Norbert Neugebauer – Nobika i Andrija Maurović upoznali su se sredinom 30-ih godina, vjerojatno kada su oboje surađivali u tjedniku „Oko“. Bez obzira što je Maurović od Nobike bio stariji šesnaest godina, njih dvoje su se otad družili, surađivali su u istim listovima (možda najintenzivnije u NDH-aškom „Zabavniku“), no nikad nisu zajednički radili na nekom stripu. Barem ne nekom koji bi bio i – objavljen!
Trebalo je proći punih četvrt stoljeća, da bi počeli zajednički stvarati stripove. A kada su krenuli nitko ih nije mogao „zaustaviti“, te su se nametnuli kao najvažniji stripaši prve polovice 60-ih godina.
Njihov prvi zajednički strip bio je „Kišova zagonetka“, koji je počeo izlaziti u „Plavom vjesniku“ krajem ožujka 1960. godine, a pet tjedana kasnije startao je i slijedeći projekt tandema Nobika – Maurović „Ukleti brod“.
Datum premijerne objave „Ukletog broda“ je 1. svibanj 1960. godine, a ujedno je to i prvi vis-a-vis susret čitatelja s jednim od Maurovićevih kolor stripova, za koje ja smatram da se mogu okarakterizirati kao „slikarski“.
Mjesto „susreta“ je zagrebačka revija „Mladi zadrugar“ (nominalno „revija školskog zadrugarstva“), ali tržišno orijentirana.
„Mladog zadrugara“ izdavala je „Zadružna štampa“.
Izlazio je na bakrotisku, a u svojoj je tiražnoj ekspanziji uvelike računao upravo na stripove, na premijerna ostvarenja domaćih autora.
Tako su na njegovim stranicama svoje stripove objavljivali Bordo Dovniković, Jules Radilović, Zvonko Lenner, Josip Parmaković, Zdenko Svirčić, Ivica Koljanin (iz Beograda), te – Andrija Maurović.
A osoba koja je vjerojatno bila „okidač“ ne samo za taj prvi, nego i za cijelu seriju Maurovićevih „slikarskih stripova“ bio je očito sam Norbert Neugebauer, tada 43-godišnjak, čovjek neiscrpne mašte i entuzijazma.
„Ukleti brod“ je u nastavcima u „Mladom zadrugaru“ izlazio punih godinu dana, zadnji nastavak tiskan je 4. svibnja 1961. Nije izlazio na cijeloj, nego najviše na pola stranice lista.
Urednik „Mladog zadrugara“ bio je inače Ivo Vukres.
Koliko je „Ukleti brod“ bio „drugačiji“ od ostalih stripova iz „Mladog zadrugara“ svjedoči zaglavlje, gdje su autori stripa dobili slijedeće „titule“ (pjesnika i slikara):
stihovi: N. Neugebauer, slika: A. Maurović
Inače, „Ukleti brod“ je adaptacija priče Wilhelma Hauffa – „Die Geschichte von dem Gespensterschiff“ (Priča o brodu duhova); jedne iz serije tzv. „istočnih priča“.
Te 1960. godine „Mladi zadrugar“ se tiskao u 40 tisuća primjeraka, a kada se fuzionirao s listom „Naša zadruga“, naklada mu je bitno porasla.
Jedan broj (iz ožujka 1961.) je bio odštampan u fascinantnih 107 tisuća primjeraka. Doprinos Andrije Maurovića i „Ukletog broda“ u tome zasigurno je bio velik. Koliko velik s ove distance je nemoguće precizno utvrditi, ali suvremenicima je strip ostao u trajnoj uspomeni.
No, bez obzira na sav trud tehničkog urednika lista i grafičara kuće „Vjesnik“ (u kojoj se „Mladi zadrugar“ tiskao), s obzirom na trobojnu tehniku, “Ukleti brod” se nije mogao savršeno reproducirati.
Tek u travnju 1983. u albumu „Dečjih novina“ iz Gornjeg Milanovca (urednik izdanja Slaviša Čirović, dok je za grafičku opremu bio zadužen Miroslav Radić) strip tandema Neugebauer – Maurović „Ukleti brod“ zasjao je u punom kolorističkom sjaju, jer je album tiskan u četiri boje u niškoj tiskari “Prosveta”. Naklada albuma bila je 10 tisuća primjeraka, a za autora predgovora bio je angažiran Darko Glavan.
Od albuma, trebale su proći pune 33 godine do novog pojavljivanja „Ukletog broda“ u besprijekornom likovnom i tiskarskom pogledu.
Dogodilo se to 2016. na stranicama sjajnog sarajevskog strip-časopisa „Bosona“ kojeg s punim entuzijazmom izdaje i uređuje Alija Balta.
Spomenimo naslove preostalih pet Maurovićevih „slikarskih“ stripova objavljenih u „Plavom vjesniku“ (između 1960. i 1963. godine): „Biser zla“, „Djevojka sa Sijere“, „Rankov odred“, „Uglomi, gospodar pećine“ i kao „kruna“ remek djelo – „Čuvaj se senjske ruke“, kojeg će 1983. prevesti i objaviti i francuski „Dargaud“ u formi broširanog albuma.
Kada spominjemo Neugebauera i Maurovića i razdoblje ranih šezdesetih ne možemo preskočiti ni njihovu adaptaciju „Gričke vještice“, koja je započela izlaziti na Silvestrovo 1960. godine u „Večernjem listu“ s velikom „pompom“ i nizom najava, a završila u položenim svescima „Strip-Stripa“.
Autor: Veljko Krulčić
