O punokrvnom „pioniru“ riječkog stripa TEODORU TRICKU (1930. – 2013.), o njegovim junacima „TONIĆU“ i „JURIĆU“ koji su desetljećima ostali prešućivani u prikazima o hrvatskom dječjem stripu?!

142
Veljko Krulčić, Teodor Trick i dr Ivica Veles na jednoj od strip-promocija u virovitičkoj knjižnici, 2008. godine

U knjizi „Slavonski strip crtači“ nakladnika udruge ljubitelja stripa „Stripos“ iz Osijeka objavljene 2012, koju kao urednik potpisuje Željko Gašić, među točno sedamdeset autora koji geografski i zavičajno „pripadaju“ Slavoniji, predstavljen je i Teodor Trick, sa slijedećom biografijom:

„TEODOR TRICK (Virovitica, 1930.) osnovnu školu i gimnaziju završio je u Virovitici. Na akademiji primjenjenih umjetnosti u Beogradu diplomirao je 1954. godine. U Rijeku odlazi 1956, gdje radi kao nastavnik likovnog u osnovnim školama. Bavio se stripom, ilustracijama i primjenjenom grafikom. Godinama je objavljivao strip „Tonić i Jurić“. Pripadao je grupi umjetnika pod nazivom „Riječka grupa“. Nakon umirovljenja intenzivno slika (pasteli i ulja) u Virovitici i Rijeci. Izlagao je na više samostalnih te skupnih izložbi. Dobitnik je Nagrade Grada Virovitice za životno djelo 2008. godine.“

Citirana biografija, kao niti preostale pojedinačne biografije u knjizi „Slavonski strip crtači“ (tvrdi uvez, opseg – 92 strane), nije atribuirana.

Odnosno, u impresumu su kao autori tekstualnih priloga potpisani Ivan Trenkl, Zdravko Zupan i Željko Gašić. 

Poput većine drugih svojih kolega – crtača i autora stripova, Teodor Trick je u samoj knjizi  predstavljen na jednoj stranici – citiranim tekstom i tablom stripa („Tonić“).

Po dvije strane u knjizi dobili su tek (abecedno): Nenad Barinić, Stanko Bešlić, Vlatko Brozović, Adam Čurdinjaković, Vladimir Delač, Marko Dješka, Borivoj Dovniković, Nedeljko Dragić, Marijan Ebner, Eduard Griner, Albert Kinert, Veljko Kockar, Sebastijan Lechner, Dubravko Mataković, Željko Pahek, Ivica Puljak, Antun Smajić, Milan Tomas i Krešimir Zimonić.

Ne pišemo sve ovo kako bismo ukazali kako smatramo da je Teodor Trick trebao „dobiti“ dvije stranica za predstavljanje svog rada na stripu, nego da istaknemo „ozbiljnost“ i „važnost“ projekta „Slavonski strip crtači“, knjiga koja sama po sebi ima i „monografski“ i „antologijski“ karakter.

Razlog više da je svaka objavljena informacija u njoj trebala biti točna i precizna! I provjerena, naravno.

Nažalost, u slučaju Teodora Tricka dogodila se greška koja se jednostavno nije smjela dogoditi.

Pustimo na stranu što je Trick svoje penzionerske dane provodio baveći se slikarstvom u  Virovitici (od studenog do Uskrsa naredne godine) i u Vrbniku na otoku Krku (gdje je imao kuću, u ostalom dijelu godine), a ne u Rijeci.

Greška (i to – kardinalna) je u tome što Teodor Trick nije autor stripa „Tonić i Jurić“ kako se navodi u knjizi „Slavonski strip crtači“, nego je autor stripova „Tonić“ i „Jurić“.

Ne radi se o jednom, nego o dva ZASEBNA stripa, s dva različita junaka!!!

Šteta je što se kolege koje su bile uključene u realizaciju knjige (kao i ranijeg kataloga izložbe na istu temu) nije npr. osobno obratila samom umjetniku, u to vrijeme 2010/2011. Teodor Trick je još bio u punoj formi – preminuo je početkom 2013. godine.

Ili što se nisu npr. zaputili u istraživanje (provjeru) u javne knjižnice koje bi uključivalo neposredno upoznavanje s Trickovim radom na stripu.

U konačnici „Stripos“ je mogao točne informacije saznati iz monografije „Trick – pripovijest o jednoj slikarskoj obitelji“, koju je 2009. godine objavio Gradski muzej Virovitica (urednica Mihaela Kulej).

U okviru monografije opsega 220 stranica, na čijoj su realizaciji svoj doprinos uz gdju Kulej još dali Vlastimir Kusik, Marijan Špoljar, Branka Hlevnjak, Ivan Doroghy, Milan Sivački, Branislav Glumac i drugi, jedno poglavlje posvećeno je upravo umjetnikovom doprinosu devetoj umjetnosti na ovim prostorima – „Hrvatski dječji strip/Stripovi Teodora Tricka“, čiji sam ja (Veljko Krulčić) autor.

Mislim da je to zapravo bilo PRVO CJELOVITIJE PREDSTAVLJANJE ovog  „prešućenog“, zapravo „nepoznatog“ stripaša i strip-junaka kulturnoj i strip javnosti!

Teodor Trick je nesumljivo svojim radom na stripu i ostvarenom opusu u cjelini gledano obogatio baštinu i supstituciju domaćeg stripa, te je dao svoj doprinos živosti i propulzivnosti hrvatske (pa i tadašnje jugoslavenske) strip-scene, od kraja pedesetih pa u narednih skoro dvadesetak godina.

Pogotovo je važan za sredinu u kojoj je djelovao – riječ je o Rijeci, koja prije njegovih stripova na stranicama dječjeg lista „Galeb“ baš i nije imala autora koji su u njoj živjeli i djelovali i kao – stripaši!

(Kao kuriozitet spomenuti ćemo da je u razdoblju Drugoga svjetskoga rata i u prvim godinama nakon njega u Rijeci živio i djelovao Sergej Solovjev, jedan od najvažnijih autora prijeratnog „beogradskog kruga“, inače emigrant iz Rusije, koji je pak svoje stripove objavljivao u tadašnjoj talijanskoj periodici, a jedan je krajem 40-ih tiskan i u dječjem listu „Il Pioniere“ koji je u Rijeci izlazio na talijanskom jeziku.)

Desetljeća koja su protekla od nastanka stripova  „Tonić“ i „Jurić“ Teodora Tricka, iste nisu „pregazila“, nego se i s današnjim odmakom „Tonić“ i „Jurić“ doimaju zrelim, šarmantnim i „dobrim“ dječjim ostvarenjima.

Drugim riječima, radi se o stripovima s komunikacijskom snagom, empatijom, šarmantnošćču; stripovi koji su u „suglasju“  sa svojim (malim i mladim) čitateljima.

„Tonić“ je svoju premijeru, svoje prvo objavljivanje imao u prvom broju „Galeba“ koji je izišao na izmaku šestog desetljeća, u prosincu 1959. – na zadnjoj, šesnaestoj stranici lista.

Dječak ljupkog imena Tonić i njegov barba su ribiči, barba je u ribičiji uspješniji od nećaka, Tonić poskrivečki zamijeni košare u koje su njih dvoje metali ulovljene ribe, pa na kraju ispadne bolji ribič!

U slijedećim brojevima i godištima „Galeba“ Tonića (stripa čija je zadana forma uvijek bila  „tabla“ i posljednji sadržaj u listu) susrećemo na skijanju, u pravljenju rakete kojom će poletjeti na Mjesec, na moru dok uživa u ljetnim radostima, na izložbi modernog slikarstva, kako lovi medvjede, trkama na moru, kako organizira čuvanje kuće, spašava snješka (stavljanjem u frižider!), kiti bor  itd, itd…

Najkraće, „Tonić“ je bio ogledalo društva i vremena kada je nastao.

Dvije godine kasnije (u rujnu, na početku nove 1961/62. sezone izlaženja ), Trick za „Galeb“  osmišljava svog novog junaka – „Jurića“, isto lokalnog, riječkog dječaka, ali u formi – pasice.

Svaka pasica „Jurića“ (u pravilu tri, povremeno četiri sličice) bila je cjelina za sebe.

U „Juriću“ Teodor Trick je pokazao umješnost da u kratkoj formi ispriča geg. Pazio je da se ne ponavlja, nego da svaki put pokuša biti „nov“ i „originalan“.

Nezaboravna je, recimo, dosjetka kada Jurić gleda televiziju, na ekranu ugleda lava, uplaši se, od straha gađa lava strijelom i… razbije ekran televizora.

Ili kada se Juriću pokvari budilica, a mora se ujutro na vrijeme probuditi, te mu padne na pamet da uz krevet stavi pijetla koji će ga probuditi  kukurikanjem!

Dogodovštine tih dvaju simpatičnih, kuštravih dječaka „iz susjedstva“, scenaristički vješto ukomponiranih u teme i situacije koje su se bavile svakodnevicom petnaestak godina u kontinuitetu će predstavljati jedan od zaštitnih znakova „Galeba“. 

Drugačije zapravo nije ni moglo biti, jer je Teodor Trick – najčešće u dvostrukoj ulozi, scenariste i crtača, kroz svoje likove na vrlo suptilan, duhoviti i poučan način progovarao o danima djetinjstva, djetinjstva koje je obilježeno najrazličitijim zgodama i nezgodama, ali i činjenjem dobrih i plemenitih djela. 

Spomenuti stripovi (za djecu) koje je crtao Teodor Trick nisu bili trivijalni. Bili su istodobno univerzalni, ali i lokalni i regionalni.

„Tonić“ se kroz cijelo vrijeme objavljivanja u „Galebu“ pojavljivao u formi table (svaka tabla jedna je zaokružena priča u sedam, osam ili deset sličica, dijaloge je ukomponiravao u oblačiće; neke su crtane u boji, u punom koloru!), a „Jurić“ u pravilu kao geg-pasica, s povremenim iskorakom u formu dvije pasice, odnosno strip-polutable.

Crtež u njima je maksimalno pojednostavljen, ali nježan i topao. Trick nije izbjegavao ni detalje, pa uprkos svojoj rafiniranosti, njegove strip-table djeluju „bogato“.

Očito da je Trick u svom likovnom pristupu tipovao na komunikativnosti i na prijemčljivost  kod čitatelja, koji su se u neku ruku identificirali sa samim junacima, a o čemu svjedoče  redakcijske ankete „Galeba“ iz tog razdoblja: u njima su stripovi Teodora  Tricka zauzimali visoka mjesta po svojoj popularnosti.

Stoga pomalo „nevjerojatno“ zvuči činjenica da Trick do navedene monografije o „virovitičkoj slikarskoj obitelji“: njemu, bratu Nikoli i ocu Stjepanu, dakle do kraja prvog desetljeća našeg stoljeća – nije bio spomenut u nekom od povijesnih pregleda stripa  u nas, niti predstavljen na nekoj od grupnih ili tematskih izložbi nacionalne strip-produkcije.

Naravno, s obzirom da sam i osobno sudjelovao u nekim takvim projektima, to je bio i moj propust – Teodora Tricka sam „otkrio“ tek početkom našeg stoljeća kada sam tijekom istraživanja povijesti hrvatskog stripa došao i do „Galeba“.

(Uzgredna napomena – „Galeba“ sam prvi put u rukama imao ranih 80-ih godina, ali tada u njemu više nije bilo Trickovih stripova, nego nekih drugih autora!)  

Ali, ako krenemo u „rasčlanjivanje“ mislim da ćemo uspjeti doći do odgovora „zašto je to tako?“, koji zasigurno nije jednoznačan, nego se račva u nekoliko rukavaca.

Na prvom mjestu je činjenica da je Teodor Trick kao osoba i kao umjetnik bio izrazito samozatajan.  

Do koje mjere je bio samozatajan, možemo zaključiti iz činjenice da je (u pravilu)  „odbijao“ prijedloge za samostalnu izložbu, jedino što u dva ili u tri navrata nije  „mogao“ odbiti pozive da izlaže u rodnoj Virovitici.   

U razgovorima koje sam imao s njime „priznao“ mi je kako nije ni pokušao nuditi svoje stripove redakcijama drugih  strip-revija i magazina.

Nadalje, Trick je kompletni svoj strip-opus realizirao u  jednom jedinom listu – u spomenutom  „Galebu“, koji je izlazio mjesečno tijekom školske godine, a koji je neovisno od kvalitete i tiražnog uzleta, s dvije-tri tisuće naklade u prvim sezonama izlaženja na desetak, pa i petnaestak tisuća naklade kasnije, ostao unutar „regionalnih“ okvira.

 Nastavno, kada se je pisalo (ili govorilo) o domaćem stripu iz dvaju desetljeća – onima u kojima se je stripom bavio Teodor Trick – pažnja se uglavnom koncentrirala na „Plavi vjesnik“ – nema dvojbe da upravo njemu pripada titula našeg najvažnijeg poslijeratnog strip-izdanja  – i na generaciju crtača (u rasponu od velemajstora „stare garde“ Maurovića i Neugebauera, do mlađih stripaša željnih rada, pa i dokazivanja: Radilovića, Bekera, Delača, Dovnikovića… što je dovelo do toga da većina povjesničara i kritičara stripa nisu zabilježila ili su potpuno u drugi plan stavili čitav niz izdavačkih inicijativa i autorskih opusa koji su se paralelno bili pojavili, s važnim prinosima „žanrovskom bogatstvu i estetskim dosezima domaće strip-scene“.

Pomenuta marginalizaciji odnosi se na dnevni tisak („Večernji list“, „Vjesnik“, „Slobodna Dalmacija“, „Glas Slavonije“…). Ali, ništa manje, nego možda još i više na dječje listove („Mali koncil“, „Modra lasta“, „Galeb“, „Smib“) i autore koji su u njima objavljivali (Josip Biffel, Ivo Fanuko, Dinko Žibrat, Ivica Bednjanec, Milan Blažeković, Ante Zaninović…).

Spomenimo još nekoliko natuknica vezanih za Teodora Tricka.

Neizostavni i jedan od najvažnijih dijelova njegova odrastanja predstavljale su tadašnje strip-revije: „Mickey Strip“, „Veseli Vandrokaši“, „Mika Miš“ i za vrijeme rata „Zabavnik“, čiji je svaki novi broj s nestrpljenjem čekao.  Najbliži srcu su mu bili karikaturalni geg-stripovi, čiji su autori bili braća Neugebauer, scenarist Norbert i crtač Walter.

Po ideji Teodorovog  brata Ice (Ivana Tricka) nacrtana je jedna strip-šala iz serije „Miškecove zgode i nezgode“ u „Mickey Stripu“ – to je bio stalni nagradni natječaj za čitatelje tjednika kojeg se domislio urednik Franjo Fuis.

U ostavštini Teodora Tricka pronađeni su fragmenti (pojedine table) stripa „Moderni gusari“ iz 1943. godine rađenog u realističkoj maniri.

Za vrijeme studija na beogradskoj Akademiji povremeno je crtao filmske plakate za tamošnje distributere. Recimo, za „Staklenu menađeriju“ s Kirkom Douglasom, pa za „Sirano De Beržeraka“…

„Galeb“ se isprva štampao na novinskom roto-papiru, u skromnoj tehničkoj opremi na 16 stranica, s korištenjem jedne boje na naslovnoj stranici; tek mnogo kasnije je prešao na ofset tisak i povećao opseg. Teodor Trick je u prva dva desetljeća izlaženja za „Galeb“ crtao ilustracije (navedeno u impresumu), autor je većine naslovnih strana u prvim godištima, a jedno vrijeme je bio i član uredništva. Drugim riječima, davao je aktivan doprinos izgledu i sadržaju „Galeba“.   

Trick je kraće vrijeme u „Galebu“ objavljivao i strip-anegdote vezane za događaje iz partizanskog rata (NOB-a), a jednokratno se okušao i u realističkom stripu s ratnom pričom („Smioni napad“).

Dok je radio kao nastavnik likovnog odgoja, još se bavio slikarstvom, primjenjenom grafikom, radio je likovna rješenja za tzv. ekonomsku propagandu,  ali je izrađivao i naslovnice za dječje knjige (za Mariju-Veru Mrak, Josipa Tomina…).

Od svojih kolega, autora stripova, izuzimajući „lokalne“ riječke crtače, Trick se za života jedino upoznao s Ivicom Bednjancem – kada je Bednjanec došao u Rijeku da dogovori objavljivanje stripa „Klopka“ u „Galebu“. U to doba, krajem sedamdesetih, se već bio prestao baviti stripom.

Njegovo kontinuirano bavljenje stripom na stranicama „Galeba“ imalo je u svakom slučaju i sinergijski učinak – otvorilo je prostor i potaknulo i neke druge riječke likovnjake ili samo ljubitelje oslikovljenih priča, bez formalnog likovnog obrazovanja, da se probaju okušati u stripu, na Miroslava Župeca, Antu Segarića, Ivicu Kurjakovića, Aleksandra Radišića, Kamila Biščana… Nešto kasnije, s početkom izlaženja omladinskog lista „Val“ 1975. godine, kao stripaš će debitirati Zvonimir Pliskovac s „Bubicom“…  

Iz svega navedenog, uključujući i dosad nenapisanu misao da su „Tonić“ i „Jurić“ uljepšali djetinjstva više generacija čitatelja „Galeba“, mislim da možemo zaključiti kako  likovnom pedagogu i slikaru Teodoru Tricku pripada status pionira riječkog stripa!!!