Karikatura ne smije biti sredstvo, ona ne smije vrijeđati , niti omalovažavati, to je ono čega se ja držim, i mislim da to nije autocenzura. Najčešće cenzura pogađa one karikature koje govore o istini, jer ona je najneugodnija onima kojima je namijenjena.
KiST: Prije svega čestitke na ovako dobro organiziranoj i posjećenoj izložbi, što je ohrabrujuće za karikaturu.
Davor: Hvala
KiST: Koja ti je ovo izložba po redu?
Davor: Ovo mi je četvrta samostalna izložba ali druga ozbiljna. Prvu veću izložbu imao sam u Bjelovaru i ovo sada je druga, dok to za prve dvije izložbe ne bih mogao reći.
KiST: Jesu li ovi radovi bili izlagani ili su ovo premijere?
Davor: Jedan dio tih radova je već bio na nekim izložbama. Ovo je jedan presjek nešto više od deset godina moga rada s obzirom da se dobar dio karikatura ne uspije sačuvati tako da mi je drago da sam uspio skupiti ovoliki broj radova.
KiST: Ovo je lijep broj …
Davor: Da, 54 karikature.
KiST: Kako biraš osobe i lica čije ćeš portrete staviti na papir?
Davor: Kad radim za objavljivanje u novinama, dakle ako to nije karikatura po narudžbi onda biram osobe po tome koliko su u danom trenutku aktualne. Obzirom da ovdje ima radova starijih od deset godina tu ima likova koji više nisu aktualni ali i likova koji svakako danas izgledaju stariji nego na mojim karikaturama. Ali svaki od ovih likova je u danom trenutku bio na naslovnim stranicama novina ili televiziji.
KiST: Koliko često objavljuješ u novinama i jesi li zadovoljan u tom pogledu ili si više orijentiran na izložbe i festivale?
Davor: Nisam zadovoljan objavljivanjem karikatura, ne samo mojih nego općenito objavljivanjem karikatura u novinama i trenutno ne radim niti za jedne novine a o tome bi se dalo puno pričati koji su to sve razlozi. Ono što radim unazad dvije godine više su ilustracije i karikature po narudžbi.
KiST: Koji su ti planovi za budućnost, ima li kakvih ambicija?
Davor: Ambicije su s vremenom splasnule upravo zbog loše pozicije karikature u novinama, međutim ukoliko se situacija u izdavaštvu popravi sigurno je da će i ambicije porasti, sreća karikaturista u odnosu na sportaše je u tome što si stariji to si bolji dakle nema vrhunca karijere nakon kojeg padaš već stalno napreduješ, prema tome živiš u nadi da će doći i bolja vremena za karikaturu.
KiST: Obzirom na kvalitetu radova jesi li pokušavao objavljivati u nekim stranim novinama?
Davor: Pa ne, nisam do sada pokušavao pogotovo što je to malo teže s portretnom karikaturom. Naime osobe koje crtam nisu dovoljno poznati vani osim nekih državnika ili vrhunskih sportaša, međutim za neko ozbiljnije bavljenje portretnom karikaturom u nekoj državi potrebno je u toj državi i živjeti.
KiST: Koja ti je tehnika najdraža?
Davor: Najdraža tehnika mi je olovka u boji, dakle to je jedna vrsta polu-pastelne olovke sa kombinacijom ugljena međutim ona iziskuje i najviše rada i upravo iz tog razloga ne radim baš preveliki broj takvih karikatura.
KiST: Jedno uobičajeno pitanje na koje si već djelomično odgovorio ali ga je teško zaobići, kako ti se čini karikaturistička scena u hrvata danas?
Davor: Ne znam jeli nekad bila lošija, od kako ju ja pratim a to je dobrih dvadeset pa možda i trideset godina čini mi se da su trenutne mogućnosti objavljivanja i trenutni odnos urednika prema karikaturi na najnižim granama što me zapravo čudi jer na nekakvom putu u Europu na svim područjima nije potrebno izmišljati “toplu vodu” nego je potrebno gledati što taj svijet i Europa radi. Koliko je meni a i ostalim članovima Hrvatskog društva karikaturista poznato karikatura nema tako loš status u drugim zemljama upravo zbog one svoje kvalitete da ima brz kontakt sa čitaocem što se danas traži i zbog čega su neki drugi mediji u međuvremenu propadali i propadaju.
KiST: Unazad nekoliko mjeseci pojavili su se neki časopisi kao što je reinkarnirani “Kerempuh”, “Potepuh”, tu je i rubrika u “Vjesniku”, kako to ocjenjuješ jeli to na zadovoljavajućoj razini ili bi to moglo biti bolje?
Davor: Svaki pokušaj je hvale vrijedan, mišljenja sam da je pokušaj “Vjesnika” sa stranicom karikature dobar i da je šteta što su neki drugi listovi takve stranice ukinuli. Što se “Kerempuha” i “Potepuha” tiče tu moram reći da mi se čini da prvi brojevi nisu opravdali ono što su pokušali napraviti.
KiST: Davore zahvaljujem ti na ovom kratkom razgovoru i želim ti još mnogo ovako lijepih izložbi.
Davor: Hvala, i ja tebi.
Galerija u predvorju, 02.07.2002
Razgovor vodio Zoran Tkalec
