Kako to obično biva, tražeći jednu stvar naiđeš na sasvim drugu – na koju si pak, na ovaj ili na onaj način, ili zaboravio ili si nju potisnuo duboko u svojim sjećanjima. Znaš da postoji, da ju negdje imaš, znaš i da ti ona zapravo neće više trebati, ali je tebi – ako ništa drugo zbog sentimenta, zbog „uspomena“ ipak – dragocjena i želiš da ostane sačuvana.
Tako su se nedavno u mojim rukama pojavile kopije četiri stranice teksta, pisaćom mašinom napisane, sa naslovom (u tri reda, drugi red otisnut štampanim slovima):
Prijedlog za organizaciju
„DANI ANDRIJE MAUROVIĆA“
(Međunarodni festival stripa).
Na kraju dokumenta, odnosno prijedloga stoji moje ime i potpis. Datiran je s datumom: 17. veljače 1986.
Prijedlog je bio adresiran na MUZEJSKI PROSTOR ZAGREB i na njegovog direktora Ante Sorića.
S obzirom da me memorija još poprilično solidno služi, prisjećam se kako je došlo do ovog prijedloga, njegovog konteksta, ali i mog mladenačkog „entuzijazma“, pa i „naivnosti“.
Krajem siječnja 1986. u Muzejskom prostoru (današnjim Klovićevim dvorima) otvorena je retrospektivna izložba „Strip u Hrvatskoj 1867. – 1985.“, koju smo pripremili kolega Darko Glavan (tada je bio zaposlen kao kustos u Muzeju) i moja malenkost.
Izložba je bila postavljena kao sastavni dio velike i ambiciozne izložbe „Pisana riječ na tlu Hrvatske“, prva te vrste, koja je bila zaokupila cjelokupan galerijski i izložbeni prostor Muzeja i koja je imala posjećenost koja se brojala u stotinama tisuća ljudi.
Na samo otvaranje naše strip-izložbe, uprkos snijegu koji je padao i hladnoći, došlo je mnogo posjetitelja, podosta autora stripa – npr. Ico Voljevica i Albert Kinert su došli u pratnji svojih unuka, Radovan Devlić u pratnji supruge, itd, itd… (to je dotad bio „rekordan“ broj crtača, scenarista, urednika i ljudi koji pišu o stripu sakupljenih na jednom mjestu), tako da svi nisu mogli ući u prvu dvoranu na drugom katu Muzeja – gdje se službeno otvarala izložba, nego su morali stajati u hodniku.
U okviru otvaranja, uspio sam dogovoriti s Antom Sorićem i njen „stripofilski dodatak“, kao nekakvo „zatvaranje kruga“ hrvatskog stripa (u trajanju od skoro cijelog jednog stoljeća) u kojem smo glavni urednik „Poleta“ Zoran Simić (i ja) uručili Igoru Kordeju nagradu – kao autoru „Vama“ – za Najbolji jugoslavenski strip u 1985., nagradu koju je godinu dana ranije utemeljila upravo redakcija „Poleta“.
Otvaranje i sama izložba „Strip u Hrvatskoj 1867. – 1985.“ je izazvala iznimno zanimanje medija, mislim da je teško naći ozbiljniju novinu u Hrvatskoj koja ovaj kulturni događaj barem nije zabilježio, posebice naglašavajući činjenicu da je to bio prvi slučaj u tadašnjoj jugoslavenskoj državi da jedan muzejski prostor (potrh toga i „elitni“ u punom smislu riječi) otvori svoja vrata (zidove) – stripu!
Iako sam bio (tek) student završne godine fakulteta i sam sam se nadavao izjava, kako za pisane medije, tako za radio i za televiziju.
Duško Arežina, novinar kulturne redakcije TV Zagreb, je sa otvaranja izložbe napravio prilog koji je emitiran u središnjem dnevniku.
Za jednu od emisija intervjuirali su i samog Sorića.
Ukratko, Ante Sorić (koji nije bio „čovjek stripa“, čitao ih je kao klinac, ali je bio vrhunski menadžer u kulturi, npr. kao „šef“ Doma sportova je 1976. Organizirao znameniti koncert „Rolling Stonesa“) je bio zadovoljan, sam je više puta rekao kako nije ni izbliza očekivao takav odjek izložbe stripa.
Kao nadopunu same izložbe, predložili smo Glavan i ja Soriću nekoliko popratnih događanja, a prvo je bilo organizirano već 10. veljače isto u Muzejskom prostoru – okrugli stol na temu autorstva u domaćem stripu.
Uvodna izlaganja na okruglom stolu čiji je naslov bio „Autorstvo – prinuda ili izbor“ imali su, kako je pisalo u najavi, (tada) mladi povjesničari umjetnosti i strip publicisti Zlatko Gall iz Splita, Momčilo Rajin iz Beograda, te Darko Glavan i Veljko Krulčić iz Zagreba.
Koliko je samo održavanje okruglog stola bilo „važno“ kazuje podatak da su izlaganja spomenutih uvodničara objavljena na pune dvije stranice (na duplerici) u kulturnjačkom časopisu „Oko“ (Zagreb), te da je o njemu izvještavao i „Vjesnik“ i Radio Zagreb, ali i drugi.
Dan nakon okruglog stola, na kojem je kao promatrač i sam nazočio, Ante Sorić me je pozvao k sebi u sobu i predložio mi da napišem „koncepciju“ za neko događanje vezano za strip koje bi se organiziralo u Muzejskom prostoru.
Prisjećam se da sam imao na raspolaganju jako kratki rok (pretpostavljam da se Soriću žurilo zbog prijave na neki od „natječaja“ u kulturi, funkciju „šefa“ hrvatske kulture tada je obavljao povjesničar umjetnosti i sveučilišni profesor Božidar Gagro).
No, dobio sam – kako se kaže – potpunu „slobodu“.
Za nekoliko dana „osmislio“ sam, jednim dijelom i naivno, preambicioznu manifestaciju koja je trebala imati međunarodni karakter, a za koju sam već u nazivu htio da bude prepoznatljiva (i u stripovskom i u širem kulturnom „kontekstu“), pa se ime ne samo legendarnog, nego i genijalca umjetnosti stripa Andrije Maurovića nametnulo nekako samo po sebi. Osim toga, usputno da spomenem kako je Mirko Ilić predlagao da se Muzejski prostor bavi ostavštinom pokojnog majstora, pa je – koliko se sjećam – poklonio originale koje je imao u svom vlasništvu!
Na kraju od „Dana Andrije Maurovića“, niti od nekog drugog strip-festivala u socijalizmu nije – uz izuzetak vinkovačkog – bilo ništa. Mi smo ipak u okviru izložbe „Hrvatski strip 1867. – 1985.“ uspjeli u Muzejskom prostoru promovirati knjigu „Strip, poreklo i značaj“ Svetozara Tomića (u izdanju novosadskog „Foruma“), te ono najvažnije kao njen svojevrsni „drugi dio“ ili „prošireni nastavak“ – organizirati izložbu „Strip u Jugoslaviji 1866. – 1986.“ u Jugoslavenskom kulturnom centru u Parizu (svibanj – lipanj 1986.).
Neovisno od toga, kao štiklec da spomenem kako sam istog tog ljeta u francuskom gradiću Ajaccio (na Korzici) na tamošnjem festivalu stripa „Telebedicine“ napravio izložbu „Jugoslavenski strip danas“; a slijedećeg proljeća (1987.) pripremio izložbu „Jugoslavenski strip na temu sporta“ koja je najprije bila postavljena u Beogradu (u striparnici „Magaza“), a kasnije je prenesena u Zagreb. Izložba je bila organizirana pod patronatom kratkotrajne strip-revije „Oscar“ (nakladnik „Čvor“ iz Bjelovara, nažalost izašla su samo četiri broja, istina u mjesečnom ritmu) čiji sam bio urednik.
Što se pak tiče mog Prijedloga za „Dane Andrije Maurovića“ njega prenosim, kao povijesni dokument (koji postoji u rukopisu) u integralnom obliku:
Ove 1986. godine navršava se 85-a godišnjica rodjenja i peta godišnjica smrti Andrije Maurovića, bez konkurencije daleko najznačajnijeg jugoslavenskog autora stripa i jednog od najznačajnijih u evropskoj i svjetskoj povijesti stripa.
To bi mogao biti neposredni „simbolički“ povod da Muzejski prostor organizira Medjunarodni festival stripa “Dani Andrije Maurovića”, prvi te vrste u Jugoslaviji i na Balkanu.
Mišljenja sam da bi takva jedna manifestacija bila ujedno veliki korak ka realizaciji ideje da Muzejski prostor preuzme brigu oko cjelokupne ostavštine tog velikog umjetnika.
Festivali stripa su uobičajeni u mnogim zemljama. U Jugoslaviji takvih manifestacija i nema, ako izuzmemo Salon u Vinkovcima koji se nažalost svodi na 2-3 izložbe stripa i na nekoliko popratnih predavanja.
“Dani Andrije Maurovića” su kulturološki veoma važna manifestacija, koja bi zasigurno imala veliki medijski i drugi odjek. To više što strip u našoj zemlji dobiva sve više na značaju i popularnosti.
Manifestacija “Dani Andrije Mauroviće” bi trebala trajati jedan vikend – od petka (eventualno četvrtka) do nedjelje – a izložbe bi bile produžene tjedan ili više dana.
Predlažem termin u mjesecu rujnu ili prvoj polovici listopada 1986. godine.
Okvirni prijedlog izložbi:
1.) Velika retrospektivna izložba Andrije Maurovića (stripa, slikarstva, ilustracije)
2.) Izložba jugoslavenskog sportskog stripa – u povodu Univerzijade (u suradnji sa Univerzijadom)
3.) Beogradski strip 1935. – 1985. (izložba je već priredjena, treba je samo prenijeti u Zagreb)
4.) Novi kvadrat – izložba stripa grupe čija se 10-a godišnjice osnivanja upravo 1986. navršava (u suradnji s omladinskim listom “Polet” i RK SSOH)
5.) Izložba stripa jednog značajnog francuskog autora – npr. Enki Bilal, Paul Gillona, Jean Claude Mezieresa (u suradnji s Francuskim kulturnim centrom)
6.) Izložba stripa jednog značajnog talijanskog autora – npr. Hugo Pratt, Attilio Micheluzzi, Milo Manara, Guido Crepax, Sergio Toppi (u suradnji s talijanskim kulturnim centrom)
7.) Yu Tarzan – izložba stripa novosadskih autora koji crtaju Tarzana za svjetsko tržište (u suradnji s “Forum” Novi Sad)
8.) Izložba stripa „Tom i Jerry“ – koga crtaju domaći autori (u suradnji s “Vjesnik” Zagreb)
9.) Izložba jugoslavenske strip-publicistike
10.) Izložba strip-izdanja značajnog talijanskog izdavača – npr. “Ivaldi”, “Comic Art” (u suradnji s Talijanskim kulturnim centrom)
11.) Izložba ilustracija Željka Paheka – jednog od vodećih jugoslavenskih ilustratora (u suradnji s “Dečje nevine” Beograd)
12.) Hommage Grgi (izložba stripa i karikature Ice Voljevice)
13.) Izložba “Dnevnik”-ovih stripova (u suradnji s “Dnevnik” Novi Sad)
14.) Izložba slovenskog stripa (u suradnji s “Klub devete umetnosti” Ljubljana)
15.) izložba stripova učenika zagrebačkih osnovnih škola
Od ovih predloženih izložbi jedna bi po opsegu bila vrlo obimna (Andrije Maurovića), dvije bi bile velike (Jugoslavenskog sportskog stripa i Beogradski strip 1935. – 1985.), jedna srednje veličine (Novi kvadrat), a preostalih jedanaest bi bile manjeg obima. Takva koncepcija s različitim obimom izložbi je uobičajena praksa na drugim festivalima stripa u inozemstvu.
Druge popratne manifestacije
1.) Simpozij na temu “Život i djelo Andrije Maurovića” (sudionici iz Zagreba, Beograda, Novog Sada i drugih mjesta koji bi sa raznih strana osvijetlili problematiku Maurović)
2.) Jedan ili dva okrugla stola (npr. na temu „Jugoslavenski strip danas i perspektive“ – sudjelovali bi predstavnici izdavača, autori, novinari i publika)
3.) Predavanja
4.) Promocija novih knjiga, monografija, albuma
5.) Razgovor novinara i publike sa stranim autorima koji imaju samostalne izložbe, s Pahekom i drugima
6.) Konferencija za štampu
Pored toga na nekoliko videa neprekidno bi se prikazivali filmovi nastali prema stripovima (npr. „Superman“, „Annie“, „Flash Gordon“, „Konan“, „Fritz the Cat“, „Heavy Metal“, „Asterix“ itd).
Poseban dio programa bi bili filmovi nastali prema stripu, a koji još nisu doživjeli jugoslavensku kino-distribuciju.
Drugi program mogao bi biti program jugoslavenskih filmova (na osnovu kojih su nastali stripovi ili obrnuto – filmova prema kojima su kasnije crtani stripovi („Mirko i Slavko“, „Kapetan Leši“, „Aleksa Dundić“, „Otpisani“, „Valter brani Sarajevo“, „Kekec“, „Diverzanti“, „Most“ i sl.) u jednom od zagrebačkih kina (npr. “Jadran”).
Ta revija bi trajala 1-2 dana, a u predvorju kina napravila bi se izložba stripa na tu temu (u suradnji s RO “Kinematografi”).
Organizirala bi se i velika prodajna izložbe jugoslavenskih strip-izdanja (revija, albuma, knjiga…) – u suradnji sa svim izdavačkim kućama u našoj zemlji.
Princip identičan koji se primjenjuje na beogradskom Sajmu knjiga i zagrebačkom Interliberu.
Na manifestaciji “Dani Andrije Maurovića” Muzejski prostor kao organizator dodjelio bi jednu nagradu za strip. U tu svrhu imenovao bi se stručni žiri.
Uz sav kulturološko-društveni značaj ovakve jedne manifestacije (pritom bi se npr. mogle organizirati strip-radionice, prodaja originalnih strip-tabli u svrhu Univerzijade ili neke druge društvene institucije), ona bi imala veliki medijski značaj, a bila bi i komercijalnog karaktera.
Naplaćivao bi se ulaz, a s izdavačima i strip-kolekcionarima dogovorilo bi se da plate određenu naknadu za prodaju svojih strip-publikacija.
Muzejski prostor mogao bi štampati razglednice, postere, bedževe i slično za prodaju. Isto tako bi se prodavali katalozi.
Predlažem da se štampa jedan centralni katalog i nekoliko manjih. Te manje kataloge-depliane bi štampali izdavači ili institucije s kojima bi se organizirala dotična izložba. To nisu velika sredstva, a njima bi predstavljala i propagandnu akciju.
Kao suorganizatori i pokrovitelji takve jedne manifestacije mogli bi se angažirati različite organizacije, npr. u rasponu od JAT-a do Školske knjige, Zagreb i SIZ-a kulturu.
Dio izložbi bi bilo u mogućnosti prenijeti u inozemstvo, na međunarodne festivale stripa, a neke i diljem naše zemlje. Npr. Izložba jugoslavenskog sportskog stripa mogla bi se prenijeti u sve gradove u kojima će se organizirati dio takmičenja Univerzijade itd.
Sve predložene izložbe i druge priredbe eventualne manifestacije “Dani Andrije Maurovića” uvjeren sam da se uz trud mogu bez problema realizirati.
Inače u slučaju realizacije ove manifestacije predloženi program bi se mogao eventualno korigirati i podešavati, tj. na njemu bi i dalje trebalo raditi.
