Partizani bez ideoloških premisa

Zahvaljujući oduševljenju stanovnika Tarzan Cityja (SAD) njegovim crtežom Tarzana, Radilović je postao počasni građanin toga američkoga gradića Julio Radilović rodio se u Mariboru 1928. godine. Od 1939. živi u Zagrebu, gdje je pohađao gimnaziju i Školu primijenjene umjetnosti. Nadimak Jules dobio je u gimnazijskim danima, a služi mu i kao pseudonim kojim potpisuje svoje radove. Otkad se sjeća, uvijek je nešto crtkarao, po čemu zaključuje kako je prije prorisao nego prohodao. Uvijek je sa sobom nosio blokić s kojim je godinama dolazio u zoološki vrt, crtajući životinje u svim pozama.

Od njega se nikad nije odvajao: crtao je sve i svašta pa se s pravom može kazati kako je odmalena oblikovao svoj umjetnički stil. Kao samostalni umjetnik, od 1955. profesionalno se bavi stripom, ilustracijama, opremom knjiga, sve do odlaska u mirovinu 1989. Nacrtao je više od sto tisuća crteža, koji su mu otvorili vrata gotovo svih izdavačkih kuća u svijetu koje objavljuju strip. Radovi slavnog Julesa objavljivani su, i još se objavljuju, u Europi, Sjedinjenim Američkim Državama, Brazilu, Argentini, Indiji, Sri Lanki, Indoneziji. Prvi predsjednik Društva autora stripa Hrvatske Jules Radilović sudjelovao je na mnogobrojnim skupnim i samostalnim izložbama, gdje je dobivao nagrade. Na Prvom salonu stripa u Vinkovcima dobitnik je Grand prixa, a na Šestom dobitnik Nagrade za životno djelo. Uvršten je u svjetsku enciklopediju stripa Mauricea Horna i u Enciklopediju hrvatske umjetnosti u izdanju Leksikografskog zavoda.

Postao je i počasnim građaninom Tarzan Cityja, gradića u Sjedinjenim Američkim Državama, zahvaljujući oduševljenju njegovih stanovnika Radilovićevim crtežom Tarzana. Premda se sjeća svoga prvoga stripa nacrtanog na kuhinjskom kredencu, njegov prvi pravi strip pojavio se tek početkom pedesetih godina.

Gospodine Radiloviću, kako se zvao vaš prvi objavljeni strip?


Riječ je o stripu Neznanac, koji je 1952. godine objavljen u Horizontovu zabavniku, koji sam nastavio crtati nakon Andrije Maurovića i Waltera Neugebauera. Kad sam u Horizontovu zabavniku pokazao svoje crteže, oni su me odmah bacili u vatru. Rekli su mi: Za tjedan dana nacrtaj strip po ovoj priči! Uzeo sam scenarij Nikše Fulgozija i u dogovorenom roku donio strip s kojim su bili zadovoljni.
Poslije Neznanca počinjete raditi za njemačkog izdavača?
Sa scenaristom Zvonimirom Furtingerom za minhenskog izdavača Rolfa Kauku nacrtao sam stripove Damon i Fintijas, Lupo, Crni bombarder i još nekoliko karikaturalnih stripova na zadane likove. U tom razdoblju ipak bih izdvojio edukativne stripove Otkrića i izumi. Bila je to serija karikaturalnih epizoda iz povijesti čovječanstva: Otkriće vatre, Gradnja piramida, Rimski jurišni most, Otkriće Amerike…

Što je za vas značio rad s našim najpoznatijim scenaristom stripa Zvonimirom Furtingerom?


S Furtingerom sam u malim prekidima radio stripove trideset godina. On je ostavio neizbrisiv trag u mojim najboljim radovima. Bez njega ne bi bilo ni Afričkih pustolovina, ni Herlocka Sholmesa, a vjerojatno ni Partizana. Možda vam nije poznato da sam ja, a ne Žarko Beker, trebao po Furtingerovu scenariju crtati poznatog Zavišu. U tome me je, na moju žalost, spriječila bolest. Radio sam i s Norbertom Neugebauerom i mnogim drugim scenaristima, ali mi je sa Zvonimirom bilo najdraže raditi.

U Plavom vjesniku radili ste stripove iz hrvatske povijesti?

Nisam samo u njemu. Stripove po poznatim djelima hrvatskoga književnika Augusta Šenoe Zlatarovo zlato i Seljačku bunu počeo sam raditi nakon svoga prvog stripa Neznanac. Tek mi je tri godine poslije u Plavom vjesniku počeo izlaziti strip-serijal Kroz minula stoljeća. Epizode Rimljani, Franci i Tatari, objavljene u Plavom vjesniku, epske su pripovijesti od dolasku Hrvata na Jadran do provale Tatara u naše krajeve. Nacrtao sam i strip-table Iz drevnih dana hrvatske povijesti kao dopunu nastavnom programu u Modroj lasti. Sudjelovao sam i s deset velikih povijesnih ilustracija u opremanju knjige Hrvati slike iz ratničke prošlosti, objavljene 1993. i popraćene izložbom radova i promocijom u Muzeju Mimara.


Imam dojam da su vaši stripovi s tematikom iz Drugoga svjetskog rata bacili u sjenu vaše ostale radove?

To nije točno! Sve ovisi o razdoblju u kojem stripovi nastaju. Svako razdoblje nosi svoj trend i političku klimu koja utječe na objavljivanje stripova. Moji stripovi s tematikom iz Drugoga svjetskog rata najobičnije su akcijske priče u stilu Topovi s Navarona i Dvanaest žigosanih. Premda su neki urednici nametali teme iz Narodnooslobodilačke borbe, one su, za razliku od drugih umjetnosti, u devetoj umjetnosti imale liberalniju crtu. Zasigurno moj najpopularniji serijal Partizani ne bi objavio nizozemski izdavač Oberon iz Haarlema i njihov tjednik “EPPO” da su u njemu bile neke ideološke primjese. Nizozemci su mi objavili dvanaest epizoda Partizana, koje smo mi poslije otkupili, prevodili ih i objavljivali u našoj zemlji. Bez obzira na taj uspjeh, ne mogu se složiti da su u sjeni Partizana moji drugi stripovi.

Odnosi li se to na vaše strip-serijale Afričke pustolovine i Herlock Sholmes?

Svakako. Strip-trilogija Afričke pustolovine govori o doživljajima zagrebačke studentice na Crnom kontinentu. Epizode Afričkih pustolovina otkrivaju egzotičnost udaljenih krajeva koje u čitatelja pobuđuju želju za pustolovinom, za nepoznatim, za bijegom od stvarnosti. Za razliku od afričkog ciklusa, serijal Herlock Sholmes, kralj maske parodija je na čuvenog junaka kriminalističkih romana Conana Doylea. Pretposljednju epizodu Herlocka Sholmesa mi je, nakon prestanka izlaženja popularnog “Plavca”, objavio sarajevski “Strip art”, a posljednju Amerikanci.

Koliko mi je poznato,crtali ste i stripove s vjerskom tematikom?

Za “Glasnik Sv. Antuna Padovanskog” nacrtao sam dva stripa s vjerskom tematikom, Zakletva huronskog poglavice i Divlji dječak. Ti stripovi objavljeni su i u vjerskom glasilu iz Padove. U povodu osme godišnjice međugorskog ukazanja objavio sam u vlastitom izdanju luksuzni strip-album u boji Gospa i djeca, tiskan osim na hrvatskom još i na pet svjetskih jezika.

Hoćete li spomenuti još neke radove koji zaslužuju pozornost?

U “Vjesnikovoj” enciklopedijskoj reviji za mlade “Sve oko nas” napravio sam životopise u stripu naših umjetnika i znanstvenika. U sklopu velike izložbe Stari zagrebački obrti za Povijesni muzej Hrvatske nacrtao sam strip Martin iz Zagreba, Martin u Zagreb o naukovanju “šusterskoga šegrta” Martina Škornjaka tridesetih godina prošlog stoljeća. Za popularnoznanstvenu monografiju Zagreb prije početaka izradio sam ilustracije temeljene na paleontološkim i arheološkim nalazima u Zagrebu i njegovoj okolici. Trenutačno radim seriju anegdota u stripu o glasovitim osobama kojih identitet treba otkriti rješavanjem pripadajuće križaljke.

Je li vam se u vezi sa stripom dogodilo nešto neobično?

Kad sam završio skiciranje vodiča iz Afričke pustolovine, žena i ja smo nakon šetnje otišli na večeru u gostionicu Vinodol. Odjednom sam za jednim stolom vidio čovjeka koji je podsjećao na netom završenoga vodiča iz Afričke pustolovine. Mislio sam da mi se to pričinilo pod utjecajem višesatnoga crtanja, no mnoge su se osobe, premda ih nisam poznavao, prepoznale i u strip-serijalu Kapetan Leši.

Jeste li se bavili još nečim osim crtanja?

Svirao sam harmoniku.