„GRIČKA VJEŠTICA“ Marije Jurić Zagorke u „novom obliku i izrazu“ ili najambiciozniji i najduži strip u opusu ANDRIJE MAUROVIĆA

1020

Prije koji dan (2. ožujka) navršilo se ravno 148 godina od rođenja Marije Jurić Zagorke, po obimu opusa velike, osim toga i najčitanije (po svim parametrima) hrvatske književnice svih vremena. Ujedno, Zagorka je i prva žena na našim prostorima  koja je imala status profesionalnog novinara, tj. novinarke.

Datum rođenja i smrti bilo kojeg od velikana (oba spola) naše kulture trebao bi biti podsticaj da se o njoj ili o njemu detaljnije progovori, te da tim povodom  po mogućnosti prezentiraju nova otkrića, nove spoznaje o njihovom životu i djelu.

„Grička vještica“ zaštitni je znak Marije Jurić Zagorke.

Nisu nepoznata kazališna uprizorenja „Gričke vještice“; šira javnost je upoznata kako se je u više navrata u proteklih pola stoljeća najavljivala, pa i pripremala televizijska serija „Grička vještica“ (onu iz ranih 70-ih godina trebao je režirati Željko Drakulić, primjenjeni likovni umjetnik s izletom u medij stripa – „Mirko Perušina“, po scenariju Mladena Bjažića, nedavno objavljen u knjizi nakladnika „Art 9“; najnoviju priprema u svojstvu producenta Vinko Grubišić i „Jadran film“); povjesničarima i poznavateljima filmske baštine znano je kako je 1919. Ili 1920. godine snimljen nijemi, naravno crno-bijeli, igrani film „Grička vještica“ u režiji Hinka Nučića (po scenariju same Zagorke) – nažalost film je izgubljen, o njegovom postojanju svjedoči poneka fotografija i napisi u tadašnjim novinama…

Nekako je najmanje poznata strip-adaptacija „Gričke vještice“, tj. „Kontese Nere“ koja je nastala ranih 60-ih godina prošlog stoljeća. Makar iza stripa kao autori stoje dva ponajbolja velemajstora stripa na našim prostorima – scenarist Norbert Neugebauer – Nobika i crtač Andrija Maurović.

I makar se radi – po opsegu, po dužini „najvećem“ Maurovićevom ostvarenju, većem i od „Trojice u mraku“, „Sedme žrtve“, „Gospodaru zlatnih bregova“, „Sablasti Zelenih močvara“, „Brodu bez kompasa“ – koji su poput „Gričke vještice“ izlazili u godinama prije Drugoga svjetskoga rata u dnevnim nastavcima…

Kada su se ovog tjedna mnogi prisjetili Marije Jurić Zagorke, strip-verziju njezina najpoznatija romana spomenuo je, štoviše njoj je posvetio respektabilan prostor kolega Marko Fančović u svom tekstu na Internet portalu „Zvono“ (iz Bjelovara).

Istaknuo je izlaženje „Gričke vještice“ u sarajevskom strip-časopisu „Bosona“ (završetak bi trebao uslijediti u desetom broju), njezinu digitalizaciju (iza koje stoji veliki stripofil Alija Balta), te je otkrio (citiram): „Ove godine će najzad izaći u kompletnom obliku najbolja vizualna adaptacija Marije Jurić Zagorke:  integralno posebno izdanje, u neuobičajenom formatu koji omogućava da se u genijalnosti Maurovićeva crteža uživa koliko i u dojmljivim likovima i uzbudljivoj radnji velike Zagorke. Strip je digitalno pročišćen i restauriran, pazilo se na svaki detalj…“.

Rekonstruirana slika  prilika i ljudi u razdoblju „hajke na vještice“

Svojevrsna je koincidencija kako je ova aktualna ambicija i angažman „Bosone“  drugi „projekt“ vezan za strip „Grička vještica“ koji je došao iz Sarajeva.

Prvi se dogodio na prijelazu 1981. u 1982. godinu kada su Ahmed Hrapović i CFSA – Jugoslavensko udruženje za crtani film, strip i karikaturu (sa sjedištem Kamenica 25, Sarajevo) krenuli s izdavanjem „MAN STRIPA“ (vanrednog izdanja „Sarajevskog zabavnika SAZ“), odnosno s namjerom da „objave sve radove velikog stvaraoca stripa“, iz razloga „što je nedavno preminuo, a utemeljio je jugoslavenski strip“ i što su navodno imali „copyright za sva djela Andrije Maurovića“ – kako je stajalo u uvodniku i u impresumu prvog broja.

Start nove edicije je bio upravo s „Gričkom vješticom“, ali niti da je u cijelosti objavljen ovaj strip, a kamoli da su tiskana i sva druga Maurovićeva djela!?

Inače, ove se zime navršava ravno šest desetljeća od početka izlaženja stripa „Grička vještica“ (zapravo epizode „Kontesa Nera“) na stranicama zagrebačkog dnevnika „Večernji list“, čija se tadašnja naklada kretala oko 60 tisuća primjeraka.

Prvi nastavak, odnosno prve tri pasice izišle su u novogodišnjem četverobroju (31.12.1960. – 3.1.1961.), nakon što je nekoliko dana uzastopce „Večernjak“ reklamirao svoj novi strip.

Glavni i odgovorni urednik „Večernjeg lista“ tada je bio Tomislav Golubović.

Iz najava stripa može se izvući zaključak da je „Kontesa Nera“ trebala biti početak cjelovite strip adaptacije kompletnog ciklusa romana Marije Jurić Zagorke „Grička vještica“:

„Čitaoci će dobiti poznate romane u sasvim novom obliku i izrazu…

Čitaoci neće čitati samo „Kontesu Neru“, nego i „Malleus maleficarum“, „Suparnica Marije Terezije“, „Kamarila Marije Terezije“ i „Buntovnik na prijestolju“…

Stari Zagreb i njegovi stanovnici dočarani su modernim sredstvima u riječi i slici: sve ličnosti poznatih romana, njihovi sukobi i atmosfera ulica i kuća zagrebačkih prije više od dva stoljeća…

Čitaocima dajemo rekonstruiranu sliku prilika i ljudi u doba kada je kod nas bjesnila hajka na „vještice“. Crteži našeg stripa prikazuju izgled trgova i ulica nekadašnjeg Zagreba…“

O ambicioznosti samog projekta svjedoče i slijedeće napomene:

„Naš strip je crtan nakon podrobnog studija zagrebačke arhitekture i unutrašnjosti kuća. Likovi iz romana crtački su dočarani prema dokumentima i starim portretima iz gornjogradskih stanova…“

Ili:

„Tisuće Zagorkinih stranica naći ćete na našoj stranici stripova sažete u riječi i slici: pustolovno-historijsku radnju i mnoštvo već davno zaboravljenih likova iz starog Zagreba…“

Od pompe do tihog nestanka u „Večernjaku“

Koliko se iz navedenog može rekonstruirati, objavljivanje „Gričke vještice“ u  „Večernjaku“ je (pod pretpostavkom da svaki dan iziđe novi nastavak, nova pasica) trebalo trajati najmanje sedam ili osam godina. Možda i duže!

Što se tiče samih autora, uvjereni smo da su „ambicioznost“ redakcije mogli – ostvariti! Scenarist, odnosno autor „strip-obrade“ Norbert Neugebauer – Nobika u to je vrijeme bio ne samo u naponu stvaralačke snage, nego i u „najboljim“ srednjim godinama (rođen je 1917.); dok je Maurović (r. 1901.)  ulazio u sedmo desetljeće svog  života, a prije početka rada na „Gričkoj vještici“ započeo je sa svojim „slikarskim“ stripovima.

Treba uzeti u obzir da je Neugebaueru „Grička vještica“ bio prvi dnevni realistički strip u životu za kojeg je pisao scenarij, a da je Maurović prije toga svoj zadnji strip u nastavcima u dnevnim novinama – crtao daleke 1941. godine („Mrtvačku trojku“ za „Novosti“).  

Bilo kako bilo, „Grička vještica“ je u „Večernjaku“ izlazila svakodnevno zaključno s 30. lipnjem 1962. godine. Sveukupno je izašlo 478 pasica.

Svo vrijeme izlaženja „Gričkoj vještici“ je u „Večernjem listu“ bilo namijenjeno najvažnije mjesto u stranici sa stripovima – prva gornja pasica (šlajfna).

Sa stranica lista strip – koji je započet s puno pompe –  je „nestao“ bez riječi – objašnjenja!?

U međuvremenu, urednik „Večernjaka“ je postao Mirko Bilić.

Svi koji su kao suvremenici premijerno pratili Neugebaurov-Maurovićev strip u „Večernjem listu“, njega su se sjećali s zadovoljstvom… O tome su mi primjerice osobno kazivali Rudi Aljinović, Vladimir Vuković, Roman Chiabudini, Željko Lordanić (nije bio zadovoljan scenarijem!?), Nedeljko Dragić,

Poznato mi je da su neki od čitatelje izrezivali dnevne nastavke i lijepili ih u zasebne bilježnice (barem dvije su se prodavale unazad dvadeset godina putem Internet aukcija), a svi su s oduševljenjem prihvatili objavu „Gričke vještice“ u ediciji „Strip – Strip“.

Tu je objavljeno preostalih 151 pasica.

„Grička vještica“ je bila peta u nizu serija „Strip – Stripa“ koju je izdavala zagrebačka izdavačka kuća „Lykos“, kasnije spojena s „Epohom“. Direktor „Lykosa“ bio je književnik Josip Barković, dok je urednica stripa bila gdja Mira Beutz.

Đukanović: najbolja i najdetaljnija studija

Prije „Gričke vještice“ od Maurovića su u položenom, vodoravnom formatu u svescima objavljeni slijedeći stripovi: “Crni jahač” (originalni naslov „Gospodar zlatnih bregova“), „Misterij Zelenih močvara“, „Tvrđava smrti“ (originalni naslov „Posljednja pustolovina Starog Mačka“) i „Trojica u mraku“).

„Grička vještica“ je izšla u četrnaest svezaka.

Prvih šest svezaka je izdano od prosinca 1962. do veljače 1963., a preostalih osam – koje su uključile i neobjavljene, odnosno novo nacrtane pasice „Gričke vještice“ – u posljednjem kvartalu 1963. godine.

Neću ulaziti u širu elaboraciju, ali moram istaknuti kako je „Grička vještica“ ultimativno remek-djelo stripovne umjetnosti, jedan od vrhunaca u Maurovićevu (naravno, i – Neugebauerovu) stvaralaštvu.

Ujedno, radi se i o najmanje „poznatom“, ali i najpotcjenjenijem ostvarenju u opusu Andrije Maurovića, ali i stripu u cjelokupnom korpusu hrvatske stripovne umjetnosti.

Čak je i Hrvatska televizija – u dokumentarnoj seriji autorice Irene Jukić Pranjić „Strip u Hrvatskoj“ u epizodi posvećenoj Mauroviću – strip „Grička vještica“ tretirala kao da isti ne postoji.

Konkretno, strip nije ni spomenut.

Makar je HRT u najavi, isticao kako će serija „cjelovito predstavljati karijere autora stripa, na reprezentativan način prikazati stripovska ostvarenja i njihovu crtačku i scenarističku kvalitetu“.

Naravno, nije isključena ni mogućnost da HRT-e i gdja Jukić Pranjić smatraju „Gričku vješticu“ bezvrijednim i nevažnim stripom, što je naravno njihovo  (legitimno) pravo, ali nije u redu da se barem nije „zabilježilo“ puko postojanje tog najmonumentalnijeg Maurovićevog ostvarenja. Tim prije što je serija „Strip u Hrvatskoj“  financirana javnim sredstvima (novcem poreznih obveznika).

Najbolju i najdetaljniju studiju o stripu „Grička vještica“ dosad je napisao  Zoran Đukanović (objavljena je u časopisu „Bosona“).

Koliko mi je poznato, jedino se moja malenkost, među kolegama koji se u Hrvatskoj bave stripom, nije zadovoljila usputnim, reda radi, navođenjem „Gričke vještice“ u nabrajanju umjetnikovih stripova.

U studiji „Bravurozni Maurović“ objavljenoj u monografiji „Maurović“ u izdanju „Istarske naklade“ iz Pule (1986) mislim da sam „Gričkoj vještici“ dao primjeren tretman. 

Neovisno od toga, u dva navrata predložio sam, pa i učinio početne korake za objavljivanje stripa „Grička vještica“ u formi knjige.

U čekanju „dobre vile“!?

Prvi put sam takav prijedlog adresirao na „Istarsku nakladu“ iz Pule (nakon što su moje monografije „Hrvatski poslijeratni strip“ i „Maurović“, urednik obiju knjiga bio je Aldo Kliman, imale, među svemu ostalome, i – komercijalni uspjeh).

Bilo je, naime, razgovora tada da „Istarska naklada“, osim „Gričke vještice“, tiska i Walter Neugebauerovog „Winnetoua“, i još neke stripove, ali je u pulskoj izdavačkoj kući došlo do kadrovskih promjena… i na kraju je sve ostalo na te dvije monografije.

Drugi put – krajem 1989. godine u samom zenitu socijalizma. „Privlačica“ iz Privlake (koju su neki novinari titulirarali kao „najboljeg seoskog izdavača u Jugoslaviji“), koju je vodio Martin Grgurovac, je izdala zbirku Maurovićevih ratnih stripova pod naslovom „Priče o odvažnim ljudima“, koju sam ja inicirao i priredio, a za koju je predgovor napisao Žarko Beker. Recenzenti su bili Beker i Zdravko Zupan, a grafički urednik Ninoslav Kunc.

I Grgurovac je bio zadovoljan odjekom te knjige (npr. na zagrebačkoj promociji u knjižari „Moderna vremena“ govorio je i veliki Maurovićev fan Arsen Dedić i recitirao dvije pjesme koje mu je posvetio; o knjizi je pisano barem u desetak novina…), te se složio s mojom idejom da se krene u biblioteku „Izabrani stripovi Andrije Maurovića“.

Prvi naslov kojeg sam mu predložio bio je „Knez Radoslav“ („Seoba Hrvata“), pa „Vjerenica mača“, a kao treći u nizu upravo – „Gričku vješticu“.

„Seoba Hrvata“ je izašla u jesen 1990. godine u albumu (sunakladnik „Privlačici“ je bila „Produkcija Art“ iz Vinkovaca koju je vodio Kazimir Markić), ali to je bio i završetak moje suradnje s Martinom Grgurevcem.

Ukoričena „Grička vještica“ očito je trebala čekati neku drugu „dobru vilu“…