Kratak razgovor s jednim od najznačajnijih europskih strip autora (Magazin “Pilote” kuće Dargaud)
Godinama je Paolo Eleuteri Serpieri bio poznat svojim strip vesternima. Jednog se dana pojavio “drugi” Serpieri sa neobičnim stripom: “Morbus Gravis”. To je priča o svijetu koji izjeda neobična i neizlječiva bolest. Svi joj podliježu osim glavnog ženskog lika Druune, crnokose, vitke ljepotice ne obolijeva zbog svoje čistoće i nevinosti. Na pitanje zašto je nakon toliko godina iznenada promijenio stil Serpieri je odgovorio:
– Naravno da nisam napustio vestern, ali ova me priča zanimala jer sam je odsanjao… Bio je to pravi košmar i tako sam pomislio da ču, ako ga ispričam, osloboditi ga se.
O glavnom liku Druuni, kontrastiranoj čitavom svijetu kojeg razara bolest autor kaže:
– Druuna je strašno ženstvena, onako kako to ja doživljavam. Jer mene žena kao heroina ne zanima, Barbarella ili recimo Modesty Blasie… Mene zanima žena koja podnosi čitavu seriju događaja, sudbinu. Ona ne želi, ali to mora podnijeti iako joj ponekad ti događaji posluže za vlastiti užitak. Ona je ponekad rastresena… Ne želi se suočiti sa dramatičnim situacijama koje nadolaze… Ostavlja ih za sutra.
Druuna ne postoji samo kao centralna ličnost autorovih snoviđenja ili stripa već i u stvarnosti. Serpieri ju je sreo jednom u Rimu, mladu, lijepu ali je ona odbila ulogu medijske atrakcije kao oživljenog lika iz stripa.
Sam autor priznaje svoju opsjednutost ženama viđenim sa leđa. Crtao sam ih godinama. Nalazim to mjesto strašno ženstvenim. Sa estetskog stanovišta su jako zanimljive za crtanje…jer može igrati sa sjenom i svijetlom…ili sa punoćom oblika…
Paolo Eleuteri Serpieri predaje slikanje Instituto d’Arte u Rimu i sam slika. Bio je već formiran figurativni slikar kada je ušao u svijet stripa. Sada ga zanima apstraktno slikarstvo i dekoracija stanova kao istraživanje forme u prostoru, kompozicije boja, a njegov interes za figurativno ostaje zadovoljen strip crtežima.
Sam priznaje da je vestern njegova velika ljubav kojoj će se sigurno vratiti, ali sada više ne vesternu akcije i avanture već atmosfere i psihologije.
Na pitanje dali će uspjeh “Morbusa Gravisa” promijeniti njegovu koncepciju grafizma odgovara: – Svakako, vidjet ću… Istina je da me vestern grafički odredio na jedan način. Za mene vestern treba crtati na jedan način koji sam do sada apsolvirao… sa koncepcijom fotografskog realizma u oživljavanju prošlosti..
No, crtajući “Morbus Gravis” shvatio sam da sam promijenio stil. To je drugačija koncepcija! Čak ne mogu upotrijebiti ni iste tehnike. A za mene je SF strip slika svakodnevnog, običnog čovjeka zarobljenog u apsurdu, strašnu moguću situaciju.
