Jedna od nesumljivo dobrih i važnih knjiga na temu domaćeg stripa koja je izašla u posljednje vrijeme svakako je monografija ili antologija „Novi kvadrat, 40 godina poslije“ (Od kvadrata do vječnosti i natrag) autora i urednika Ninoslava Kunca u izdanju ULUPUH-a (2000.), na kojoj je autor „Sjene“ i niza drugih stripova radio – kako sam kaže – puno desetljeće.
Trud se Nini Kuncu u svakom slučaju – isplatio!
U materijalnom smislu vjerojatno nije. Međutim, u smislu svoje vrijednosti, da će to biti jedan od referentnih i nezaobilaznih naslova koji se bave poviješću (pa i „zvjezdanim trenucima“) hrvatskog stripa – svakako je odgovor „DA“.
Cijena monografije je 250,00 kn, ali neovisno od toga – ista se u minulih godinu dana – prema našim saznanjima više-manje rasprodala.
Ok, otkupljena je od strane Ministarstva kulture RH za javne knjižnice, ULUPUH ju je dijelio svojim članovima, ali nju danas u slobodnoj prodaji, u striparnicama i u knjižarama, nije lako pronaći.
Opseg monografije je 224 strane, veliki format, tvrdi uvez.
Uza sve svoje nesporne kvalitete, možda i najozbiljniji propust ovog izdanja jest izostavljanje, odnosno nepostojanje bibliografije objavljenih tekstova o „Novom kvadratu“ – fragmentarno se nešto od njih može naći na stranicama knjige, ima citata iz novina i kataloga, ali nedostaje njihova barem minimalna sistematizacija.
S možebitnom bibliografijom tekstova (plus, sa stripografijom) čitatelji koji nisu bili suvremenici „Novog kvadrata“ zasigurno bi dobili još ne samo detaljniju, nego i sveobuhvatniju, pa i jasniju sliku o značenju grupe i njenih desetak članova.
Nakon Maurovića, bibliografija novinskih napisa o „Novom kvadratu“ po brojnosti samih jedinica bi zasigurno bila najopsežnijim među svim drugim bibliografijama vezana za domaći strip, njegove autore i junake.
Za neke buduće istraživače i povjesničare stripa i „Novog kvadrata“ (pogotovo one koji će to gledati s „distance“, hladno povjesničarski i prema estetskim kriterijima), kojima Kunčeva knjiga može predstavljati „inspiraciju“, navodim da – u slučaju da se upuste u takvu jednu „avanturu“ – ne moraju krenuti od nule, nego bi im objavljene informacije mogle poslužiti jednim od polazišta (bez obzira što su one razasute), a tu su još najmanje dva izvora.
JUBILEJ NA KOJEG SU SVI BILI ZABORAVILI, OSIM – „POLETA“
Prvi je „Kronologija tekstova posvećenih etabliranosti i alternativi u stripu“ koju je napravio beogradski strip-kritičar Zoran Đukanović, kao prilog svoje opsežne studije „Third generation“ and beyond – objavljen je u tematskom dvobroju (6/7 za 1986.) časopisa za kulturu, književnost i društvena pitanja „Istra“ koji je izlazio u Puli i koji je u cijelosti bio posvećen stripu, inicijatora i priređevača Veljka Krulčića.
Kolega Đukanović je u „Kronologiji“ zabilježio 70-ak tekstova, uz napomenu da je ona „nužno bila selektivnog karaktera“.
Drugi izvor kojeg predlažem je „Bibliografija tekstova o stripu“ – izašao je u monografiji „Put u obećanu zemlju“ (Dvanaest godina stripa na stranicama „Poleta“) autora Veljka Krulčića iz 1990.
Monografiju „Put u obećanu zemlju“ („rađanje“ knjige se razvuklo nekoliko godina, u nekoliko postotaka i mojom „krivicom“ – zbog inzistiranja na izradi cjelovite stripografije i spomenute bibliografije, što se pretvorilo u „rudarski posao“; uvodna studija mi je na kraju imala opseg od 30 kartica teksta) je izdala Republička omladinska organizacija koja je izdavala i „Polet“; a sam „Polet“ je, što je manje poznato, objavio i separat „Novi kvadrat – ten years after“ – neposredan povod bila je desetgodišnjica nastanka samog „Novog kvadrata“.
Zanimljivo je primjetiti kako Ninoslav Kunc separat nije zabilježio u svojoj knjizi, vjerojatno to nije smatrao dovoljno važnim „detaljom“ u cijeloj priči o „Novom kvadratu“..
Kako je došlo do separata? Jednostavno, tada sam profesionalno bio vezan za „Polet“ (glavni urednik je bio Zoran Simić), pa sam smatrao da bi bio „grijeh“ da „jubilej“ prođe nezabilježen – kada su svi drugi na njega bili zaboravili – na stranicama lista u kojem je „Novi kvadrat“ de facto i nastao i koji mu je bio glavna baza.
Ukratko, inicirao sam separat, uredio ga, a i napisao popriličan broj tekstova.
Po bibliografskim standardima, u separatu „Novi kvadrat – ten years after“ ima dvadeset jedinica (zasebnih tekstova).
Separat je objavljen u novogodišnjem dvobroju (379/380) „Poleta“, datum izlaska bio je na sam Božić 1987.
Opseg separata su četiri stranice (velikog formata), izišao je na srednjim stranicama lista, upravo kako bi se na najjednostavniji način mogao iz njega izvući i – spremiti!
Osobno, „Novi kvadrat – ten years after“ mi je bio jedan od izazovnijih uredničkih obaveza koje sam imao u „Poletu“ (nakon što smo pola godine ranije napravili separat sa dotad gotovo nepoznatim stripom o ilegalnoj borbi u Zagrebu za vrijeme NDH-a „Protiv smrti“ scenariste Vicka Raspora i Andrije Maurovića), bez obzira što za njegovu realizaciju nisam po običaju imao previše vremena – htio sam što više toga na te četiri stranice zabilježiti, a prostora je – kao i uvijek – bilo premalo. Naravno, kvaliteta svih materijala je morala biti na „nivou“.
Separat je oblikovao i sjajno prelomio Ivan Doroghy, naš grafički urednik. Čak je napravio i zaseban logo, koji se pojavio na tri stranice separata…
Kada danas uzmem u ruke „Novi kvadrat – ten years after“ ne mogu, a da ne budem zadovoljan, pa i ponosan: separat i prilozi objavljeni u njemu – izdržali su „test vremena“!
Štoviše, ima tu i tekstova za koje sam uvjeren da će biti reference bez kojih će jednostavno biti „nemoguće“ napisati s vremenske distance „punu i pravu istinu“ o „Novom kvadratu“.
I DEMISTIFIKACIJA I OBJAŠNJENJA
Neke stvari vezane za „Novi kvadrat“ su u tim tekstovima demistificirane, a neke i objašnjene.
Mate Bašić, desk urednik „Poleta“, novinar s milijun različitih interesa, pa i za strip, napisao je tekst „Higijena savjesti“ u kojem je istaknuo važnost kulturno-intelektualnog-obrazovnog kruga iz kojeg su pripadnici grupe potekli.
Zoran Đukanović je svoj prilog naslovio „Sibirska eksplozija“, a sam naslov je objasnio: „U pustoši i jednoobraznosti stripa 70-ih godina, pojava drugačijeg stripa morala je izgledati kao „sibirska eksplozija“. Efekti te eksplozije utkani su u sadašnje stanje jugoslavenskog stvaralaštva stripa.“
Ivan Doroghy je u svom tekstu „Kult“ postavio niz pitanja, tipa „odnos zagušujuće crtačke perfekcije i vrlo općenitih i krajnje hermetičkih sadržaja većine stripova Novog kvadrata“, pa „da li se može ustanoviti stilska homogenost grupe“, zatim „o promjeni semantike u domaćem stripu koju je inicirao Novi kvadrat“, „na koji način je rock-glazba utjecala na sadržaje stripova i na osobni image njihovih autora“, „što su slijedeće generacije autora naučile od Novog kvadrata“, itd, itd.
Ja sam ponaosob na naslovnoj, prvoj stranici separata predstavio sve „novokvadratovce“: Igora Kordeja, Radovana Devlića, Krešu Skozreta, Emira Mešića (koji je tada punih pet godina bio u „boljim prisjećanjima“), Ivana Puljka, Mirka Ilića, Krešimira Zimonića, Joška Marušića, Nikolu Kostandinovića i Ninoslava Kunca.
Napisao sam kraću Kronologiju „Novog kvadrata“; intervjuirao Kordeja (naslov intervjua je glasio „Ljubav i poneka psovka“ – po naslovu filma Tonči Vrdoljaka iz 1969. godine, ali bio je sukladan Igorovim odgovorima); te napravio izbor izjava likovnih kritičara i novinara o „Novom kvadratu“ – Armina Rijaveca, Ratka Alekse, Veselka Tenžere, Ljiljane Domić, Želimira Koščevića, Bogdana Tirnanića i Jure Ilića.
Kordej je pak na moje završno (zadnje) pitanje „Zbog čega se raspao Novi kvadrat“ odgovorio:
„Svaki od nas u grupi je bio grdi individualac… A uz to previše nas je bilo. Nismo se više mogli dogovoriti oko nekih stvari. Zato smo se raspali. Ja sam bio nekako izvan tih naših razmimoilaženja, jer sam „kvadratu“ pristupio previše entuzijastički!“
U separatu smo objavili i kraće priloge Pere Kvesića („Epicentar“), Mirka Ilića („San“) i Darka Glavana („Dometi“).
Glavan, u strip i kulturnoj javnosti prepoznat kao glavni kritičar „Novog kvadrata“, je priznao kako ipak nije bio do kraja u pravu kada se desetljeće ranije, pa i kasnije, tako odnosio prema Iliću i njegovim kolegama:
„Rijetko je zadovoljstvo u mojoj gotovo 20-godišnjoj praksi recenziranja proizvoda domaće potrošne kulture, biti prisiljen na poboljšanje prvobitnih ocjena. Gledajući unatrag na svoje nekadašnje polemike s „Novim kvadratom“ izgleda kao da članovi te družine slave uvjerljivu moralnu pobjedu… „Novi kvadrat“ je, dakle, opravdao svoje pokretanje i stvorio bazu za uspješnu afirmaciju niza vrijednih autora koji danas predstavljaju okosnicu domaće produkcije novinske grafike…“
RAZLOG ZA PRETPLATU
Ja sam pak napisao i tekst „Razlog za pretplatu“, memoarskog „karaktera“.
Bio je zamišljen da predstavlja neku vrstu prologa u separat:
Prenosim ga u cijelosti, samo s minimalnim redaktorskim prilagodbama:
„Biti ću sentimentalan. Imao sam 13 godina i polazio sam završni razred osnovne škole. Dobro se sjećam. Bila je subota, posljednja u mjesecu prosincu te 1976. godine. Na početku sata razredne nastave, kojim se u pravilu završavao radni tjedan, s razrednicom je ušao mladić duge kose i brade za kojega nam je rečeno da je iz Zagreba. Za nas, „iz provincije“, samo ta informacija već je predstavljala svojevrstan „događaj“. Mladić se predstavio kao kolporter “Poleta“, podijelio po razredu primjerke novog broja, i upitao želi li se netko od nas pretplatiti! Uz dvojicu kolega, od nas 26 iz razreda, i ja sam se – pribilježio.
Priznajem, glavni razlog je bila naslovna strana toga, čini mi se, devetog broja, u kojem je ispod glave lista na cijeloj stranici objavljen STRIP.
Strip – na naslovnoj strani!?
To sam tada u “Poletu“, u nekom od listova koji su mi došli u ruke, prvi put vidio kod nas. I jako mi se dopalo.
A tek strip? Još mi je u mislima ta „strip-zezancija“ s omladinskom organizacijom, kreacija crtača Mirka Ilića i scenarista Zorana Franičevića. Prvi iz tandema postao je karizmatskom ličnošću našeg stripa, a drugi – karizmatskom ličnošću omladinskog novinarstva, a nešto kasnije i same omladinske organizacije.
Pričali su mi kasnije obojica, neovisno jedan od drugoga, da su zbog tog stripa -“Naša omladina je dobra…“ – imali i određenih „problema“.
Zanimljivo je, međutim, da strip savršeno funkcionira i danas. Ne samo na planu dosjetke i vizualne snage, nego i po seciranju stanja u društvu.
Uz “Naša omladina je dobra…“ na unutrašnjim stranicama“Poleta“ bilo je još nekoliko stripova, sasvim drugačijih od onih koje su u to vrijeme objavljivali “Stripoteka“, “Eks magazin“ i druga specijalizirana strip izdanja.
Uz to, stripovi su bili potpisani od strane nekih, za mene, sasvim nepoznatih autora, još jedan razlog više da se pretplatim.
Prema tim i drugim stripovima koji su zatim objavljivani u “Poletu“ tada se još nisam mogao točno postaviti, neke od njih nisam ni razumio, ali sam naslućivao da su oni „vrlo važni“. To je i razlog da sam brižljivo sakupljao “Polete“ i da te komplete još uvijek ljubomorno čuvam.
Često ih s nostalgijom prelistavam.
S današnje distance gledano, iz rakursa čovjeka koji je relativno dobro upoznat s problematikom stripa u domaćim i međunarodnim razmjerima, slobodan sam ustvrditi da je “Polet“ te (1976/77.) i naredne dvije sezone na svojim stranicama izveo jedan od najvećih – medijskih i stilskih – prevrata u sveukupnoj povijesti i produkciji jugoslavenskog stripa.
Zato je sada, kada se navršava točno jedno desetljeće od osnivanja grupe “Novi kvadrat“, razumljivo da upravo “Polet“ posveti tom obilježavanju jedan zaseban separat.
Jer pod okriljem “Poleta“ grupa je rođena, a pod okriljem našeg nešto starijeg i ozbiljnijeg brata – časopisa “Pitanja“ – “Novi kvadrat“ je 1979. imao oproštajni („post-festum“) nastup.
Jedno je sigurno.“Novi kvadrat“ je i teoretski i praktično uzdrmao cijelu našu etabiliranu kulturnu praksu, a ne samo strip stvaralaštvo.
Tako smo i mi u ovom strip separatu kojeg smo nazvali „Novi kvadrat – ten years after“ (prije tri godine u Galeriji SC bila je postavljena izložba „Novi kvadrat – pet godina kasnije“, kustos je bio Tomislav Jagec) nastojali ne biti previše sentimentalni, ni tendenciozni, a još manje davati završne sudove.
Jednostavno, htjeli smo se prisjetiti razdoblja kada smo se upravo ili ponajviše zbog stripova i “Novog kvadrata“ preplaćivali, odnosno kupovali “Polet“.
P.S. U slijedećem, 381 po redu, broju „Poleta“ objavio sam veliki intervju s Mirkom Ilićem, koji je u međuvremenu došao iz New Yorka da posjeti mamu i da novogodišnje blagdane „provede“ u Zagrebu, a u kojem je podosta prostora posvećemo upravo „Novom kvadratu“ i „Poletu“. Paralelno s time, imali smo i „izvještaj“ s izbora Najboljeg jugoslavenskog stripa u 1987. godini – na iznenađenje mnogih za laureata je izabran „Brek“ mladog beogradskog scenariste i crtača Darka Perovića. Kada se ovaj, prvi broj u 1988. pojavio na kioscima (22. siječnja) ja sam već bio u Parizu, otkuda ću koji dan kasnije vlakom otputovati u Angoulem…
