Salon jugoslavenskog stripa, čije je prvo izdanje bilo u Vinkovcima 1984., bio je zamišljen i komunikacijski brendiran kao bijenalna manifestacija koja se trebala održavati svake druge (parne) godine.
Međutim, „uspjeh“ i veliki medijski odjek spomenutog premijernog Salona, kao i činjenica da se je 1985. godine „navršavalo“ pola stoljeća domaćeg stripa – razlozi su bili što je krajem proljeća pala odluka da se te jeseni ipak organizira Drugi salon jugoslavenskog stripa. Organizatoru prvog Salona, (lokalnom) Radničkom sveučilištu „Nada Sremec“ (kojeg je vodio Milan Obajdin), kao ravnopravni suorganizator se je priključio – upravo tada osnovano – Društvo autora stripa SR Hrvatske, čiji je predsjednik bio Jules Radilović, a zamjenik Krešimir Zimonić.
Naravno, Drugi salon jugoslavenskog stripa nije bila jedina manifestacija koja je trebala obilježiti godinu „jubileja“ domaćeg stripa.
U Beogradu je tog proljeća u Studentskom kulturnom centru postavljena izložba „Beogradski strip 1935 – 1985“ (kustosa Zorana Đukanovića i Zdravka Zupana); u zagrebačkoj galeriji „Nova“ se pripremala izložba „Zagrebački strip 1935 – 1941“ (kustos moja malenkost – Veljko Krulčić), održana je od 3. do 22. listopada; novosadski „Forum“ je privodio završetku svoju kapitalnu „Povijest jugoslovenskog stripa 1“ (autora Slavka Draginčića i Zdravka Zupana), te je pripremao specijalni broj „Spunk novosti“ posvećen upravo jubileju domaćeg stripa; pulska „Istarska naklada“ je najavila pokretanje monografske edicije „Majstori jugoslavenskog stripa“ (kao prvi naslov u nizu planiralo se izdanje posvećeno Andriji Mauroviću, koje je izdano 1986., a drugi naslov je trebao biti „Neugebauer“), te objavljivanje tematskog broja svog časopisa „Istra“ u cijelosti posvećenog stripu, etc, etc…
Bilo kako bilo, bez obzira na mizerna financijska sredstva koja su organizatorima stajala na raspolaganju i kratkoću vremena same organizacije, Drugi salon jugoslavenskog stripa je održan u gradu na rijeci Bosut posljednjeg vikenda rujna (od 27. do 29.) 1985.
Pokrovitelji Salona bile su četiri izdavačke kuće koje su u svom portfoliu izdanja imale i – stripove: novosadski „Forum“ i „Dnevnik“, gornjomilanovačke „Dečje novine“ i zagrebački „Vjesnik“.
Zašto im se nisu priključili sarajevsko „Oslobođenje“ (nakladnik „Strip arta“), beogradska „Politika“ (izdavač „Politikina zabavnika“) i „Borba“ (s više strip-izdanja) nije nam bilo poznato tada, a niti je danas.
U Vinkovce je došlo nešto više od sedamdesetak autora, crtača i scenarista, urednika i novinara, što je u odnosu na godinu ranije predstavljao ponešto skromniji odaziv.
Glavni gost Salona bio je doajen i pionir beogradskog, srpskog i jugoslavenskog stripa Đorđe Lobačev, koji je svoje prve stripove počeo objavljivati još 1935. godine, a koji je u Vinkovce došao iz Lenjingrada, iz svoje „prave“ domovine Sovjetskog Saveza kamo se preselio 50-ih i živio do smrti, ali vezu s Beogradom i Jugoslavijom nije prekinuo.
Lobačevu, tada u 76 godini života, je dodjeljen Gran Prix Salona – nagrada za životno djelo. Primio ju je sa suzama radosnicama. Samu nagradu mu je uručio (prošlogodišnji) laureat Jules Radilović, kojemu je Vjesnikova Redakcija Romana i stripova organizirala promociju albuma „Partizani“.
Stari majstor je bio prisutan sva tri dana Salona, davao mu je zapravo i glavni „ton“ – neumorno je crtao posvete i davao intervjue, razgovarao sa svakim tko bi mu se obratio, evocirao uspomene, razmjenivao iskustva sa svojim kolegama stripašima…
Inače, Lobačevu i Walteru Neugebaueru (u odsutnosti) je „Forum“ dodjelio kao „jedinim živućim autorima iz pionirskog perioda domaćeg stripa“ specijalne plakete.
Osim njih dvoje, podsjećam – tada su od „pionira“ domaćeg stripa (autora koji su počeli stvarati u godinama prije Drugoga svjetskoga rata i time se i kasnije nastavili baviti) živući još bili Norbert Neugebauer, Marcel Čukli, Ivo Kušanić, pa i Žika Mitrović (poznati filmski redatelj), ali pustimo to sada na stranu.
U Vinkovcima je postavljena bila i izložba „50 godina jugoslavenskog stripa“. Na njoj je bilo zastupljeno 170-ak crtača iz cijele tadašnje Jugoslavije, ali bez obzira na brojnost umjetnika koji su se bavili stripom i koji su (u tolikom broju) predstavljeni na jednom mjestu, osobno sam izložbom bio – nezadovoljan!
To nezadovoljstvo sam javno iskazao tekstom koji je objavljen u „Sedam dana“ – subotnjem prilogu dnevnog lista „Vjesnik“ (4. listopada 1985.). Moje nezadovoljstvo ticalo se nepostojanje „ključa“ za uvrštavanje autora u samu izložbu – najveća izložba stripa ikada organizirana na ovom prostoru; zatim što većina izložaka nije bila popraćena odgovarajućom atribucijom (naziv samog stripa, imena scenarista i crtača, mjesto i godina objavljivanja); što su neki autori (npr. Žarko Beker i Vlado Delač) bili predstavljeni isješcima – stranicama novina s njihovim stripovima, a ne originalima (za koje sam pouzdano znao da postoje, odnosno da bi ih sami autori ili njihovi nasljednici s zadovoljstvom ustupili za izlaganje u Vinkovcima); te što neki od „relevantnih“ autora nisu dobili svoje mjesto niti na izložbi, niti su spomenuti u katalogu.
Jedan od njih je, recimo, bio i Albert Kinert (crtao je stripove u „Pokretu“, „Zabavniku“, „Kerempuhu“);slikar i grafičar, profesor na likovnoj akademiji, inače – rođeni Vinkovčanin!
Bez obzira na moje kritičke žaoke, najvažnije je bilo da se Salon ipak uspio održati i da se nije prekinuo njegov kontinuitet! Osim toga, bio je solidno medijski popraćen.
Neovisno od toga, odlična je pak bila ideja organizatora da se dodjele Priznanja za dugogodišnji doprinos jugoslavenskom stripu.
Problem je, po meni, nastao zbog toga što su se na kraju organizatori odlučili dodjeliti „samo“ pedeset priznanja (za tih prvih 50 godina domaćeg stripa) živućim autorima, zapravo još više zbog „izbora“ samih „zaslužnih“ i onih koji su u tom „izboru“ bili zaobiđeni.
Abecednim redom objavljujem dobitnike Priznanja.
Od crtača, to su bili: Žika ATANACKOVIĆ, Ivica BEDNJANEC, Žarko BEKER, Radivoj BOGIČEVIĆ, Radovan DEVLIĆ, Milorad DOBRIĆ, Saša DOBRILA, Borivoj DOVNIKOVIĆ, Nedeljko DRAGIĆ, Ljubomir FILIPOVSKI, Kostja GATNIK, Frano GOTOVAC, Aleksandar HECL, Dragan KALMAREVIĆ, Miljenko KAPETANOVIĆ, Branislav KERAC, Ivica KOLJANIN, Abdulah KOZIĆ, Miloš KRNJETIN, Ivo KUŠANIĆ, Đorđe LOBAČEV, Ješa MILANOVIĆ, Nikola MITROVIĆ – KOKAN, Miki MUSTER, Walter NEUGEBAUER, Brana NIKOLIĆ, Petar RADIČEVIĆ, Jules RADILOVIĆ, Sibin SLAVKOVIĆ, Lazar STANOJEVIĆ, Zdravko SULIĆ, Zdenko SVIRČIĆ, Božidar VESELINOVIĆ, Ico VOLJEVICA i Krešo ZIMONIĆ.
Od scenarista: Rudi ALJINOVIĆ, Marcel ČUKLI, Zvonimir FURTINGER, Ciril GALE, Milorad JANKOVIĆ, Đorđe LEBOVIĆ, Aleksa MIKIĆ i Norbert NEUGEBAUER.
Od strip-kritičara i publicista: Žika BOGDANOVIĆ, Bojan ĐUKIĆ, Mladen HANZLOVSKY, Vera HORVAT – PINTARIĆ, Ranko MUNITIĆ, Ervin RUSTEMAGIĆ i Zdravko ZUPAN.
Napominjemo, to je moja osobna „kategorizacija“ (crtača, scenarista, kritičara), a ne od strane organizatora.
Da sam, recimo ja bio u mogućnosti da odlučujem o dobitnicima „priznanja“, zasigurno bih inzistirao, tj. čvrsto bih stajao iza prijedloga da se ona dodjele i najzaslužnijim urednicima, poput Srećka JOVANOVIĆA („Dečje novine“), Mladena BJAŽIĆA („Plavi vjesnik“), Svetozara TOMIĆA („Stripoteka“ i druga izdanja „Foruma“ – njemu je, na Salonu, promovirana knjiga „Strip, poreklo i značaj“!?), Nikole LEKIĆA („Politikin zabavnik“), Slavka DRAGINČIĆA („Stripoteka“), zašto ne i Peri KVESIĆU („Polet“)?…
Od kritičara-publicista u nijednom slučaju ne bi preskočio imena kao što su Zlatko POSAVAC i Darko GLAVAN, od scenarista Slobodana OBRADOVIĆA i Nikšu FULGOZZIJA…
Ili, zar su zaista Oto REISINGER („Štefekove pustolovine“), Lazar SREDANOVIĆ („Dikan“), Igor KORDEJ, Mirko ILIĆ ili npr. Ninoslav KUNC u svojem strip stvaralaštvu do tada zaista bili „manje kvalitetni“ i „ manje važni“ od svih gore nabrojanih 35 crtača?!
Naposlijetku, gdje je tu „priznanje“ za Desimira ŽIŽOVIĆA – BUINA (crtača „Mirka i Slavka“, daleko najtiražnijeg jugoslavenskog stripa svih vremena)?!
Jasno mi je da su se organizatori u svojim odlukama jednim dijelom „morali“ voditi razmišljanjem o zastupljenosti i tzv. republičkog „ključa“ (autori iz svih republika), ali problem zaista nije bio u autorima koji su bili iz Skoplja, Ljubljane, Sarajeva… a koji su dobili priznanje.
Problem je bio u jednom, ali ključnom detalju – besmislenom inzistiranju na simbolici – „50 zaslužnika za 50 godina stripa“, jer se time napravila neopravdana, pa i falsificirajuća vrijedonosna ljestvica crtača, scenarista, publicista…
Organizaciono-radni odbor Salona koji je po prvoj ideji trebao odlučivati kojim će autorima pripasti „priznanje“, a kojima neće, činili su: Midhat Ajanović, Slavko Draginčić, Ljubomir Filipovski, Ciril Gale, Ivan Lončar – Žan, Zoran Đukanović, Milan Obajdin, Krešimir Zimonić, Pavle Lugarić, Jules Radilović, Sibin Slavković, Momčilo Rajin, Mata Bošnjaković, Danijel Deme, Himzo Nuhanović, Zdravko Zupan, Bojan M. Đukić i Vjekoslav Ivezić.
Na kraju se ispostavilo da se „zbog kratkoće vremena“ organizaciono-radni odbor niti jedanput nije sastao, nego da je spomenutu odluku donijelo Društvo autora stripa SR Hrvatske.
Ja sam tada bio član predsjedništva Društva (jedan od desetorice), ali nisam sudjelovao u odlukama, štoviše sve do dolaska u Vinkovce nisam bio upoznat da se DAS time bavio.
P.S.
Tiskan je i katalog u nakladi od 500 primjeraka, za kojeg je uvodni tekst napisao Mata Bošnjaković: „50 godina jugoslavenskog stripa: između prezira i antologije“.
U katalogu su poimence objavljena imena autora koji su crtali stripove, pisali scenarije ili su uopće pisali o stripu.
Kazalo autora objavljujemo u integralnom obliku, s obzirom da se je prvi put napravio takav jedan abecedarij, koji danas ima dokumentacijsku vrijednost.
KREIRALI SU STRIPOVE: Midhat AJANOVlĆ, Živorad ATANACKOVIĆ, Ivica BEDNJANEC, Žarko BEKER, Stanko BEŠLIĆ, Ferdo BIS, Leontije BJELSKI, Radivoj BOGIČEVIĆ, Dragan BOSNIĆ, Milan BUKOVAC, Mesud BUŽlMKlĆ, Alem ĆURIN, Adam ČURDINJAKOVIĆ, Vladimir DELAČ, Goran DELIĆ – Dela, Radovan DEVLlĆ, Dušan DIMITROV, Milorad DOBRlĆ, Saša DOBRILA, Ivan DOROGI, Borivoj DOVNIKOVIĆ – Bordo, Nedjeljko DRAGIĆ, Bojan ĐUKIC, Mladen ĐUROVIC, Laslo ĐUROVSKI, Ljubomir FILIPOVSKI, Ivan FLEGAR, Branko GAVRlĆ, Kostja GATNIK (Magna Purga), Frano GOTOVAC, Željko GRAF, Zlatko GRGIĆ, Radivoj GVOZDANOVlĆ, Aleksandar HECL, Brane HECL, Vladimir HERCEG, Miško HRDLIČKA, Mirko ILIĆ, Boro IVANDIĆ, Vjekoslav IVEZlĆ, Slobodan IVKOV, Gani JAKUPI, Đuka JANKOVIĆ, Zoran JANJETOV, Pande JAREVSKI, Mile JOVANOV, Bogdan JOVANOVlĆ, Brana JOVANOVIĆ, Dragoš JOVANOVlC – Fera, Dragan KALMAREVlĆ (EBNER), Miljenko KAPETANOVlĆ, Marjan KAMILOVSKI, Branislav KERAC, Helena KLAKOČAR, Aleksandar KLAS, Boris KOLAR, Leo KOLERC, Ivica KOLJANIN, Igor KORDEJ, Božo KOS, Bojan KOVAČEVIC, Zoran KOVAČEVIC, Mihajlo KOSTADINOV, Nikola KOSTADINOVIĆ, Abdulah KOZlĆ, Neksat KRASNICI, Miloš KRNJETIN, Vladimir i Miodrag KRSTlĆ, Novica KRULJEVIC, Tonči KULJlĆ, Ninoslav KUNC, Ivan KUPINSKI, Ivo KUŠANlĆ, Konstantin KUZNJECOV, Sebastijan LEHNER, Mladen LEGIN, Đorđe LOBACEV, Ivan LONČAR – Žan, Željko LORDANlĆ, Jovica MARIČlĆ, Darko MARKOVlĆ, Miša MARKOVlĆ, Moma MARKOVlĆ, Rade MARKOVlĆ, Joško MARUŠIĆ, Nikola MASLOVARA – Masli, Dubravko MATAKOVIĆ, Andrija MAUROVIĆ, Petar MESELĐIJA, Andrej MESOJEDEC, Emir MEŠlĆ, Radić MlJATOVIĆ, Ješa MlLANOVIĆ, Milan MILETlĆ, Ljubomir MILOJEVlĆ – Ljubac, Božidar MlLOJKOVIĆ – Bam, Rajko MILOŠEVIĆ – Gera, Sergije MIRONOVlĆ GOLOVČENKO, Nikola MITROVIC – Kokan, Žika MITROVIĆ, Ahmet MUMINOVlĆ, Miki MUSTER, Miroslav NAĐ, Dejan NASTlĆ, Nikola NAVOJEV, Dejan NENADOV, Walter NEUGEBAUER, Brana NIKOLlĆ, Jovan NIKOLIĆ, Željko PAHEK, Josip PARMAKOVIĆ, Dragan PAVASOVlĆ, Boro PAVLOVIĆ, Feri PAVLOVIC, Slavko PEJAK, Radomir PERICA, Jelko PETERNEL, Ratomir PETROVlĆ – Raca, Branko PLAVŠlĆ, Zvonimir PLISKOVAC, Askanio POPOVlĆ, Ivica PULJAK, Petar RADlČEVlĆ, Julio RADILOVIĆ – Jules, Vjekoslav RADILOVIĆ, Hrvoje RADOVANOVlĆ, Vujadin RADOVANOVlĆ, Aleksije RAHNHER, Oto REISINGER, Dušan RELJIĆ, Milan RISTOVIĆ, Dragan SAVlĆ, Miroslav SINOVČlĆ, Kreško SKOZRET, Sibin SLAVKOVIĆ, Sergej SOLOVJEV, Lazar SREDANOVIĆ, Ratko SREZOVIĆ, Lazar STANOJEVIĆ, Zdravko SULlĆ, Zdenko SVIRČIĆ, Ivan ŠENŠIN, Matjaž ŠKULJ, Bojan ŠLEGL, Iztok ŠUŠTERŠIĆ, Aleksandar TIMOTIJEVIĆ, Milan TOMAS, Rade TOVLADIJAC, Igor TOŠEVSKI, Milan TRENC, Mladen TRNSKI, Božidar VESELINOVIĆ, Vladimir VESOVIĆ, Ico VOLJEVICA, Nenad VUKMIROVlĆ, Duda VUKOJEV, Dušan VUKOTlĆ, Ante VUKSAN, Ante ZANINOVIĆ, Gustav ZECL, Miroslav ZELJUG, Krešimir ZIMONIĆ, Željko ZORICA, Zdravko ZUPAN, Vladimir ŽERDINSKI, Stevica ŽlVANOV, Saša ŽIVKOVIC, Desimir ZlŽOVlĆ – Buin … i drugi.
PISALI SU SCENARIJE: Radmilo ANĐELJKOVlĆ, Neven ANTIČEVlĆ, Rudi ALJINOVIĆ, Petar ALERIĆ, Nenad BRIXY, Marcel ČUKLI, Slavko DRAGINČIĆ, Rastislav DURMAN, Dobrica ERIĆ, Marko FANČOVlĆ, Franjo M. FUIS, Zvonimir FURTINGER, Ciril GALE, Hrvoje HITREC, Milorad JANKOVIĆ, I. JORDANOVSKI, Krešimir KOVAČIĆ, Đurđica LABOVIĆ, Đorđe LEBOVlĆ, Aleksa MIKlĆ, Tahir MUJlČIĆ, Norbert NEUGEBAUER, Milan OSMAK, Lazar ODANOVIĆ, Svetozar OBRADOVlC, Slobodan PETROVIĆ, Dragan SAVIĆ, Branko VIDIĆ … i drugi.
PISALI SU O STRIPU: Rudi ALJINOVIĆ, Žika BOGDANOVIĆ, Mata BOŠNJAKOVIĆ, Drago ČENGIĆ, Ljiljana DOMIĆ, Slavko DRAGINČIĆ, Zoran ĐUKANOVIĆ, Bojan ĐUKIĆ, Ciril GALE, Zlatko GALL, Darko GLAVAN, Domagoj GREČL, Mladen HANZLOVSKY, Vera HORVAT – PINTARIĆ, Ahmet HRAPOVIĆ, Jure ILIĆ, Srba IGNJATOVIĆ, Ljubomir KLJAKIĆ, Veljko KRULČIĆ, Pero KVESIĆ, Pavle LUGARIĆ, Zvonimir MAKOVIĆ, Miroslav MARIĆ, Ranko MUNITIĆ, Nenad MOAČANIN, Tomislav OSMANLI, Zlatko POSAVEC, Momčilo RAJIN, Pavle RANISAVLJEVIĆ, Ervin RUSTEMAGIĆ, Dragan STOŠIĆ, Slavko ŠTERK, Bogdan TIRNANIĆ, Veselko TENŽERA, Momir TOMIĆ, Svetozar TOMIĆ, Igor VIDMAR, France ZUPAN, Zdravko ZUPAN… i drugi.
Nećemo o autorima i autoricama koji nedostaju (od „ljepšeg spola“ od crtačica jedino ime je gdja Helena Klakočar) u niti jednoj od tri kategorije, ali ipak ćemo „ispraviti“ dva propusta.
Dragan Kalmarević se nije potpisivao, niti je „Ebner“ – postojao je Marijan Ebner, rođeni Osječanin, koji se od kraja 30-ih do sredine 40-ih bavio stripom, najprije u Beogradu, pa u Zagrebu. Pavle Ranisavljević je zapravo pseudonim kojim se koristio Žika Bogdanović.
