O Vukovaru nikada neću napraviti karikaturu
Možeš li ukratko opisati svoju biografiju
Rođen sam u Slavonskom Brodu, kao i svaki karikaturista, ha.ha. Od djetinjstva me zanimalo samo crtanje, dok su ostali išli po kirvajima ja sam doma crtao. Kupovao sam “Start”, ljudi su mislili zbog onih duplerica a kupovao sam zapravo zbog Reisingera i njegovih karikatura i tako učio. Sa 16-17 godina počeo sam objavljivati u “Sportskim Novostima” i “SN reviji” bio sam zaražen crtanjem. Karikaturista se rađa, to se teško može naučiti, nije to kao sa slikarima. Odeš, završiš akademiju pa postaneš slikar. Odrastao sam u jednom selu u kojem je i “Meštrović” rođen, selo se zove “Vrpolje”
Počeo si crtati od malih nogu, možemo li onda reći da ti je Oto bio uzor ili je postojao još netko?
– Apsolutni uzor. Ne spominjem ga zato što sam danas prijatelj sa njim već zato što je naš ,Hrvatski karikaturista, zato što je radio i još uvijek radi vrhunske karikature. Pratio sam njegove karikature u “Startu” koji je bio Hrvatski “Playboy” u to vrijeme, zaljubio sam se u tu vrstu karikature, dobar štos, malo akvarela itd.
Što ti je važnije kod karikature, štos ili izvedba?
– Ne može se to odvajati
Uredu, ali ima autora koji se više posvete crtežu ili obratno, ideji a crtež je krajnje pojednostavljen.
– Ja profesionalno radim i ilustracije, pa samim tim volim vidjeti i dobar crtež , dobru izvedbu sa dosta detalja, ali prije svega dobar štos, ideja.
Što je za tebe karikatura?
– Upravo što sam rekao, izraz, pogled na svijet koji drugi ne znaju, pogled koji je uvijek human. Naime kod mene svi plaću, ja često crtam nešto po grobljima, zapravo od svega radim geg. Zec mi plaće na grobu mađioničara, evo pogledajte jednog Puntarića, Štanbuka, koji su izvrsni. Karikatura treba zabaviti čovjeka koji se ne bavi karikaturom, zabavi penzionera sa veselim štosom. Ne trebamo mi ili novinari biti sudije, sudije trebaju biti konobari, radnici, prodavači novina, oni kad kažu da je karikatura dobra, onda je karikatura.
Dali je Darko Pavić više karikaturista ili ilustrator?
– Apsolutni karikaturista, samo na žalost od karikature se danas ne živi. Do rata sam radio u “Zagreb Filmu” a danas radim kao ilustrator za novine “Colt”, “Afrodita”, “Valentina” i jednom u dva mjeseca “Alan Forda”. Ali kada pišem biografiju i navodim profesiju uvijek prvo karikaturista, pa tek potom ilustrator, animator.
Može li se danas živjeti od crtanja?
– Od karikature ne ali od crtanja da. Ja sam pod stalnim ugovorom u “Borgisu”, iako nas malo živi od toga, Reisinger već dugo, Puntarić tek od nedavno i Štambuk.
Koliko ste do sada nacrtali karikatura, može li se to reći brojkama?
– Uh! Teško, pa puno sasvim sigurno, tisuće, možda i nekoliko tisuća, ne znam točno. Eto 26.godina pa pokušajte zamisliti.
Dakle 26.godina crtate karikature?
– Od 1975.godine u “Spotskim novostima” u 5 mjesecu objavio sam prvu karikaturu.
Kako ste se osjećali kada ste objavili svoj prvi rad?
– Stavio sam prst u usta i uživao, razmišljao sam, možda jednog dana bude od mene jedan Reisinger, jedan Puntarić, možda dođem jednog dana u Zagreb, eto tako sam se osjećao, dalo mi je poticaj. Drugačije je to nego u gradu, ljudi kažu vidi našeg “Dajku” u novinama, to mi je bio poticaj za daljnji rad.
Od kuda crpite ideje?
– S tim se rodiš, ako je tema zadana onda razmišljaš o tome, ali ako je tema slobodna onda uzmeš olovku i pišeš inače zaboraviš.
Hočeš reći da se karikaturista rađa, a da se crtati može naučiti?
– Tako je, jednostavno su te ideje dio tebe, ne može se to naučiti ili školovati.
Što mislite o položaju karikature danas u Hrvatskoj?
– Mi smo nažalost imali ovaj rat, gdje je jednostavno sve stalo. Dobili smo mladu državu, morali smo odgajati mlade naraštaje, koji su izgubili pojam što je to karikatura. Nema zabavnih izdanja, samo politika, nema “Starta” i nekih sličnih novina, nestalo je kulture čitanja i objavljivanja Karikature. Ljudi koji su imali 10 godina kada je rat počeo, danas imaju 20, a sve to vrijeme bili su prikraćeni za uživanje u karikaturi. Novine ne objavljuju ili nešto malo, ja radim nešto u “Erosu” ali to ne pokazujem nikome, jednostavno je nestalo navike.
Mislite li da današnji urednici nemaju dovoljno razumijevanja za karikaturu?
– Imaju. Oni nas svi privatno pojedinačno vole.
U čemu je onda problem, u vlasnicima, redakciji..?
Tako je, nemaju interesa od karikature. Karikaturu koriste kao ilustraciju za sve ostalo što rade. Zanima ih tko je koga ubio, crna kronika, mi tamo ne možemo raditi, to je previše ozbiljno za karikaturu. Kao na primjer, mene su pitali a ja sam dao riječ da o Vukovaru nikada neću napraviti karikaturu i nikad nitko nije iz poštovanja prema Vukovaru. Možda kada Hrvatska stane na svoje noge, možda se onda nađe mjesta za kulturu općenito a ne samo za karikaturu.
Kako gledate na prezentaciju karikature putem interneta kao što to radi KiST ili vaš službeni site www.hdk.hr ?
– Teško mi je o tome govoriti, to je dosta novo i nemam previše iskustva u tome. Ali koliko vidim ima velikog napretka od kada se HDK priključilo Internet korisnicima. Informacije mnogo brže kolaju, svi podaci su brzo dostupni, o tome brigu vodi naš tajnik Nikola Plečko.
Ti si nacrtao i neke stripove?
– Jesam, “Bitka za Nuštar” i još neke, ali ja sam prije svega karikaturista, za to sam se odredio još u početku tako da je ovo više iz hobija.
Koliko pratiš strip scenu u hrvatskoj danas?
– Pratim, ali je nemaš. Nemaš strip izdanja.
Ali mnogi naši autori ipak rade za van!
– Skoro svi rade vani, mnoge poznajem, ovih dana je baš Mirko Ilić u Zagrebu, trebali bi se naći ovih dana. Tu je i Kordej i da ne nabrajam dalje. Jedino što moram reći, nedavno nas je napustio Radovan Devlić i jako mi je žao koliko je malo crtaća došlo na njegov pogreb, …
Popratili smo taj tužni događaj na KiST-u a i osobno sam imao čast poznavati Devlu.
– Devla je bio moj prijatelj i zaslužio je bolji ispraćaj.
Tko ti se sviđa od svjetskih autora stripa?
– Hermann, Giraud, Fonte, ja volim komercijalni strip, kao da gledaš film, oni su doista majstori svog zanata.
Dakle preferiraš europsku školu crtanja?
– Belgijsko-Francusku..ne volim Američke stripove, oni su čista komercijala, tako je i u karikaturi, jedna mala Hrvatska je bolja od njih.
Zahvaljujemo na razgovoru i želimo još mnogo godina uspješnog rada i nagrađenih karikatura
Razgovor vodio uz pivo i dim cigareta
Zoran Tkalec
