Podsjetnik na prvi poslijeratni osječki strip u nastavcima – „Udarnik Ratko“ Borde Dovnikovića
U osječkom dnevnom listu „Glas Slavonije“ od 25. prosinca 1945. godine (dakle, na prvi poslijeratni Božić, najveći kršćanski blagdan) objavljena su prva dva nastavka stripa „Udarnik Ratko“, čime taj datum postaje važan u povijesti stripa u Hrvatskoj i Jugoslaviji.
Naime, to je bio prvi poslijeratni strip u nastavcima koji je – prema meni dostupnim saznanjima – počeo izlaziti u nekom od tadašnjih dnevnih listova na cijelom području Jugoslavije („Politika“, „Vjesnik“, „Borba“…).
I sve to zahvaljujući ambicijama i strastvenoj želji jednog petnaestogodišnjaka, koji je u svojim tinejđerskim danima „sanjao“ jednu jedinu želju – da crta stripove!
Njegovo ime je Borivoj Dovniković.
Dovnikovićevo djetinjstvo bilo je pak obilježeno ranom majčinom smrću, skromnom životu u Osijeku koji mu je mogao pružiti tata s državnom službom, izbjeglištvom za vrijeme 2. svjetskoga rata u Srbiji i napokon – nakon što su partizanske jedinice oslobodile Slavoniju – povratkom zavičaju.
U nizu svojih intervjua , Bordo se sjetno, ali i s ponosom prisjetio tog razdoblja i svog stripofilstva:
„Držeći da se s oslobođenjem zemlje uz ostale slobode vraća i strip, prihvatio sam se papira, olovke i tuša da i sam stvaram. Prvo sam nacrtao nekoliko stranica stripa „Krv, ljubav i nafta“ prema nekoj predratnoj brošuri… Ubrzo sam međutim shvatio da od takvih pustolovnih tema, i to još u stripu, u novim društveno-političkim okolnostima neće biti ništa, pa sam zaključio da bi bilo korisno spojiti sadržaj stripa s NOB-om.
Naišao sam na knjižicu „Na zagrebačkoj fronti“ Josipa Barkovića o borbi partizanskih ilegalaca u Zagrebu protiv ustaša i Nijemaca. I započeo crtati strip.
Nekoliko prvih stranica stripa, kojem sam dao naslov „Udarnik Ratko“, prema glavnom junaku Barkovićeve knjižice, odnio sam u Osijek u „Glas Slavonije“. Upravo sam bio napunio petnaest godina, što je za mene bilo dovoljno da se predstavim kao pravi stripski crtač.
Glavnom uredniku svidjeli su se crteži, a i ideja da izda prvi partizanski strip u Jugoslaviji. Nije samo znao koliko bi mi trebao platiti…“
Treći nastavak „Udarnika Ratka“ je objavljen 29. prosinca, a četvrti u „Glasu Slavonije“ 6. siječnja 1946.
Bordo: „…Kada su se pojavili ti prvi nastavci bio sam oduševljen, smatrajući da u svijet tiska ulazim pod fanfarama na velika vrata. Otac je bio ponosan – konačno je moje crtanje stalo donositi novac, što nije bilo zanemarivo u to doba…“
Na žalost osječkog gimnazijalca, u ta nepuna dva tjedna na prijelazu jedne u drugui kalendarsku godinu, između 25. prosinca i 6. siječnja (naravno i nešto ranije na sjednicama Savezne skupštine u Beogradu, gdje je Titov intimus, slikar Moša Pijade bio nedvosmislen: „Lepa je sloboda štampe, ali već ima primera da se množi šund literatura koja najviše navaljuje na decu sa stripovima…“) očito se dosta toga izdogađalo u „zatvorenim sobama“ Agitpropa.
Osim „zatvorenih soba“, dogodilo se i nekoliko „javnih“ napada na strip u beogradskim listovima i časopisima (recimo u „Omladini“ ili u časopisu „Mladost“ iz pera 25-godišnjeg književnog kritičara Zorana Mišića), a kulminacija se dogodila 5. siječnja na drugoj i trećoj stranici saveznog glasila „Borbe“ .
Jovan Popović, književnik i prevoditelj, urednik kulture u „Borbi“, ali i agitpropovac, objavljuje tekst naslovljen „Crnoberzijanska erzac-roba na književnom tržištu“… i najvećim dijelom zapečaćuje sudbinu stripa u Hrvatskoj i Jugoslaviji u narednih nekoliko godina.
Naime, spomenuti Popović (koji je kao prevoditelj s njemačkog na srpski bio preveo Travenov „Mrtvački brod“) je bio jedan od najmoćnijih ideologa u komunističkoj nomenklaturi, „čija mišljenja nisu tada bila samo mišljenja, nego USMJERENJA“ – kako se jednom lucidno prisjetio Branko Belan, u svom memoarskom tekstu objavljenom u časopisu „Filmska kultura“ o jugoslavenskoj kinematografiji nakon 2. svjetskoga rata.
Jedan od stripova koje je Jovan Popović nedvosmisleno prokazao u svom tekstu bio je „Udarnik Ratko“, ističući „kako ima urednika i ozbiljnih narodno-frontovskih listova koji smatraju da strip treba tolerisati i podržavati, jer je publika navikla na strip!“
„Udarnik Ratko“ je tako nedovršen (strip je po Bordinim sjećanjima imao osamnaest nastavaka) otišao u ropotarnicu povijesti!
Autor: Veljko Krulčić
