IGOR KORDEJ, iz godine kada je proslavio 28. rođendan, kada mu je „VAM“ bio najbolji strip u Jugoslaviji, ali i kada je osmislio osuvremenjenu verziju „MALOG NEMA“, te kolorirao „ĆIRILA I METODIJA“

117

Devetnaestog prosinca 1985. godine u redakcijskom prostoru u ulici Franza Mehringa br. 14 u zagrebačkom naselju Savica, u ranim poslijepodnevnim satima, petorica nas se je „okupilo“ za stolom i „divanilo“ na temu NAJBOLJEG JUGOSLAVENSKOG STRIPA GODINE, nagrade koju je omladinski list „Polet“ na moju ideju i inicijativu utemeljio godinu dana ranije (tada je laureat bio „Macchu Picchu“ Radovana Devlića).

Mislim da je i taj stručni žiri bio u respektabilnom statusu: Ivan Doroghy (grafički urednik „Poleta“, akademski slikar, u svojstvu predstavnika redakcije), Zlatko Gall (strip-publicist iz Splita), Slobodan Obradović (strip-scenarist iz Novog Sada), Momčilo Rajin (glavni i odgovorni urednik „Yu strip magazina“, kao predsjednik žirija) i moja malenkost (Veljko Krulčić, kao strip-publicist iz Zagreba).

Kako sam tada zabilježio u izvještaju za „Polet“ – nakon pažljive i svestrane analize ovogodišnje produkcije jugoslavenskog stripa, stručni žiri je jednoglasno za najbolji strip izabrao „Vama“ scenariste i crtača IGORA KORDEJA iz Zagreba, objavljivanog na stranicama novosadske „Stripoteke“.  

U najužoj konkurenciji još su bila i ostvarenja „Smogy boy“ Gorana Delića, „Fliper Big“ Željka Paheka i „Ljubavni slučaj Fahrije Pešić“ Željka Zorice.

Meni osobno u konkurenciju za nagradu najboljeg, dolazili su u obzir i slijedeći stripovi iz tekuće godišnje produkcije: „Teksaški jahači“ Dragana Savića i Rajka Miloševiće Gere, „Vrijeme kronika“ tandema Gljivoje – Boro Pavlović, “Ćiril i Metodije“ scenariste Dubravka Horvatića i crtača Radovana Devlića, „Tupko“ Nedeljka Dragića, „Kapetan Niko“ Mire Sinovčića, „Moj otac, otac grada“ Nevena Antičevića i Zorana Janjetova, itd, itd.   

Povodom proglašenja „Vama“ Najboljim jugoslavenskim stripom u 1985. godini napravio sam za „Polet“ razgovor s Kordejem, koji mi se i s današnjeg gledišta čini apsolutno ok, pa i zbog toga što nisam izbjegavao „škakljivija“ pitanja, kao što ni Igor nije izbjegavao odgovore na njih. Razgovor smo napravili u njegovom tavanskom stanu, koji mu je ujedno služio kao atelje, u naselju Volovčica.

Nije mi to bio niti prvi, a niti zadnji razgovor za medije s Kordejem. Prije toga, primjerice, intervjuirao sam ga u televizijskoj emisiji „Obojena svjetlost“ (autora i urednika Joška Marušića), zatim za beogradsku „Mladost“, riječki „Val“, kasnije i za „Nedjeljnu Dalmaciju“…

Da, organizirao sam i izložbu Kordejevih ilustracija 1984. koja je bila postavljena u galeriji omladinskog kluba „Ivo Lola Ribar“ (poznatiji kao „Palach“) u Rijeci.

Usput rečeno, nagrada Igoru Kordeju za „Vama“ (sastojala se od diplome i novčanog iznosa) je „svečano“ uručena na otvaranju velike retrospektivne izložbe „Strip u Hrvatskoj 1867. – 1985.“ krajem siječnja 1986. u Muzejskom prostoru. Uručio mu je Zoran Simić, glavni urednik „Poleta“, a prvi „čestitar“ bio je Ante Sorić, direktor Muzejskog prostora.

Intervju Igora Kordeja iz „Poleta“, objavljenog u br. 341, s nadnevkom 17. siječnja 1986. prenosim u integralnom obliku. Atraktivan naslov intervjua „MOJ JE NEMO HOMOSEKSUALAC“, koji se odnosi na umjetnikov strip, a koji se u samom intervjuu rubno spominje, dao je naš tadašnji desk urednik Mate Bašić, dok je mog sugovornika sjajno portretirao Filip Horvat.

xxxxxxxx

Prošle godine Igor Kordej je daleko bez konkurencije bio prva ličnost domaćeg stripa, što je i neposredan povod ovom razgovoru.

U „Stripoteci” je izlazio „Vam”, njegovo dosad najcjelovitije ostvarenje. Inspirirajući se knjigom „Legende iz Vamove zemlje” manje poznatog rumunjskog pisca Vladimira Colina, Kordej je realizirao višeslojevito ostvarenje u kome se isprepliće arhaično i moderno, ironično i epsko, a koje ujedno pomiruje dvije glavne struje u domaćem stripu: potre­bu da se radi dobar, klasičan i narativan serijal i potrebu da se progovara suvremenim autorskim jezikom.

Igor Kordej rođen je 1957. godine u Zagrebu. Završio je Školu za primije­njenu umjetnost i dvije godine Likovne akademije, smjer grafika. Od 1976. godi­ne bavi se crtanjem stripova i ilustracija. Član „Novog kvadrata“. U „Poletu“, „Stu­dentskom listu“, „Džuboksu“, „Spunku“,  „Erotici“, „Stripoteci“, „Yu stripu“objavio je više od dvjesto tabli stripova.

Serijal „Policajci i lopovi“objavljen mu je u špa­njolskoj reviji „1984“, a „Vam“ koji je dobio nagradu naše redakcije kao naj­bolji jugoslavenski strip za 1985. godinu objavljen je u španjolskom mjesečniku „Zona 84“…

POLET: Uz nagradu „Andrija“, koju ti je za tzv. alternativni strip dodijelilo društvo „Klub devete umetnosti“iz Ljubljane 1978. godine, izbor stripa „Vam“za Najbolji jugoslavenski strip za 1985. godinu prvo je pravo „službe­no“ priznanje tvom dugogodišnjem ra­du na stripu, u okviru čega si se, iz­među ostaloga, probio i na inozemno tržište. Što ti, dakle, sve predstavlja ova nagrada?

KORDEJ: Ova mi nagrada znači mnogo. Prije svega, riječ je o nagradi općejugoslavenskog značaja, koju je dodijelio vrlo kompetentan žin, sastavljen od strip djelatnika iz raznih gradova. Uz to, za­hvaljujući upravo ovoj nagradi, dobio sam besplatan publicitet u našoj štampi. Tako će oni koji ne prate strip, a ni moj rad, sada pomisliti kako Kordej nešto vri­jedi ako mu je strip proglašen za najboIji.

POLET: „Vam“je višestruko značajno ostvarenje za jugoslavenski strip, ali i za tvoj stvaralački opus. Stripoljupce je ponajprije iznenadio epski pristup, odnosno dužina stripa?

KORDEJ: Iznenadio je one koji su mene smatrali isključivo crtačem kraćih stripo­va, od jedne do nekoliko tabli. Naime, karijeru sam i započeo radeći stripove od jedne table, i to upravo u „’Poletu“. Međutim, takav je početak bio nemino­van.

Stripove sam objavljivao u omladin­skoj štampi, koja već svojim profilom tje­ra autore da kreiraju takve stripove. Na­kon raspada „Novog kvadrata“, krajem 70-tih godina, i uspostavljanja suradnje s drugom vrstom štampe počeo sam crtati duže stripove, s najviše šest do osam tabli. Izuzetak je bio „Stranac“, koji je imao 52 table.

“Vam“je logičan nastavak moga ranijega rada. Već je i vrijeme bilo da se prihvatim rada na stripu u kome sam mogao šire zahvatiti određenu te­mu, objasniti karakter junaka, motive koji ih vode, posljedice koje uzrokuju svo­jom djelatnošću itd.

POLET: Što je sa „Strancem“? Taj strip još nije objavljen?

KORDEJ: Nije. „Stranca“sam crtao još 1979. i sve je ove godiine ležao u „Foru­mu“. Da bi se strip objavio, trebalo ga je malo preraditi. Međutim, stalno su iznicali neki poslovi, pa je „Stranac“ostajao nekako po strani. Ljetos, nakon povratka s mora, odredio sam neko vrijeme da doradim pojedine kadrove i da smislim novi tekst. „Stranac“ bi tako uskoro trebao početi izlaziti u „Yu strip magazinu“.

POLET: Kako si došao na ideju za „ Vam“?

KORDEJ: Tri su glavna razloga zbog če­ga sam se odlučio da kreiram „Vama“. Ponajprije, to je bila želja za dokaziva­njem i samodokazivanjem, jer s takvim projektom se može ili uspjet ili, uvjetno rečeno, propasti kao strip autor.

Zatim „Legende iz Vamove zemlje“, rumun­jskog pisca Vladimira Colina, zaista je jedna od rijetkih knjiga koja me strašno priviači još od djetinjstva. Mene je u Colinovoj knjizi posebno dojmilo to što mu se junaci suprotstavljaju predodre­đenoj sudbini i što žele bili stobodni, a ne poslušne igračke. Na kraju mu junaci po­bjeđuju bogove i ruše ustrojstvo koje je dominiralo tisućama godina. Svaki put kad je pročitam, sve više se njome odu­ševljavam i otkrivam nešto novo. A po­vrh svega, ta je knjiga u našoj zemlji go­tovo nepoznata Na prste mogu nabroja­ti ljude za koje znam da su je pročitali.

POLET: Kada je ta knjiga objavljena u Jugoslaviji?

KORDEJ: Godine 1961. ili 1962., i to u dječjoj biblioteci „Lastavica“. Ne znam u kojoj je tiraži tiskana, ali znam da to prvo izdanje nije nikada kasnije reprizirano. Šteta. Štoviše, ni većina knjižnica nema „Legende iz Vamove zemlje“. Ja sam do nje došao tako što sam je posudio iz jedne knjižnice i više je nisam vratio…

POLET: „Vam“, međutim, nije strip za djecu, a Colin je prije svega pisac science-fiction literature?

KORDEJ: Vladimir Colin je u svjetskim razmjerima okarakteriziran kao romanti­čar znanstvene fantastike. „Legende iz Vamove zemlje“, nastale 50-ih godina, jedna je od njegovih rijetkih knjiga koja nije SF. Točno je da knjiga, kao ni moj strip, nije namijenjen samo djeci. Ja sam htio da stvorim angažirani strip, koji bi bio konstanta za nekoliko generacija či­talaca. Međutim, uvjeren sam da djeca lakše razumiju „Legende…“ nego, reci­mo, „Malog princa“. Egzupery previše filozofira, dok Colin sve daje na vrto ja­san i sažet način. Klasična tema o suko­bu dobra i zla prikazana je kroz crno-bijele likove i njihov međusobni odnos. Uz tu osnovnu fabulativnu liniju pisac je pri­kazao kako je nastao svijet, kako ljudi, mikro i makro kozmos itd. Te njegove postavke ili objašnjenja bliski su pojedi­nim mitologijama, prije svega nekim sla­venskim i grčkim ali su ipak umjetnički uvjerljivi.

POLET: Scenarij si sam napisao?

KORDEJ: Kada sam prije 4-5 godina čvrsto odlučio da crtam „Vama“, bio sam uvjeren da to treba biti moj kompletan autorski projekat. A smatrao sam i da ni­tko ne može dočarali moje viđenje te knjige. „Legende iz Vamove zemlje“ svatko na sebi svojstven način doživlja­va i svatko na svoj način zamišlja i sebi predočuje tu turobnu atmosferu, koja je u knjizi stalno prisutna.

POLET: Da li si imao poteškoća s transponiranjem literarnog predloška u medij stripa?

KORDEJ: Nisam. Knjiga je pisana prilič­no vizualno, slikovito, što mi je umnogo­me olakšalo posao. Opisivanja i dijaloga ima relativno malo i sve se više-manje temelji na radnji. A protok radnje je vrlo brz.

POLET: Da li si vršio neke intervencije u Colinovom predlošku? Na primjer, neka skraćivanja, mijenjanje pojedi­nih dijelova i slično?

KORDEJ: Naravno da se cijela knjiga ni­je mogla smjestiti u strip, kao što ne bi mogla ni u film. Knjigu sam prenosio koli­ko je to bilo moguće. Ipak, većinu dijalo­ga sam ostavio u originalu i mislim da je time tekst dobio na dramatičnosti, na at­raktivnosti. Jedini otklon od Colina jest kraj. Njegov završetak mi se čini previše socrealističnim, u stilu „naprijed u nove pobjede“. Meni se to nije dopalo, pa strip završavam konstatacijom da zlo ni­je apsolutno poraženo i da dobro ne može biti jedina konstanta.

POLET: Koliko si dugo radio „Vama“?

KORDEJ: Pune dvije godine. Od svibnja 1983. do svibnja 1985. godine. Rad je ta­ko dugo trajao jer sam paralelno s time radio još neke druge stvari.

Pored toga, između crtanja prvoga i drugoga dijela „Vama“učinio sam jednu veću pauzu. Teško je bilo izdržati kontinuitet u radu na tako opširnom stripu.

POLET: Nije li na trajanje izrade stripa utjecala i tehnika koju si koristio, a koja je prilično komplicirana?

KORDEJ: Djelomično. Ta bakropis-tehnika, kada sam najprije cijelu tablu stripa zacrnio, a zatim je grebao nožićem, za „Vam“ mi se činila da će najbolje odgo­varati. Za tablu stripa trebalo mi je dva i po do tri dana posla.

POLET: Pretpostavljam da si se prili­kom crtanja „Vama“ koristio doku­mentacijom?

KORDEJ: Samo pojedinim knjigama ko­je obrađuju metalno doba u koje je loci­rana radnja. Tako su mnogi interijeri, ek­sterijeri, nakiti, prijevozna sredstva i slično autentični. Recimo, nakit koji nosi glavna junakinja autentičan je španjolski nakit iz toga vremena.

POLET: Kakve su bile reakcije na „Va­ma“?

KORDEJ: Koliko mi je poznato – dobre. U redakciju „Stripoteke“stiglo je nekoli­ko desetaka pisama u kojima mi ljudi čestitaju na stripu. Izašlo je i nekoliko pozitivnih novinskih kritika. Oni kojima se „Vam“ne sviđa očito se nisu javno izjaš­njavali.

POLET: Nitko nije zamjerio na stano­vitoj hermetičnosti?

KORDEJ: Znam da je „Vam“mnogima pretežak. Ali takva je i knjiga. Inače ja uvijek nastojim raditi stripove za najširi krug čitatelja. Razlog zbog kojeg su nastale neke poteškoće u komunikaciji „Vama“ s čitateljima jest u ritmu izlaženja. Prvih nekoliko nastavaka objavljeno je u „Stripoteci“ dok je izlazila tjedno, a preostali kad je postala mjesečnik. Taj ritam nije adekvatan, jer u mjesec dana sjećanje počinje blijediti. Možda bi bilo bolje da su išla dva nastavka, dvije epizode zajedno.

POLET: Svaka je pojedina epizoda do­brim dijelom cjelina za sebe?

KORDEJ: Trudio sam se da bude tako. Stoga svaka epizoda ima raziičitu dužinu – od 8 do 12 stranica. Radujem se da će uskoro „Vam“ biti objavljen kao zase­ban album na finome papiru. Mislim da će tek tada na pravi način biti prezenti­ran i da će čitaoci moći razumjeti njego­ve konotacije. Recimo, ja sam Hermanove „Tornjeve Boa-Morija“ shvatio tek kad sam ih pročitao u cjelini, u albumu.

POLET: Da imaš mogućnosti, da li bi nešto mijenjao u „Vamu“, da li si, dak­le, u cijelosti zadovoljan ovom verzi­jom?

KORDEJ: Ponovo bih nacrtao prvu i tre­ću epizodu. U njima sam zgusnuo puno kadrova. Sada bih te epizode radio dale­ko ležernije i na više strana. Strip ima još jednu manu – previše teksta na po­jedinim stranama. A da imam tu moguć­nost, „Vama“ bih volio raditi kao kolor strip. Strip bi u tom slučaju bio daleko bolji. Mnogi bi detalji bili jasniji, a postig­la bi se i bolja atmosfera. Ljudi i bogovi koji se pojavljuju u prezentu imaju mod­re oči, ljudi koji su živjeli prije njih imali su zlatne, a kad savladaju bogove, ljudi dobivaju crne oči. To je, recimo, jedan od detalja koji bi u kolor verziji bio puno istaknutiji.

POLET: Što je s povremenim greška­ma u anatomiji i oscilacijama u crte­žu?

KORDEJ: Te greške nisu bile namjerne. Sebi dozvoljavam da nekad ustanem na lijevu nogu i da taj dan napravim lijevom rukom tu tablu stripa. Ljudi mi zamjeravaju na tim povremenim površnostima, ali se zbog toga ne uzbuđujem. „Vam“ima još grešaka koje otkrivam tek sada.

POLET: Prošle godine objavljen ti je i strip „Big Nemo in Slumberland, za­nimljiva parodija na kreaciju Winsora McCaya „Little Nemo in Slumber­land“?

KORDEJ: „Nema“ je mali odmor od  „Va­ma“. To je totalno očišćen strip u kome sam se dobrim dijelom zezao. On nije ni ugledanje ni nastavljanje McCaya, ali sam ipak nastojao da se po načinu raz­mišljanja nadovežem na to remek-djelo. U prvoj se epizodi to možda toliko i ne primjećuje, alt u narednima će mnogo vi­še.

POLET: U rukopisu si sasvim drugačiji od McCaya?

KORDEJ: Za rukopis mi nije toliko bitno da je blizak McCayevom, koji je nenad­mašan. Kod McCaya, Nemo je čedan klinac, ima mamu i tatu. Moj Nemo je već odrastao momak i ima jako izraženu homoseksualnu crtu. I on se na kraju stri­pa stalno budi u krevetu, ali s raznim osobama.

POLET: Uz „Vama“ i „Big Nema“ ti si 1985. godine zadužio jugoslavenski strip koloriranjem Deviićevog stripa „Ćiril i Metoda“, toliko iznad zanatske prosječnosti da se pridružuje crtežu kao apsolutno ravnopravan autorski rad?

KORDEJ: „Ćirila i Metoda“ sam počeo kolorirati kao uslugu prijatelju, no s vre­menom me je posao toliko privukao da sam sada počeo raditi strip u koloru. Devlić i ja se međusobno razumijemo, pa nema nikakvih zamjerki tokom našeg zajedničkog rada. Devlic je svoj crtež podredio koloru, nema puno zacrnjivanja, tako da sam se mogao razmahati koliko sam htio.

POLET: Kojim tempom koloriraš strip?

KORDEJ: U prosjeku mi za dvije table stripa treba jedan radni dan. No kad sam za drugu epizodu -Ćirila i Metoda“ bio u vremenskoj stisci, kolorirao sam je za tjedan dana.

POLET: Privodeći kraju razgovor, za­molio bih te da protumačiš trenutnu krizu jugoslavenskog stripa?

KORDEJ: Kriza stripa kao umjetničke djelatnosti u našoj zemlji ne postoji. Ali i postoji, i jako je izražena, kriza poslova­nja u’izdavačkim kućama. Mislim da još dugo neće biti ništa, od obnavljanja strip-produkcije. Situacija će bojim se biti još gora nego što je ova danas.

POLET: Da li to znači da nemaš nikak­vu poruku malim autorima?

KORDEJ: Imam. Ne vrijedi im da budu ustrajni jer nikada neće dobiti priliku da objave svoj prvi strip, a kamoli drugi… Šmrc, šmrc …