Prije godinu i ponešto dana objavio sam na ovom mjestu tekst „Jedna monografija i šest knjiga, 24 kompletna ostvarenja Andrije Maurovića, ukupna naklada veća od 40 tisuća primjeraka – rezime je „ukoričavanja“ opusa našeg „genija stripa“ od 1981. do 1991., a sve se izdogađalo „izvan“ Zagreba: u Gornjem Milanovcu, Puli i Vinkovcima!?“
U tekstu sam sažeo prvo desetljeće „ukoričavanja“ Maurovićeva opusa, te posebno naglasio da niti albuma, a kamoli knjige nije bilo u gradu u kojem bi tako nešto zapravo bilo i najprirodnije – u Zagrebu, za koji je umjetnik bio vezan 58 godina i u kojem je nastalo sve (ili 99 posto onoga) što se tiče stripa i svakog drugog dijela njegovog likovnog stvaralaštva.
Predstavio sam u tom tekstu – služeći se postojećim impresumima – svih sedam naslova objavljenih u tadašnjoj Jugoslaviji u tih desetak godina: albume „ČUVAJ SE SENJSKE RUKE & DEVOJKA SA SIJERE“ (Dečje novine, 1981.), „BISER ZLA & UKLETI BROD & KIŠOVA ZAGONETKA & UGLOMI GOSPODAR PEĆINE“ (Dečje novine, 1983.), monografiju MAUROVIĆ (Istarska naklada, 1986.), album „BROD BUNTOVNIKA & TAJANSTVENI KAPETAN & BLAGO FATAHIVE“ (Dečje novine, 1987.); zbirku „PRIČE O ODVAŽNIM LJUDIMA“ – ratni stripovi Andrije Maurovića (Privlačica, 1989.), te albume „SEOBA HRVATA“ (Privlačica & Produkcija Art, 1990.) i „OPSADA ZADRA“ (Privlačica, 1991.).
Od dvoje kolega koje redovno prate moje tekstove dobio sam upit zašto nisam predstavio i francuski album s Maurovićevim stripom „Čuvaj se senjske ruke“. Njega sam, naravno, zabilježio u svom tekstu, ali nekako mi se nije uklopio u tekst.
No, samo značenje i važnost objavljivanja „Capes et poignards“ u albumu za samog Maurovića i hrvatski (odnosno, jugoslavenski) strip nebrojeno puta sam spominjao u svojim napisima i raznim prigodama.
Ukratko, pariški „Dargaud“ je od „Dečjih novina“ otkupio prava za strip i objavio na francuskom jeziku. Kolor album je objavljen u svibnju 1983. godine, njegov opseg je 48 strana, u mekom (broširanom) uvezu, formata 21 x 28 cm. Naklada u kojoj je album tiskan nije objavljena.
Zanimljivost je da je „Dargaud“ angažirao Ervina Rustemagića da predstavi Maurovića tekstalnim prilogom (na jednoj strani), a objavljena je i crtačeva fotografija, isto na cijeloj strani.
Nažalost, scenarist stripa Norbert Neugebauer nigdje nije spomenut; ali to isto se dogodilo i u obe knjige Maurovićevih stripova koje su „Dečje novine“ objavile 1981. i 1983. godine. Stoga pretpostavljamo da nije do Francuza, nego do „nas“!
„Capes et poignards“ je bio 59 po redu naslov u biblioteci „Pilote“, koju su uređivali Guy Vidal i Claude Moliterni.
Spomenuti ću tek neke od autora čiji su stripovi objavljeni u istoj biblioteci sAndrijom Maurovićem: Hugo Pratt, Enki Bilal, Guido Crepax, Robert Crumb, Robert Gigi, Max Cabanes, Dino Battaglia, Victor Mora, Alberto Breccia, Druillet, Caza, Lauzier, Buzzelli, Cepi, Alexis…
Uistinu respektabilno okruženje!
Da bi došlo do prvog susreta francuske publike (albuma nema više u tamošnjim knjižarama, ali se može kupiti na lokalnim aukcijama i internet trgovinama – cijena se kreće od 15 do 20 eura) i Maurovića trebalo ga je najprije izdati „kod kuće“.
Da će Andrija Maurović biti izdan u albumu saznao sam u proljeće 1981. godine, upravo u vrijeme kada sam privodio kraju svoje srednjoškolske dane i spremao se za prijemni ispit na fakultetu. Dogodilo se to putem reklame koja je objavljena u 31. broju „Yu stripa“, na zadnjoj omotnoj stran.
I dan-danas sjećam se trnaca koji su me zasupnuli kada sam se susreo s atraktivno prelomljenim oglasom:
„U izdanju NIRO „Dečje novine“ uskoro izlazi jedinstvena knjiga stripova MAUROVIĆ.
Proslavljeni majstor domaćeg stripa predstavljen je sa dva remek-dela: ČUVAJ SE SENJSKE RUKE, DEVOJKA SA SIJERE.
Knjiga je štampana u četverobojnoj tehnici na najfinijem papiru.
Narudžbenica u sledećem broju.“
I kao zaključak:
„Strip album kakav kod nas još nije viđen!
Čekali ste čitav život, strpite se još malo!“
Kako je došlo do samog albuma? I do same suradnje „Dečjih novina“ s Andrijom Maurovićem.
U intervjuu kojeg je 2010. godine dao Predragu Đuriću za portal „vojvođanski strip“ (koji je kasnije objavljen i u knjizi) Sibin Slavković je na tu temu rekao slijedeće:
… „Prvi pravi strip-album na ovim prostorima je album Andrije Maurovića „Čuvaj se senjske ruke“, koji sam ja potpisao kao urednik 1981. godine. Dve godine pre toga sam otišao u Zagreb, sa Zdravkom Zupanom, Askanijem Popovićem, Dušanom Reljićem i Radomirom Petrovićem. Otišli smo svi zajedno kod Maurovića. Ja sam išao u ime „Dečjih novina“, a oni su išli kao članovi „Beogradskog kruga 2“.
Andrija nas je dočekao sjajno. Iako me je prvi put video, tada mi je dao sve originale svojih stripova koje je upravo dobio iz Nemačke od Norberta Nojgebauera.
Kada mi je davao originale, predložio sam Mauroviću da napravimo neki zapisnik, ali mi je on odgovorio: „Ne, ne, mnogi su me već prevarili, pa ako ćeš i ti, nema veze“.
Stripove sam pokazao Srećku Jovanoviću, predlažući mu da ih štampamo u formi strip albuma, u boji i sa tvrdim koricama.
Posle skoro dve godine čekanja Srećko me je pozvao i rekao: „Idemo s knjigom Andrije Maurovića“. Ja sam pripremio za štampu – „Čuvaj se senjske ruke“ i „Devojku sa Sijere“. Srećko je pozvao mene i Radeta Rančića, jednog od najjačih grafičkih dizajnera u to vreme i rekao: „Idemo sa Maurovićem, samo nađite neku manju štampariju“. Mi smo rekli: „Da, šefe“ i sutradan smo zvali Mladinsku knjigu, najjaču štampariju u Jugoslaviji u to vreme. Te 1981. godine album je štampan“…
G. Slavković se prisjetio i „okruženja“ u kojem je tiskan Maurovićev album:
… „U saradnji sa Dudom Milosavljevićem, zetom Aleksandra Ivkovića, predratnog vlasnika „Mike Miša“, a koji je bio vlasnik Univerzum presa, kuće koja je iz Londona plasirala stripove po Evropi, zajedno smo pripremili „Mandraka“ i „Fantoma“ u ediciji „Nostalgija“ i te dve knjige su izašle zajedno sa Maurovićevim albumom. Svaka knjiga je išla u tiražu od 10.000 primeraka. „Fantom“ i „Mandrak“ su štampani u tvrdom povezu, a Maurovićev album 3.000 u tvrdom, a 7.000 u mekom povezu.
Mrvicu drugačiju verziju, ispričao mi je Zdravko Zupan u intervjuu kojeg sam s njime napravio u listopadu 2014. godine. Intervju je rađen za potrebe dokumentarca „Enigma Maurović“ kojeg pripremam, a objavljen je u knjizi „Maurović – Lobačev – Jules – Sulić“ Zdravka Zupana, čiji sam priređivač i urednik (Art 9, 2018.).
„… Nakon što je bio pokrenut „Yu strip“ od Srećka Jovanovića, glavnog urednika „Dečjih novina“, naša grupa mladih beogradskih crtača, koji smo se tih godina petkom sastajali u „Majestiku“ i koji smo čak bili napravili i neko neformalno udruženje „Beogradski krug 2“, dobila je odrešene ruke da ga uređujemo, ali i da pored novih i premijernih stripova, repriziramo stripove poznatih i istaknutih autora. Među njima je, naravno, bio i Maurović…
Dolazeći na te sastanke petkom, stalno sam govorio kolegama: „Hajdemo do Maurovića! Čovek je tu, na 400 km od nas… Umrijet će, nećemo ga videti!
Potaknuo me kratkometražni film o Mauroviću, koji se u bioskopima prikazivao pre filma „Izbavitelj“ Krste Papića… Malo je reći koliko me je Maurović zaintrigrirao svojom ličnošću… tako da sam praktički ja bio inicijator posete njemu na Pantovčak, u Zagreb.
Moram priznati da smo Mauroviću tog avgusta 1979. otišli s određenim predubeđenjem… Ali, kako smo više razgovarali i kako smo se upoznavali, moram priznati da nas je sve zapravo – iznenadio…
Najprije smo napravili intervju za „Yu strip“ i dogovorili se za objavljivanje nekih njegovih stripova na stranicama našeg mesečnika, a kasnije i za prvi album…“
Sibin Slavković se prisjetio i feed-backa kojeg je na „tržištu“ izazvao Maurovićev album:
… “I dan-danas čuvam rokovnike u kojima sam, kad bih došao na posao, beležio koliko je od tih knjiga prethodnog dana naručeno. Dnevni izveštaji su dosta dugo bili impresivni – Maurović tvrdi povez 120 ‒ primeraka, Maurović meki povez ‒ 150, Mandrak ‒ 70, Fantom ‒ 140. Prvih nekoliko meseci je svakog dana bilo naručeno najmanje po sto primeraka od svake knjige!
Da bi zaključio:
… „Bilo mi je izuzetno drago je da je Andrija Maurović, iako je već bio u bolnici zbog posledica srčanog udara, primio te knjige i uverio se da smo njegove stripove štampali u boji, na kvalitetnom papiru i u tvrdom povezu. Bilo mi je drago što je video svoj album, jer je stalno govorio kako čeka da vidi svoje stripove štampane na kvalitetnom papiru, u tvrdom povezu, suprotno raširenom mišljenju da Andrija ne voli stripove koje je crtao i kojima se proslavio!“…
Kao zanimljivost mogu spomenuti da sam neposredno prije odlaska u vojsku (u Suboticu) napisao recenziju ovog albuma za omladinski list „Val“ iz Rijeke, kojoj sam sam dao naslov „Prekrasna knjiga“.
I imena Srećka Jovanovića, koji je dao „zeleno svjetlo“ za tisak Maurovića, iz nekog razloga nema u impresumu. Navedeni su: za izdavača – Miroslav Petrović; urednik – Sibin Slavković; recenzent – Zdravko Zupan; grafička oprema – Rade Rančić. Autor euforičnog, ali sjajnog uvodnog teksta u albumu je Bojan Đukić. Zdravko Zupan je napisao Maurovićevu biografiju, ali je ostao nepotpisan!
