Sto dvadeseti dan po gregorijanskom kalendaru 1951. godine – nakon dana u kojem je u Santa Monici (L.A.) objavljeno da Oscar odlazi u Zagreb u ruke Dušana Vukotića za Surogat“ – najvažniji je datum u povijesti animacije na ovim prostorima.
Tog ponedjeljka, 30. travnja u kinu „Balkan“ održana je premijera prvog hrvatskog crtića „Veliki miting“.
Odnosno po prvi je put javnost mogla vidjeti rezultate napora skupine entuzijasta okupljene oko humorističkog tjednika
„Kerempuh“, skupine koja je takoreć po cijele dane i noći provodila za crtaćim stolovima i „iz ničega“, korak po korak, frem po frem… stvarala 20-minutni film i velikim se slovima upisala u povijest animacije i kinematografije na ovim, pa i na ponešto širim geografskim prostorima.
Dva dana ranije crtić je dobio dozvolu za javno prikazivanje, dozvola se izdavala u Beogradu.
Zajedno s premijerom „Velikog mitinga“ održana je i premijera igranog filma „Bakonja fra Brne“ Fedora Hanžekovića.
Naravno, “Bakonja” je bio zvijezda te kino-večeri, no “Veliki miting” je puno više od njega ostao upamćen po svom značenju i utjecaju.
Rođendan ne bi bio rođendan da ga se – barem simbolički – ne „proslavi“.
Prošle 2020. godine “proslavili” smo ga s jednim od rijetkih živućih neposrednih sudionika u stvaranju „Velikog mitinga“, od prvog do posljednjeg dana – Borivojem Dovnikovićem., u njegovom stanu u zagrebačkoj Dubravi, u ulicu Hrvatskog proljeća br. 36.
Osim Borde, od živućih umjetnika ili umjetnica na izradi „Velikog mitinga“ kao suradnica (dekerka) sudjelovala je i mlada Irena Vrkljan.
Iako je Bordo tada već šest mjeseci bio ušao u 90-u godinu života i iako je suvremenik pandemije svjetskih razmjera, na licu mjesta u njegovom stanu (hvala i njegovoj supruzi Vesni na “dobrim vibracijama”) po enti-put smo se mogli uvjeriti da je kod i za Bordu vrijeme gotovo i – stalo!
I dalje neumorno radi (svaki tjedan novu karikaturu za „Novosti“, jednom mjesečno strip za „Bijelu pčelu“ i štošta drugoga), evocira uspomene…
Iz svoje arhive pokazao nam je fotografiju nastalu prije 70. godina, negdje na sredini rada na „Velikom mitingu“ i prisjetio se anegdota sa braćom Neugebauer, Walterom i Norbertom, Vladom Delačem, Franom Vodopivcem, Fadilom Hadžićem („producentom“) i drugima…
Potekla je i koja suza…
Da, „Velikom mitingu“ nisu rijetki koji mu osporavaju značenje.
Za nas – „Veliki miting“ definitivno je „nulti datum“ hrvatske animacije, profesionalni začetak i profesionalni početak svega onoga što će u narednim godinama i desetljećima nastajati u mašti i u rukama naših genijalaca osme umjetnosti…
…Mimice, Marksa, Kristla, Dragića, Kostelca, Vukotića, Grgića, Kolara, Štaltera, Jutriše, Gašparovića, Boureka, etc, etc…
I što će imati odjeka u Europi i u svijetu, kao malo što je nastalo u tadašnjoj Jugoslaviji.
Koliko smo uspjeli primijetiti 69. rođendan „Velikog mitinga“ je potpuno ignoriran u medijima i od strane filmskog i kulturnog establishmenta.
Pitanje je zasto Zagreb film ili Hrvatska kinoteka (HDA) nisu na svoj kanal postavili “Veliki miting” i simbolički obilježili njegov rođendan!?
Nadajmo se da se to neće dogoditi i ove godine, kada se bude proslavljao njegov 70. rođendan.
Za neupućene, spominjem kako su autori nekih od važnijih tekstova o „Velikom mitingu“ Ranko Munitić, Joško Marušić, Petar Volk, Ivana Peruško, Fadil Hadžić, Daniel Rafaelić, Ivan Žaknić, Midhat Ajanović…
P.S.
Iako je ova kolumna prije svega vezana za strip, nadam se da mi poštovani čitatelji neće zamjeriti što ću s vremena na vrijeme napisati pokoji tekst i o animaciji, umjetnosti koja je i bliska i na neki način povezana sa stripom, tim prije što se većina stripaša prije ili kasnije bavila, u većoj ili manjoj mjeri, i – stripom!
Autor: Veljko Krulčić
