Za manje od tri mjeseca, konkretno 29. ožujka, navršiti će se točno 120 godina od rođenja Andrije Maurovića.
Bio je petak, 1901. godine.
Mjesto „radnje“ – malo ribarsko mjestašce Mulo, u bokakotorskom zaljevu, ondašnja pokrajina Dalmacija, u sastavu Austro-Ugarske Monarhije, današnja Crna Gora.
Genije stripa i jedan od deset najgenijalnih umjetnika stripovne naracije „all time“ u svjetskim razmjerima, u bolja sjećanja zauvijek je otišao početkom rujna 1981. Pokopan je na zagrebačkom groblju Miroševac, a kasnije je njegov grob premješten na Mirogoj.
Dvije godine prije njegove smrti, kao učenik trećeg razreda Srednjoškolskog centra „Otokar Keršovani“ u Pazinu (društveno-humanističkog usmjerenja) i novinar-početnik (surađivao sam tada s regionalnim dnevnikom “Glas Istre” i Radio stanicom Pula) imao sam to zadovoljstvo da se i osobno upoznam s Majstorom.
Prilikom našeg drugog susreta (kada sam s njime napravio i intervju, za omladinski list „Val“ iz Rijeke, kojeg je urednik “senzacionalistički” naslovio “Strip – mašina za izrabljivanje”) nastala je zajednička fotografija.
Na terasi Maurovićevog stana na Pantovčaku br. 45, iznad Britanskog trga, snimio nas je tog 9. prosinca 1979. Mladen Hanzlovsky, autor njegove prve samostalne strip-izložbe u galeriji “Nova” na prijelazu 1976. na 1977.
Godine i desetljeća su otad prohujala, fotka je na svu sreću ostala…
Mali sentimentalni povratak 42 godine unatrag, na “sjećanje” koje me još uvijek prati.
Autor: Veljko Krulčić
