Većina dosadašnjeg bavljenja poviješću hrvatskog stripa u najvećem
dijelu se odnosi na djela koja su bila objavljivana u listovima koji su se titulirali
kao strip-izdanja.
Posebice se to odnosi na razdoblje iz 50-ih i 60-ih godina. Prema dosad
napisanim studijama i tekstovima, stripova gotovo da i nije bilo, a da su igdje
objavljeni, osim u „Vjesnikovom zabavnom tjedniku“, „Petku“, „Horizontovom
zabavniku“, „Miki stripu“, „Strip reviji“, „Strip-Stripu“ i najdugovječnijem
izdanju – „Plavom vjesniku“.
Naravno, iznimka je razdoblje ranih 50-ih kada je strip počeo dobivati
svoj legimitet na stranicama „Pionirske zastave“, „Pionira“, „Ilustriranog
vjesnika“, „Horizonta“ i još ponegdje, a što je sve više-manje i zabilježeno.
Međutim, stripovi koji su izlazili u „nestripovskim“ izdanjima nisu
zabilježeni. Ili su spominjani onako usput. Kao da su manje vrijedni i manje
značajni dijelovi i rukavci u povijesti naše devete umjetnosti.
Time je prema njima učinjena velika nepravda!
Kako prema samim pojedinim autorima i ostvarenjima, tako i prema
domaćem stripu u cjelini.
Povijest hrvatskog stripa bez valoriziranja stripova koji su u ta dva
desetljeća objavljeni na stranicama „Vjesnika“, „Glasa Slavonije“, „Narodnog
lista“, „Slobodne Dalmacije“, „Večernjeg lista“, „Glasa Istre“; humorističkog
tjednika „Kerempuh“; dječjih listova „Djeca za djecu“, „Modra lasta“, „Galeb“,
„Mali koncil“; serijskih publikacija „Vjesnik u srijedu“, „Naša smotra“ i niza
drugih je – nepotpuna!
Nepotpuna je i povijest ako se preskoči niz likovnih i primijenjenih
umjetnika koji su ili jednokratno ili u nekoliko navrata „gostovali“ kao autori
stripova, što sve čini baštinu našeg stripa.
Isto se odnosi i na suradnju koju su naši stripaši imali s izdanjima iz
Gornjeg Milanovca, Beograda i Sarajeva.
Suradnja koja je ostvarena sa srpskim izdavačima je fragmentarno i
poznata, ali ono što je objavljeno od naših autora u Bosni i Hercegovini 50-ih i
60-ih godina je nažalost ostalo „zaboravljeno“. To jest – nije ni istraženo!!!
Jedna od “praznina” iz povijesti hrvatskog stripa je neobični, ali zanimljivi
pustolovni strip “Mirko Perušina” scenariste Mladena Bjažića i crtača Željka
Drakulića, objavljen u sarajevskom dječjem tjedniku „Male novine“ u prvoj
polovici 1963.
Za oba dva spomenuta autora, to je bio “debi” u stripu!?
Do 2010. ovo ostvarenje je bilo apsolutna nepoznanica, a te godine jedna
tabla “Mirka Perušine” je bila izložena na izložbi u knjižnici “Juraj Šižgorić”
(Šibenik) koja se bavila strip-stvaralaštvom Mladena Bjažića.
Neposredan povod izložbi je Bjažićeva nagrada „Andrija Maurović“ za
životno djelo u hrvatskom stripu.
“Mirko Perušina” nije bio samo prvi, nego i jedini „izlet“ u medij stripa
Željka (Želimira) Drakulića, koji je 60-ih i 70-ih godina XX. stoljeća u široj
javnosti bio poznat kao tv režiser i autor televizijskih lutka-filmova, rođenog
u Sarajevu, a preminulog 2001. u Bedekovčini.
“Male novine” su bile namijenjene učenicima viših razreda osnovne
škole, imale su distribuciju po cijeloj tadašnjoj državi, koja je dobrim dijelom išla
putem pretplate. List je imao „savezni“ karakter, izlazio je u roto-tehnici, te je
među svim ondašnjim listovima za djecu (i za mladež) imao najveću tiražu.
Te 1963. „Male novine“ tiskale su se u 200-220 tisuća primjeraka, što
znači kako je strip tandema Bjažić – Drakulić po pojedinom broju bio dostupan
barem “masi” od pola milijuna, ako ne i više, malih čitatelja!
“Male novine” su svoj uspjeh među svojim abonentima temeljili na
raznolikosti sadržaja, uključujući i domaću prozu, ali i – strip!
Zaštitni znak stripa bila je serija “Mali partizan” crtača Abdulaha Kozića i
scenariste Alekse Mikića, književnika koji je pokrenuo i bio glavni urednik
“Malih novina”.
Vratimo se, međutim, „Mirku Perušini“.
U “Malim novinama” u br. 739 (datum 21.siječanj 1963.) pojavila se
slijedeće najava:
NAŠ NOVI DOMAĆI STRIP „MIRKO PERUŠINA“!
Pošto je jedna epizoda stripa “Mali partizan” završena, objavljujemo naš
novi strip domaćih autora: Mladena Bjažića (tekst) i Ž. Drakulića (crteži). Ovaj
strip upoznaje vas sa hrabrošću i poštenjem naših moreplovaca s istočne obale
Jadrana koji su krstarili morima u doba kada su gusari bili isto tako opasni kao i
podmukle čudi vodene stihije. Mirko Perušina, mladi senjski kapetan, i Ratko
Alagić, ljekar, jedini su preživjeli nakon brodoloma jedrenjaka “Nehaj”. Spasio ih
je brod trgovca Batiste iz Pize, koji je plovio iz Amerike u Martinik…
U narednih 20 brojeva “Malih novina” čitatelji su na duplerici lista mogli
pratiti pustolovine te dvojice pomoraca.
S obzirom da je priča bila naslovljena “Zarobljenik Ajaksa”, kako i s
obzirom na njezinu dramaturgiju, brojnost likova i zaplete koji su se mogli
razvijati, odnosno voditi u različitim smjerovima, melodramatičnost, te da je
na posljednjem crtežu zadnjeg nastavka pisalo “kraj epizode” može se
pretpostaviti da je “Mirko Perušina” bio zamišljen kao strip-serijal koji će se
protezati kroz više epizoda…
Nažalost, sve je ostalo na toj jednoj priči, na tih 21 nacrtanih tabli,
otisnutih na trobojnoj roto-štamparskoj tehnici, a koji je krajem prošle godine
otisnuta u formi spomenar albuma udruge „Art 9“ iz Zagreba u tvrdom uvezu.
Koliko je samom Bjažiću bilo stalo do stripa, rječito govori slijedeći detalj
punih pola stoljeća uspio je sačuvati original scenarija pisanog na pisaćoj
mašini.
Družeći se i prijateljevajući s njim, naravno da sam Mladena podstaknuo
da se prisjeti i ovog stripa.
S obzirom na protok vremena, Bjažić se nije sjećao svih detalja oko
“Mirka Perušine”, ali pretpostavljao je da mu je kao suradniku “Malih novina”
(uglavnom s prozom) predložen – strip! Njegov je zadatak bio da napiše scenarij
i da pronađe crtača koji će njegovu priču likovno vizualizirati. Siguran je bio,
pak, kako je ime glavnog junaka “posudio” od svog prijatelja i suradnika na TV
Zagreb – snimatelja Marija Perušine.
Mladen Bjažić je tih ranih 60-ih bio urednik dječjeg programa. Jedan od
uredničkih projekata bila je prva igrana serija u povijesti zagrebačke televizije za
mlade “Stoljetna eskadra”, u kojoj su glavni junaci Kapetan Radan, njegov sluga
Medika i Radanova djevojka. Radnja ove povijesne serije je smještena između
i 19. stoljeća, odvijala se u Dubrovniku, Klisu, Portugalu, Africi, protagonist
su bili i uskoci, gusari, trgovci robljem i zlatom…
Podudarnosti sa stripom “Mirko Perušina” i njegovom fabulom se sami
po sebi nameću!
Bjažić je ujedno bio i jedan od koscenariste “Stoljetne eskadre”, zajedno s
Zvonimirom Furtingerom, Krešom Novoselom, Danijelom Marušićem i
Zvonimirom Bajsićem.
Kao urednik TV Zagreb, Bjažić se upoznao s Željkom Drakulićem, koji se –
uza ostalo – bavio slikarstvom i crtanjem… Likovno obrazovanje stekao je poslije
rata u Školi za primijenjenu umjetnost kod profesora Tomislava Krizmana.
Strip je u to vrijeme bio u velikoj ekspanziji… i otud je vjerojatno došlo do
njihove zajedničke suradnje na “Mirku Perušini”…
Koliko su Bjažić, ali i ostali zagrebački strip umjetnici tog razdoblja
(Neugebauer, Radilović, Beker, Dovniković, Maurović, Voljevica, Delač,
Reisinger…), svojom imaginacijom, žanrovskim opredjeljenjem, pa i samom
kvalitetom činili “vrh” europske produkcije tog vremena, rječito kazuje i slučaj
stripa “Mirko Perušina”.
Odnosno da između „Mirka Perušine“ i “Riđobradog gusara” (odnosno,
“Demona sa Kariba” kako se isti kod nas prevodio) postoji tematska i žanrovska
sličnost – dileme nema!
A, kada je osmišljavao “Stoljetnu eskadru” i “Mirka Perušinu” Bjažić nije
imao pojma da je u Parizu 1959. godine pokrenut strip-magazin “Pilote”, čiji je
jedan od udarnih materijala od samog početka bio upravo taj strip belgijskih
umjetnika, scenariste Jean Michael Charliera i crtača Victora Hubinona…
Usput budi rečeno, Charlier, Hubinon i Bjažić su bili ista generacija – svo
troje su rođeni 1924. godine!
