Početkom 2000. godine otkriva unutarnju strast za geg karikaturom, te postaje punopravnim članom HDK-a i počinje redovno slati karikature na festivale. Iste godine počinje objavljivati u Večernjem listu i Slobodnoj Dalmaciji, te na stranicama jednog od najposjećenijih hrvatskih web siteova “Internet Monitor”, pod aliasom Nik Titanik kojeg uzima kao svoj službeni alias.
KiST: Na početku bih te pozdravio kao tajnika Hrvatskog društva karikaturista i kao autora. Pošto se bliži kraj godine, čini se da si ti bio logičan izbor za sugovornika. Želja mi je da sumiramo tvoj rad i da se osvrnemo na rad društva u ovoj godini.
Nik Titanik: Znači gledamo ovu godinu?
KiST: Tako je.
Nik Titanik: Ovu godinu bi mogli okarakterizirati kao revolucionarnu za HDK i to zbog jedne vrlo važne stvari, a ta je da se HDK konačno pojavilo na Internetu. Dakle, potencijalno na jednom od najjačih medija u svijetu. Dakle, polovinom prošle godine pojavila se kod mene ta ideja, da se cjelokupni rad društva i njegovi članovi predstave na Internetu. U početku je bio problem u tome što ja nisam imao viziju kako to napraviti, imao sam veliku želju ali nisam znao kako, a s druge strane trebalo je tu samu ideju progurati unutar društva. Tu mi je mnogo pomogao dotadašnji tajnik društva gospodin Zdenko Puhin, koji je objeručke prihvatio tu ideju i puno mi je pomogao u samoj distribuciji poziva svim članovima da šalju svoje biografije i radove na moju adresu ili na adresu društva. Tako je krajem 2000. godine počela dolaziti velika količina materijala u društvo, pa čak i na moju osobnu adresu. Pošto sam imao neke veze sa ljudima koji su u samom Internet poslu i koji su mi dali neke smjernice kako to napraviti, a jedan prijatelj mi je pomogao napraviti i samu stranicu društva negdje krajem veljače. Dakle, na skupštini HDK-a ove godine promovirana je i sama web stranica.
KiST: Bliži se kraj godine, koliko ste zadovoljni svojim učinkom tijekom ove godine, prvenstveno mislim kao autor ?
Nik Titanik: U principu sam zadovoljan, jer ove godine sam dosta radio iako sam mogao i puno više. Želje su bile veće od mogućnosti, a najveća prepreka je bila vrijeme. Usprkos toga dosta sam napravio, osvojio sam i neke nagrade kao što je druga nagrada na međunarodnom festivalu u Varaždinu, posebno priznanje na festivalu u Njemačkoj kojeg je organizirao “Get institut” i još neke nagrade.
KiST: Jedan si od mlađih autora u društvu, kako se osjećaš među ovim “starim Lavovima” kao autor a posebice kao tajnik u društvu?
Nik Titanik: Puno puta se uhvatim u razmišljanju o tome. Još i danas mi je živo sjećanje na jedno jesensko popodne 1999 godine, negdje tamo u 11 mjesecu, dok sam još bio u vojsci. Vojni rok služio sam u stožeru i tako jedno slobodno poslijepodne kao grom iz vedra neba otišao sam Puntariću u Harambašićevu (Felix F.F) sa svojim radovima. Želio sam mu pokazati svoje radove, pitati ima li kakve savjete, može li se to gdje pokazati. Do tada nisam znao da postoje međunarodni festivali karikature, čak nisam znao da postoji HDK. Povod svemu tome bio je taj što sam neposredno prije toga bio u redakciji “Nacionala” i gdje me je Pukanić vrlo glatko odbio. Poslije toga došao sam Felixu koji me vrlo ljubazno primio, uputio me u Frankopansku gdje su bile stare prostorije HDK-a da se javim Puhinu. Tako je i bilo, javio sam se i eto…
Što se tiče osjećaja kada se nalazim gore među tim starim vukovima karikature, moram priznati da sam u početku bio impresioniran i oduševljen što mogu sjediti pored legendi kao što su Oto Reisinger i kompanija, a danas kada sam tajnik društva, smatram ih članovima i nastojim im pomoći što je više moguće u skladu sa tajničkim dužnostima, smatram ih svojim kolegama.
KiST: Lijep osjećaj.
KiST: Vrlo si produktivan autor, koliko vidim stvaraš popriličan broj radova. Znači li to da nemaš problema sa idejama i nadahnućem?
Nik Titanik:Kao što sam već napomenuo stvaram manje nego što bih želio, ideja imam puno više ali jednostavno nemam vremena da realiziram sve svoje zamisli. Sada je puno skica ostalo u ladicama čak i dobrih ideja koje ja nisam uspio realizirati. Što se tiče samog stvaranja, problem je ne samo kod mene već i kod drugih autora, što iako možda imaju ideje i koje bi htjeli ilustrirati i staviti ih na papir splasne im motiv kada znaju da to nitko neće vidjeti, da to neće moći objaviti. Felixa izuzetno cijenim, on fura neki američki stil karikature kojem i sam težim a za sve je “kriv” legendarni Gary Larson. Nisam primijetio da još netko gaji taj stil karikature, što hoću reći, on zna da ima stalnu rubriku, profesionalac je, on se može igrati. Ima dobru ideju i on zna da će to netko vidjeti, a kod nas mnogi autori imaju dobru aktualnu ideju ali kada znaju da to nemaju gdje objaviti vjerojatno je neće ni nacrtati. Jako, jako puno karikatura propada u glavama i nikada ne zažive.
KiST: Jesi li sklon nekom određenom žanru karikature ili radiš sve?
Nik Titanik:Ne, kao što sam već rekao, moj glavni uzor je Gary Larson, američki karikaturist koji je izgradio taj jedan pomalo bolesno bizarni ali nevjerojatno smiješan stil karikature. To će znati svi oni koji znaju za njegov rad i koji poznaju njegove karikature, oni će znati o čemu govorim. Iako sam se bojao da ako krenem tim njegovim stilom da eventualno ne pokupim neke njegove ideje, štosove i jako pazim da se to ne dogodi. Međutim prije sam se znao uhvatiti da neki likovi ili životinje pomalo sliče njegovim, znači nije kopirano ali vidi se utjecaj što ne mora biti negativno. Čak mi je i Puntarić rekao da mu se sviđa taj stil karikature i da je i njemu bio uzor. Taj strah je danas nestao jer smatram da sam konačno oblikovao taj svoj određeni prepoznatljiv stil “Nika Titanika”. Znači imam svoj lik koji nema nitko i mislim da je to jako bitno. Sada mi ostaje samo raditi karikature i ubacivati taj svoj lik u raznorazne situacije.
KiST: Odakle ovo “Nik Titanik”?
Nik Titanik:To mi je nadimak sa fakulteta, bez nekog posebnog razloga, ali eto tako je ostalo.
KiST: Vidim da dosta radiš političku karikaturu, vjerujem da to nije slučajno?
Nik Titanik: Pa nije slučajno jer nažalost jedino politika danas može jako zainteresirati javnost. Iako bih bio najsretniji da mogu crtati i objavljivati karikature koje se ne tiču politike. Ali na žalost danas je to tako, što je vidljivo na jedinom mjestu na kojem ja objavljujem karikature, a to je na našem službenom web siteu. Krenuo sam sa političkom tematikom, a političke tematike je i “Open Gallery” rubrika gdje svoje radove šalju i svi ostali autori iz svijeta, zato što je politika danas a posebice zadnjih mjesec dva, pa kažimo tako, popularna i uvijek je popularna i dobro prolazi kod publike. Iako bih volio imati neku svoju stalnu rubriku gdje bih osim političkih karikatura mogao raditi i nepolitičke karikature.
KiST: Koliko stanje u društvu utječe na rad karikaturista? Pomaže li ili odmaže?
Nik Titanik: Što se tiče stanja u društvu ja bih tu sada stvarno nešto rekao o odnosu društva prema karikaturi i karikaturistima općenito. Iako interes koji je oduvijek postojao i dan danas interes široke publike postoji, ljudi vole karikaturu, ljudi vole vidjeti dobru foru. Odnos urednika prema nama karikaturistima je gori nego što je ikada bio, znači sama karikaturistička djelatnost je toliko podcijenjena u Hrvatskoj da je to strašno. Primjetan je dakle taj trend ukidanja humorističnih rubrika po novinama: u Slobodnoj Dalmaciji se ugasio “Pomet”, u Večernjem listu ugasio se “smijeh nije grijeh” humoristični prilog, prvo je išao na dvije stranice pa se smanjio na jednu da bi sada bio potpuno ukinut. “Hrvatsko slovo” ima karikaturu ali ne plaća karikaturiste, “Fokus” također ne plaća i bolje je dalje ne nabrajati, jer ako se nešto i objavi teško je to naplatiti.
KiST: Primijetio sam da koristiš računalo pri realizaciji nekih svojih radova, što baš nije česti slučaj kod karikaturista u Hrvatskoj, a ni vani se baš ne sreće previše takvih radova?
Nik Titanik: Znao sam dobivati primjedbe nekih starijih članova u društvu koji su zbog svog neznanja primjećivali kako danas ja, odnosno drugi mladi autori koriste računalo da bi nešto nacrtali, kako danas mladi autori ne znaju crtati već koriste računalo da bi nacrtali nešto su oni nekad znali nacrtati. Što apsolutno nije istina jer ako netko nacrta karikaturu, skenira je i onaj tekst napiše računalom i tako je objavi to ne znači da je ona napravljena računalom. On ju je nacrtao svojim rukama samo što je iskoristio modernu tehnologiju da bi je prikazao preko Interneta. Ja sam osobno radio krajem prošle godine nekih šezdesetak karikatura koje su bile objavljivane na stranicama “Internet monitora” u razdoblju od dva do tri mjeseca svaki dan sam radio novu karikaturu a crtao sam mišem a ne olovkom. Ja bih zamolio bilo koga da pokuša nacrtati nešto mišem a ne olovkom i izvoditi neke efekte koji se izvode olovkom, druga je stvar što se neke stvari poslije lakše farbaju, ali to isto treba znati.
KiST: Crtaš li još nešto osim karikature?
Nik Titanik: Ja sam zapravo počeo sa stripom, a karikaturom sam se počeo baviti sredinom 1999. godine kada sam i postao član HDK-a, a do tada od treće godine života od kada imam sačuvane prve stripove, što mogu bilo kome argumentirati. Gutao sam naravno sva izdanja stripova iz Gornjeg Milanovca počevši od “ZLATNE SERIJE”, “LUNOV MAGNUS STRIP” , “STRIPOTEKA” i ostalih izdanja iz ex-Yu. Tako da sam pod utjecajem toga i sam crtao stripove koji nisu bili za objavljivanje, ali sam primjećivao da su iz godine u godinu sve bolji. Usporedo s tim “gutao” sam i Ota Reisingera u “Startu”. Karikatura je uvijek bila tu negdje samo nikada nije iskočila na prvo mijesto.
KiST: Kakvi su tvoji planovi za budućnost?
Nik Titanik: Moja je životna želja konačno negdje dobiti priliku da mogu redovno objavljivati karikature, početi dobivati novac za taj moj rad i jednog dana imati ono što danas ima Puntarić. Znači mali dućan u kojem bih crtao, imao stalno izložene radove plus šalice, majice, to me oduševljava i on mi je zaista uzor u tom pogledu, ali najveća mi je želja imati taj kontinuitet objavljivanja negdje, da to ljudi vide.
KiST: Imaš li viziju kako će izgledati situacija glede karikature u Hrvatskoj u budućnosti? Može li to ići još niže ili se napokon nešto mora dogoditi?
Nik Titanik: Upravo to, mislim da se nešto mora dogoditi jer ako odemo niže biti će nam dobro, biti ćemo upravo tamo gdje smo sada. Nešto se mora dogoditi. Evo čak ima naznaka da bi se neki listovi mogli čak i obnoviti. Ali mislim da će stvari krenuti na bolje tek onda kada se promjene neke stvari u glavama ljudi koji su bitni za razvoj karikature, dakle kod novinara, urednika i drugih novinskih magnata koji će nam konačno početi pridavati pažnje koliko smo zaslužili i koliko je to bilo prije. Znači kada se u novinama više neće objavljivati na pola strane kojekakve ludorije o kojekakvim “seljačinama” koji izvode kojekakve primitivne gluposti, poput jednog “popularnog” pjevača , kada je prošle godine tri dana lovio kozu po Dinari, što se tri dana za redom na pola stranice objavljivalo u Jutarnjem listu. Nadalje, kada se neće pisati na pola stranice što je jutros jela jedna “popularna” pjevačica i kako je neka misica zaflekala haljinu ili što poznati rade danas, pa vam tako Sandi izjavi da će cjelo jutro meditirati o smislu života a poslije podne otići na kavu sa prijateljima. Dakle kada se to promjeni, kada se vrate neka razmišljanja koja su bila u prošlosti što se karikature tiče, e onda će nam biti bolje. To znači da će se cjelokupna svijest vratiti iz jednog kiča i šunda u jedno normalno kulturno razmišljanje kakvo je na zapadu.
KiST: Ti održavaš i Web stranicu društva, koliko si zadovoljan s te strane?
Nik Titanik: Zadovoljan sam jer broj posjeta raste kontinuirano. Naravno to nije neki ogroman broj posjeta kao što imaju neki portali, ali za ovu ciljanu grupu korisnika stvarno sam zadovoljan brojem posjeta koji stalno raste i to ne samo iz Hrvatske već iz cijelog svijeta. S druge strane nisam zadovoljan time što opet nemam dovoljno vremena raditi na siteu koliko bih želio jer da imam vremena site bi bio puno drugačiji i bolji, a samim tim i privlačniji za posjetitelje.
KiST: Dakle site ti oduzima dosta vremena. Kako uspijevaš uskladiti crtanje i site?
Nik Titanik: Pošto svi mi osim nekoliko profesionalaca, nazovimo ih sretnika, koji mogu živjeti od karikature i samo se baviti karikaturom, većina nas mora raditi neke poslove sa strane pa tako i ja, svaki dan sam zauzet do pet sati svojim redovnim poslom od kojeg živim. Nakon toga ne ostaje puno vremena za crtanje, site, plus “hrpu” tajničkih dužnosti koje obavljam, tako da mi je dan u potpunost zauzet od jutra pa sve do počinka. O vikendima da i ne govorim. Vikend mi je udarni dan za raditi na siteu i za obavljanje tajničkih dužnosti.
KiST: I još jedno pitanje kao tajniku, kada će godišnja izložba?
Nik Titanik: Godišnja izložba otvoriti će se 28.12.2001 u galeriji “FORTEZZA”
MUZEJSKI PROSTOR, JEZUITSKI TRG 4 (KLOVIĆEVI DVORI) na Gornjem gradu i što je najvažnije prvi puta će izložba biti prodajnog karaktera. Dakle autori će naznačiti cijene na svoje radove. Vidjeti ćemo, možda netko nešto i zaradi i počasti članove u društvu.
KiST: Dakle može se naručiti koji rad za punicu?
Nik Titanik:Tako je. Jedino se nadam da se autori neće podcijeniti makar nitko ništa i ne kupi glavno je da se ne podcijene.
KiST: I na kraju jedno pitanje koje postavljam svima. Imaš li što poručiti javnosti?
Nik Titanik: Mislim da sam sve rekao i da sam prolio svoju redovnu količinu žuči i što ću redovno činiti sve dok se stvari ne promijene na bolje, a za dobrobit svih članova društva i hrvatske karikature u cjelini i Hrvatske kulture u cjelini. Pozvao bih još jednom sve dobronamjerne ljude da i dalje prate rad HDK na jedinom mjestu gdje danas mogu, a to je službeni site HDK-a www.hdk.hr
Nik hvala na razgovoru.
Razgovor vodio uz žamor ljudi i kavu s mlijekom
Zoran Tkalec
