Gaston (izvorno francuski Gas ton Lagaffe) jedan je od najpopularnijih belgijskih humorističnih stripova, građen na gegu u svakom nastavku. Godine 1957. stvorio ga je André Franquin za francusko-belgijski strip-časopis Spirou. Serijal je proizašao iz glavne serije Spirou et Fantasio, ali vrlo je brzo izgradio vlastiti svijet: uredsku svakodnevicu redakcije časopisa Spirou u Bruxellesu, pretvorenu u pozornicu neprestanih komičnih nezgoda.
U središtu je Gaston, lijeni uredski pripravnik sklon katastrofama. Njegovo prezime na francuskom upućuje na nespretnost, a humor proizlazi iz njegove neorganiziranosti, neobičnih izuma, odgađanja obaveza i nepredvidivih postupaka.
Strip je postao iznimno popularan u velikom dijelu Europe, osobito u Belgiji i Francuskoj, te je preveden na više od desetak jezika.
André Franquin, koji je radio na stripu Spirou et Fantasio, glavnoj seriji časopisa Spirou, prvi je put predstavio Gastona u broju 985, objavljenom 28. veljače 1957. Od broja 1025 časopisa Spirou gegovi u jednom kadru zamijenjeni su stripovima Gaston koji su se protezali pri dnu uredničkih stranica. Potpisivali su ih Jidéhem i Franquin. Objavljivani su do 1959., kada je Gaston dobio tjednu polustranicu. Taj je format trajao do sredine 1960-ih, kada su njegovi gegovi prerasli u cijelu stranicu.
Franquin je neko vrijeme pripremao asistenta Jidéhema da jednoga dana preuzme strip, no Jidéhem se nikada nije snažno povezao s likom i ostao je prije svega crtač pozadina. Franquin se, nasuprot tomu, sve više udaljavao od serijala Spirou et Fantasio, koji nije sam stvorio, nego ga je 1946. naslijedio od Josepha “Jijéa” Gillaina. Godine 1968. odlučio ga je napustiti i posvetiti se sve popularnijem Gastonu. Gastonove zgode izlazile su u Spirouu od 1957. do 1996., nekoliko mjeseci prije Franquinove smrti 1997., premda se novi materijal nakon ranih 1980-ih pojavljivao samo povremeno.
Gaston slijedi klasični format francusko-belgijskog stripa s gegom: najprije polustranične, a zatim jednostranične priče s vizualnom završnom poantom, katkad najavljenom u dijalogu. Humor spaja slapstick, igre riječima i ponavljajuće gegove. Franquinov stil obilježavaju nervozna gestikulacija likova, dinamična radnja i pamtljivi dijalozi. Serijal je omiljen ne samo zbog precizno tempirane komike nego i zbog toplog pogleda na svakodnevni život. Iako Gaston radi u časopisu Spirou, a jedan je od njegovih kolega crtač, strip je satira uredskog života općenito, a ne isključivo izdavaštva ili strip-industrije. Franquin je, zapravo, radio od kuće.
Gaston je, pomalo tajanstveno, zaposlen kao uredski pripravnik u redakciji Journal de Spirou, stvarne publikacije u kojoj je strip izlazio, nakon što je ondje zalutao gotovo posve nesvjestan situacije. Strip je uglavnom usredotočen na njegove pokušaje da izbjegne svaki posao i posveti se hobijima ili drijemanju, dok oko njega vlada panika zbog rokova, izgubljene pošte i nepotpisanih ugovora. U početku je bio iritantan i priprost lik, ali s vremenom je dobio dobroćudnu osobnost i osobit smisao za humor. Zdrav razum ipak mu trajno izmiče, a gotovo nadnaravna sposobnost izazivanja katastrofa, odnosno “gafova”, ostaje njegova glavna osobina. Njegov se posao uglavnom svodi na poštu čitatelja. Sve veće hrpe neodgovorenih pisama i pokušaji Fantazija ili Léona Prunellea da ga natjeraju da se njima pozabavi ponavljajuća su tema stripa.
