, ratnih, pustolovnih, adaptacija književnih djela, biografskih, vesterna, ali i stripova sa suvremenom temom, s „junacima iz susjedstva“.
„Plavi vjesnik“ je u razdoblju 50-ih i u 60-im godinama ujedno bio i svojevrsna baza za tzv. „drugu generaciju“ stripaša, koji su od Zagreba učinili jednu od tadašnjih europskih strip-metropola.
Jules Radilović, Žarko Beker, Borivoj Dovniković, Vladimir Delač, Oto Reisinger, Zdenko Svirčić, zajedno s doajenima Andrijom Maurovićem i Walterom Neugebauerom, najistaknutiji su zagrebački strip-crtači koji su objavljivali u „Plavcu“… i čije su obitelji od tih stripova i živjele.
Scenaristi koji su ga pak obilježili bili su: Zvonimir Furtinger, Norbert Neugebauer, Rudi Aljinović, Marcel Čukli, Mladen Bjažić…
Urednici Bjažić, Antun Patik, Nenad Brixy, Pero Zlatar bili su otvoreni i za autore iz drugih sredina, među kojima je najvažnija suradnja bila s beogradskim crtačem Ješom Milanovićem.
Većina stripova koji su premijerno objavljeni u „Plavcu“ su kasnije podosta puta reprizirani, a u našem stoljeću su objavljeni u nizu strip-knjiga i albuma.
Nećemo pretjerati, ako istaknemo kako su ti stripovi svoj estetski integritet zadržali do danas!
Što drugo reći za „Zavišu“, „Štefekove pustolovine“, „Kroz minula stoljeća“, „Čuvaj se senjske ruke“, „Novog centarfora“, „Vinetua“, „Kapetana Lešija“, „Nevena, Koraljku i Boba“, „Menda Mendovića“, „Vikija i Nikija“, „Gusare na Atlantiku“, „Toma i Malo Medvjeđe Srce“…
Osim domaćih, objavljivani su u “Plavom vjesniku” i strani stripovi. Uz legendarnog „Den Derija“ (više godina na naslovnici), kao istaknutiji naslov ističemo „Asterixa“ (izlazio je u full-koloru) i stripove talijanskog autora Benita Jakovitija.
S otklonom od šezdeset godina, istaknimo da podjednako fascinantno djeluju strip-natječaji koji su organizirani u „Plavcu“, ali i „škola stripa“ (koju su vodili R. Aljinović i Ž. Beker) za sve one koji su se željeli upoznati s načinom na koji nastaju stripovi. Neafirmiranim crtačima su savjete davali Beker, a kasnije i Delač.
Ili rubrika „Šampioni stripa“ u kojoj su predstavljeni poznati strip-junaci i njihovi tvorci.
Redakcija je još 1961. godine u atriju glavne zagrebačke pošte u Jurišićevoj ulici organizirala „Izložbu stripova iz Plavog Vjesnika“!
U prvim godinama izlaženja naklada se kretala između 60 i 70 tisuća primjeraka, početkom 60-ih između 80 i 100 tisuća, da bi tjednik rekordnu nakladu dosegnuo 1964. i 1965. – između 120 i 125 tisuća primjeraka po broju. Nakon toga, spustio se na manje od 100 tisuća.
Izračunali smo, u svom zlatnom razdoblju, između 1960. i 1966., „Plavca“ je prodano više od 32 milijuna primjeraka! Distribucija je, naravno, išla po cijeloj tadašnjoj Jugoslaviji.
Nažalost, posljednjih godina izlaženja (u 70-ima) „Plavi vjesnik“ se više-manje odrekao stripa… i to nije više bilo to.
Izložba (koju je likovno oblikovao Zlatko Grgić) je postavljena u Galeriji Francuskog kulturnog instituta i moći će se razgledati (simbolički) zaključno s 1. listopadom ove godine.
Manifestacija na kojoj će biti postavljena ova izložba je “Novosadski strip vikend” i upravo ove godine doživljava svoju punoljetnost – 18. po redu izdanje.
Piše: Veljko Krulčić
